Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Loše joj je✅

Svi su me pogledali pa sam dečkima pokazao sa glavom da idemo i uhvatili su ju pod lakat pa vodili za mnom odavde. Vidio sam da se okreće za njim, tiho cvili, lagano se opire, kako može pružati pomoć tom jadniku ja sam sad njezin vuk! Drago mi je da sam ju odveo od tamo.

Nitra Pov.

Gledali smo kako ju odvode, još gore od toga je to što je sad njegova vučica i on njezin vuk. Možemo mu proturječiti ali to trenutno nije pametno, zaustavila sam Belita koj im se htio suprotstaviti. Trenutno moramo pomoći Motu, da je moj brat tu poludio bi i ona trojca bi već bila pod zemljom, fali😞.

Belit je Motu pružio ruku a onda je promrmljao:

Mot- "Da nije bilo njih dvojce pobijedio bih."

Leyla- "Kako to misliš?"

Tomas- "O čemu pričaš stari?"

Mot- "Borio sam se protiv njih trojice, ne njega, zvao je svoje prijatelje, bio mi je pod šapama."

Tomas- "Budalo! Zašto nisi ništa rekao?"

Mot- "Zašto da kažem? Njih trojica neće reći da je to istina a nitko drugi nije vidio borbu."

Rastužio me, po pravilima vučica se osvaja borbom, pravila su ista bilo gdje na svijetu. Zato smo se rastužili, varali su a mi ne možemo ništa osim vjerovati da je to što Mot kaže istina. Pomogli smo mi da dođe do kuće pa otišli i mi svojim kućama. U stvari smo došli vježbati sa Toni i tražili Mota ali sad to nećemo raditi. Na putu do našeg kvarta smo zvali Toni i kad se napokon javila rekli smo joj što nam je Mot rekao o borbi. Ali ni ona ne može ništa učiniti, nema dokaza da borba nije bila pravedna.
Poslje poziva Toni, dok smo svi šutili i vozili se u busu sam razmišljala o Dariu, zbog te borbe mi je pao u očima, drukčijeg sam ga zamišljala, možda sam se previše ponadala da je drukčiji od ostalih bogataša.

Toni je rekla da će sutra otići do Mota, kao prijateljica. Motu je povrijeđen vučji ego, poražen je u borbi vjerojatno je samo zato potresen.

Došla sam kući sa Leylom, nisu zaboravili na mene i moju tugu. Prolazeći pored Alvarove sobe sam uletila u svoju I počela plakati na podu sa glavom preko koljena. Leyla je došla do mene, zagrlila me i tješila. Dok sam se smirivala i brisala suze dignuo mi se želudac i osjećala sam da ću povratiti ali sam neko vrijeme mislila da će me to proći, to me sprjećavalo da kažem Leyli koja je vidjela da mi nije najbolje što mi je. Otrčala sam u kupaonicu i povračala dok mi je držala kosu. Poslje tog me stavila u krevet iako je bilo popodne.

Odspavala sam a poslje sam prvo bila dobro a onda se to povraćanje ponovilo. Srećom Leyla je još uvjek bila tu i pomogla mi, sigurno sam uhvatila neku virozu ili temperaturu, u zadnje vrijeme sam puno na radiju i u školi a ne jedem kako treba i puno plačem a moj otac i ja pričamo manje nego ikad prije, oboje se borimo sa boli u sebi ali svak za sebe. Ode ujutro raditi i kasno se vrati. Leyla je u dva ujutro dobila čudnu poruku sa lažnog profila dok se borila samnom i povraćanjem, temperaturu nemam.

Pisalo je: 08:50 knjižara na plaži xy miriše po tebi, a ruže za mene

Pola sata smo gledale u poruku, pre čudno, stvarno piše xy, uopće ne možemo skužiti o čemu se radi. Samo ju je obrisala, nije Belit on nikad ne radi lažne profile. Spavale smo skupa koliko sam mogla spavati.

Toni Pov.

Ujutro mi je zvonio mobitel i probudio me. Dok sam ga pronašla pod krevetom zvonio je još jednom.

Ja- "Lukas!" Dreknula sam se.

Lukas- "Ne deri se. Znaš li da me Malek izbjegava?"

Ja- "Ti mene zato zoveš? Pola 8 je."

Lukas- "Pa daaa."

Ja- "Nisi normalan, imam previše briga."

Lukas- "Kojih sad briga?"

Ja- "Mot i Mark su se borili za mene. I Mark je pobjedio."

Lukas- "I što će sad biti?"

Ja- "Moram biti njegova vučica. Žao mi je Mota."

Lukas- "Bit će on dobro."

Ja- "Idem danas razgovarati sa njim."

Lukas- "Ne znam što da ti savjetujem."

Ja- "Da te Malek izbjegava?" Nasmijali smo se.

Lukas- "Logično da. Što te još muči?"

Ja- "Mark je možda imao pomoć svojih prijatelja u borbi i fali mi Alvaro."

Lukas- "Pa jel imaš dokaz?"

Ja- "Ne nama dokaza da se to dogodilo, samo Motove riječi."

Lukas- "Želiš li na doručak prije nego što odeš kod njega?"

Ja- "Da opet brojiš koliko jedem haha."

Lukas- "Ma neću."

Ja- "Ne ići ćemo drugi put, neda mi se slušati o tvojoj Malek."

Lukas- "Nije ona moja."

Ja- "Zašto si onda zabrinut?"

Lukas- "Neznam."

Ja- "Sviđa ti se."

Lukas- "Zovi kad završiš sa Motom."

Ja- "Idi na doručak sa Malek."

Nabeljio se pa smo se nasmijali i prekinuli poziv. Ja sam se spremila i otišla.

Doputovala sam do Motova imanja i potražila ga sama. Nije radio nego sjedio na livadi i gledao u daljinu.

Pozdravio me i kratko me pogledao pa vratio pogled.

Ja- "Kako si?"

Mot- "Kako bi trebao biti?"

Ja- "Zbog poraza ili?" Mene.

Mot- "Trebaš li nešto?"

Ja- "Željela sam vidjeti kako si."

Mot- "Vidiš da sam u redu."

Ja- "Čula sam da borba nije bila fer."

Mot- "Što sam drugo očekivao od bogataša."

Ja- "Žao mi je zbog svega." Ustao je.

Mot- "Moram ići i nisam raspoložen za razgovore." Rekao je pa otišao.

Ostala sam sama na mjestu gdje je sjedio i nakon pola sata otišla sa imanja.
Kod vukova borbe se dobivaju za vučicu koju voliš, vukovi imaju jednu ljubav do kraja života pa kad se par vukova spoji neovisno od ljudskog svijeta ništa ih neće razdvojiti. Vukovi obično pobjede za onu koju vole jer je ljubav dovoljno jaka da mu da snagu za to. Neovisno od ljudskog života vuka uhvati vrijeme da ode i traži svoju ljubav jer zvukovi su zajedno do kraja života.

🌟VOTE ZA JOŠ...🧡