Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Kriva poruka✅

Ženske rukavice sam odbila, koristiti ću muške ipak boksam sa muškarcima.

Po izlasku me Luka ponovno zvao da hitno dođem kući.
Opet su svi kod kuće. Sjela sam za stol sa svima njima i bili su jako ozbiljni, pomislila sam da znaju za boks il je opet riječ o Todo ali ispalo je da je riječ o obiteljskom sastanku.

Koja glupost, zato su me zvali da dođem.

Govorili su o pravilima ponašanja i slično a onda nam dali kućanske zadatke koje moramo raditi. Za vrijeme sastanka Alvaro me pitao može li doći na druženje ako sam ja za naravno. Doći će za sat vremena. Dobila sam pranje i sušenje odjeće, Luka mora grabljati vrt i kositi travu. Svako je dobio svoje zaduženje da malo olakšamo održavanje kuće. Svi će svoju odjeću nositi u kupaonicu a ja ću ju morati oprati, objesiti i podijeliti po kući, umrijet ću. Još su nam dali rok od tri dana da odlučimo koj instrument želimo svirati, žele potaknuti 'glazbenu kreativnost' kod nas. Hrvoje je kao mali svirao klavir jer su ga roditelji tjerali na to i misli da je to dobro. Hvala bogu pa ja već sviram bubnjeve.

Nešto kasnije se čulo zvono na vratima i Grga je otvorio u nadi da je to njegov novi frend, ali to je bio Alvaro pa me Grga pozvao iz sveg glasa da se spustim dolje.

Alvaro pov.

Pričali smo o stvarima koje volimo na tepihu u njezinoj sobi. Lijepo je uređena s obzirom da se nedavno doselila. Svaki put kad se vidimo saznam nešto novo o njoj. Pitam se kad će to prestati odnosno kad ćemo se dovoljno poznavati. Otišli smo u kuhinju po grickalice i piće. Dala mi je što da odnesem u sobu i na putu do sobe sam se malo izgubio i otišao na krivu stranu hodinka no sreo sam nekoga ko živi sa njom pa me otpratio do njezine sobe.

Ja- "Hvala na praćenju, kako se zoveš?"

"Ešton."

Ja- "Mogu li te nešto pitati?"

Ešton- "To je pitanje."

Ja- "Živiš s Voot pa sam se pitao dali znaš kakva mjesta voli?

"Da znam kakva mjesta voli već bi ju odveo van."

Ja- "Oprosti?"

"Ionako se pali na mene a ti nisi njezin tip."

Ja- "Brat si joj, fuj."

"Nismo u rodu."

Nastavio sam do sobe. Brzo za mnom je došla Voot. Komentirala je kako je srela brata i pita se zašto se svi motaju oko njezine sobe, nervira ju to. Prekinuo sam ju i rekao kako bi se trebali nastaviti družiti sutra u školi. Nije mi dala da odem samo tako, još smo neko vrijeme bili gore onda sam otišao. U njihovom dvorištu sam pomogao njezinom bratu Luki dok se parkirao na prilaz i iskoristio sam priliku da ga pitam kakva mjesta ona voli i što voli raditi vani kao na spoju. Dao mi je neke ideje kojih se tad sjetio.

Još samo ne znam kako da ju to pitam. Gledam ju i ne izgleda mi kao cura koja bi oduševljeno pristala da joj dođem i pitam ju izravno.

Cijelo vrijeme sam razbijao glavu sa tim kao i u školi sutra. Sreli smo se na putu do i ponašao sam se normalno ali mi se po mislima vrti strah.
Pod satom sam se dopisivao s njom iako sjedimo samo na drugim krajevima razreda.

Ja- "Ipak ju neću pozvati." Rekao sam frendu koj sjedi do mene.

Filip- "Ljutiš me. Ako ćeš zauvijek odugovlačiti nikada neće pristati jer će ju drugi pozvati."

Ja- "Kako to misliš?"

Filip- "Pogledaj ju. Pravi komad. Skoro svi dečki s kojima sam razgovarao se pale na nju."

Ja- "Možda ju je netko već pitao."

Filip- "Nemožeš ti to znati."

Ja- "Što ako me odbije? Ili joj bude glupo što ju pitam."

Filip- "Nećeš saznati ako ju ne pitaš."

Udahnuo sam i poslao joj poruku. Čim joj je stigla htio sam ju obrisati ali mi je Filip uzeo mobitel i rekao da to neću učiniti. Gurnuo me laktom i rekao da me pogledala ali se nisam htio okrenuti.

Ja- "Možeš li vjerovati da nikad zbog ni jedne cure nisam bio ovako nervozan?"

Filip- "Jesi li uopće imao curu ikad?"

Ja- "Da, ali nisam bio ovako nervozan. Obično samo dođem i pitam."

Filip- "Trebao si to i danas napraviti."

Profesor je rekao da imamo slobodan sat jer ne radi nešto na projektoru. Nisam stigao pokupiti stvari kad sam vidio Voot koja je odjurila van iz učionice.

Ja- "Kako sam znao da će joj smetati. Sad sigurno misli da sam joj prijatelj kao bi bio s njom."

Filip- "Ne vjerujem. Reći ću joj da sam ja poslao poruku. Kao bila je zajebancija."

Ja- "Neće joj se to svidjeti."

Filip- "Imaš li drugu ideju?"

Voot Pov.

Neki dan dok sam se vozila sa Lukom u njegovom novom autu prošli smo pored prekrasnog parka u blizini škole u kojeg sam htjela ići. Udaljen je tri ulice. Danas je bilo prelijepo jutro i htjela sam prije škole do tog parka ali srela sam Alvara i išli smo na nastavu. I volim ovo kad moram brzo hodati do tamo kako bi mi ostalo više vremena da ga istražim. Poslje nastave imam trening a poslje njega mi se nebi dalo ići ovdje.

Prošetala sam parkom i istraživala ga slušajući glazbu. Prekrasno je.

Poslje sam se nažalost vratila u školu. Na još dva sata. Drugi sat imam sa Alvarom. Sjela sam ispred učionice dok profesor ne dođe i krenula staviti slušalice kad su ispred mene stali Alvaro i njegov prijatelj.

Alvaro- "Nemoj opet pobjeći."

"Slušaj, on ti nije poslao onu poruku nego ja. Iz zajebancije."

Ja- "Nema šanse da mi ikada izađemo."

"Nebi ni izašao sa tobom, zajebavali smo se."

Ja- "Zajebavajte nekog drugog."

Poslje sata sam još uvijek bila ljuta zbog tog zajebavanja i otišla sam na trening.

Još nisam nabavila odjeću za to. Koristim onu koju najrjeđe nosim.
Vježbali smo i na kraju pokazivali na plastičnim lutkama kako bi udarili nekoga jedno za drugim nekoliko puta. Kad smo završili presvukla sam se i krenula van.

🧡🌟🧡Vote za još🌟🧡🌟