Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Čeka te✅

Ja- "Srce mi je stalo idiote!"

Mark- "Dobro oprosti, veselio sam se."

Ja- "Zbog čega?" Sjela sam nazad na krevet.

Mark- "Sutra će Rene biti spašen."

Ja- "Super." Okrenula sam očima.

Mark- "Čemu okretanje očima?"

Ja- "Zar si sljep?! Ubili ste čovjeka da bi on živio!"

Mark- "Da je bio zdrav nebi umro."

Ja- "Jesi li lud? Kako to možeš reći, njega više nema!"

Mark- "Učinio je pravu stvar."

Ja- "A zašto, zbog vas."

Mark- "Mi nismo krivi za to što mu se dogodilo, nemožemo ti mi biti krivi za sve u životu!"

Ja- "Nisam ni rekla da jeste!"

Mark- "Za njegovu smrt krivi su doktori i njegovo zdravstveno stanje, pomiri se sa tim i gotovo." Krenuo je izići.

Ja- "Isti si kao Zumba znaš!"

Zastao je pa ipak otišao. Bacila sam jastuk u vrata i bacila se u krevet u suzama. Nismo se puno družili i nije mi bio blizak kao Belitu, Leyli ili Nitri ali prijatelj mi je i dio je moje obitelji.

Oko jedan po noći zvonio mi je mobitel i javila sam se samo da prestane.

Leyla- "Jesam te probudila?"

Ja- "Daaa."

Leyla- "Žele da je sprovod u Huelvi..."

Ja- "Isuse..."

Leyla- "Slušaj me! Volio je taj grad kao i mi i zaslužuje biti tamo pokopan. Za tri dana je sprovod, moramo putovati."

Rekla je da ju je zvala Nitra i u suzama joj ispričala razgovor sa ocem. On želi da Alvaro legne u Španjolsku zemlju na našem gradskom groblju. Alvaro je volio taj grad. Sutra će njihov otac prebaciti tijelo u zemlju a mi ako želimo stići na vrijeme moramo krenuti za dva dana. Sprovod je dan poslje. Možemo ostati do ponedjeljka onda se svi skupa vratiti ovamo.
Neznam kako ću uvjeriti bogatašku obitelj da me puste da idem ali moram. Mogu pokušati uvjeriti Marka pa da imam nekog na svojoj strani kad stanem pred Zumbu.

Nakon poziva opet sam zaplakala ali tiho. Topli zrak i vjetar su mi ulazili u sobu to me smirivalo, ustala sam i naslonila se na prozoru pa gledala van u mračni grad. Nisam više mogla zaspati, obukla sam se i prošetala. Izašla sam van onako kako najbolje znam, preko balkona.

Hodajući po tom velikom gradu koj je sada tako miran razmišljala sam. Sad kad njega nema još je mirniji a Alvaro je uvjek bio agresivan.

Pretvorila sam se u vučicu. Lutala sam ulicama i punila se energijom. Iz nekog razloga pomagalo mi je to. Došla sam na plažu ne tamo gdje radim nego malo dalje od tog i gledala u more.
Sjetila sam se Mota i onog kad smo trčali kao vukovi po gradu.

Pretvorila sam se u djevojku i uzela mobitel dok sam sjedila na plaži.

Iz nekog razloga nešto me natjeralo da odem u poruke i u razgovor sa njim. Pisalo je da je na mreži. Nije prošlo pola minute odmah se maknuo.

Kliknula sam na njeguvu početnu sliku i gledala ju kratko onda ugasila mobitel i zagrlila noge pa opet zaplakala gledajući more. Tu tajnu koja diše.

Mot Pov.

Otpratio sam Tomasa do izlaza iz kuće pa se vratio u sobu i legao na krevet. Zagledao sam se u jednu točku na zidu ispred sebe i kratko gledao u nju pa se trgnuo i iz čista mira potražio mobitel.
Pao mi je ispod kreveta dok sam igrao igrice sa Tomasom.

Otišao sam na poruke i jedva ušao u razgovor sa Toni. Razmišljao sam dali da uđem ili ne a na kraju ipak jesam. Nije bila na mreži. Nismo puno pisali ali ipak, morao sam biti tu. Malo mi je krivo što je izašla iz auta i hodala tri sata zbog mog rođaka. On je budala ne pazi što govori i nikoga ne sluša a isto, nedostaje mi ona pomalo.

Vidio sam da je na mreži pa odmah otišao. Kratko nakon toga vratio sam se na mrežu i gledao njezinu sliku koju ima na profilnoj.

Oko 4 ujutro

Probudio sam se kad sam pao sa kreveta na pod. Ionako sam zaspao u odjeći i prozor mi je širom otvotren.
Izašao sam na prozor ni ptice se još nisu probudile. Bio je mrak. Izašao sam van kroz prozor da ne budim svoje i pretvorio se u vuka pa potrčao.

Na klupici ispred kuće je sjedio djed. Vidio me i stao sam.

Ja- "Djede zašto ne spavaš?"

Djed- "Razmišljam o baki."

Ja- "Djede, hajde idemo unutra."

Djed- "Netreba idi ti ja ću uskoro.'

Ja- "Nisam krenuo unutra."

Djed- "Znam, idi nemoj da te čeka."

Ja- "Nitko me ne ćeka."

Djed- "Ni tvoja baka nije voljela da se čeka. Ali ulovio sam tu vučicu."

Ja- "Djede hajde. Umiran si svašta pričaš."

Djed- "Nisam toliko star. Još znam što govorim. Ako ju želiš uloviti moraš odmah krenuti."

Ja- "Hoćeš li moći sam do kuće?"

Djed- "Naravno, idi!"

Ponovno sam se pretvorio u vuka i otrčao. Neznam ni di ni zašto. Uopće ne razmišljam. Preskočio sam ogradu i nastavio.

Za pola sata sam bio na plaži. Nitko ne radi rano/kasno je. Hodao sam okolo onda ju vidio. Tog vuka bi prepoznao u milijun vukova na jednom mjestu. Ležala je na plaži okrenuta prema moru. Zaletio sam se prema njoj i legao tako da sam glavu stavio preko njezine i isto gledao u more.

Tako smo ležali neko vrijeme. Ptice su se probudile kad je podignula glavu.

Toni- "Zašto si došao?"

Ja- "Neznam. Možda si ti došla, ja sam tu htio doći."

Toni- "Jako si smiješan."

Ja- "Oprosti zbog mog rođaka, on je budala..."

Toni- "Samo to ne spominji."

Ja- "Kako si što se ostalog tiče?"

Toni- "Rađe nebi o tom."

Ja- "Nemožeš sve držat u sebi."

Toni- "Samo nebi..."

Ja- "Oke, želiš malo vježbati?"

U to su došla dva vuka. Pokazivali su očnjske pa je Toni nadodala da netrebamo misliti hoćemo li vježbati ili ne. Ustali smo i bili spremni na borbu.

"Na našem ste terenu djeco!"

Toni- "Prošli smo više toga u godinu dana nego vas dvoje skupa u životu!"

"Opa mala grize!"

Ja- "Ostavi ju na miru!"

"I dečko je zabrinut."