Roditelji su joj poginuli pred očima kad je imala pet godina.
Bili su ljudi-vukovi. Odbačena od čopora kad ih je najviše trebala završila je u domu za napuštene djevojčice u gradu iz kojeg dolazi.
~11 godina kasnije!~
Nakon toliko vremena njezin...
Ja- "Nemože. Sad smo svi ovdje. Ima drugih problema, ne može Alvarov posao samo tako propasti."
Mark- "Okej. Smiri se. Želiš li da ti donesem nešto iz kuhinje?"
Ja- "Ne."
Mark- "Bar neko piće?"
Ja- "Dobro. Što god želiš." Kimnuo je i otišao dolje.
Nekih 10 minuta kasnije sam provirila iz sobe, sad je sigurno prošlo neko vrijeme i Noel bi trebao doći. Provirila sam preko ograde i čula zvono pa brzo pobjegla u hodnik ispred sobe. Čula sam razgovor.
"Dobar dan dragi čopore." Bio je to Noel.
"Tko ste vi?" Skarlejt je otvorila vrata.
Noel- "Pa ti si sigurno Skarlejt. Zadnji put sam te vidio kad si se rodila."
Skarlejt- "Koga trebate?"
Noel- "Tvoj oca vjerojatno."
"Što će te vi ovdje?" Pitao je Mark.
Noel- "A ti si?"
Mark- "Mark. Zumbin sin."
Noel- "Aha, budući vođa. Drago mi je."
Mark- "Molim vas idite."
"Noel."
Noel- "Zumba. Dovedi još i ženu pošto sam ti djecu vidio."
Zumba- "Djeco idite u sobu."
Skarlejt- "Hah, tek sam došla." Mislim da je nekamo otišla. Hvala bogu na životinjskom sluhu.
Zumba- "Nisam znao da ćeš doći."
Mark- "Tata, dođi molim te."
Zumba- "Nemam sad vremena Mark." Mislim da je poslje toga Mark došao do njega i nešto mu šapnuo na uho.
Mark- "Molim vas dođite u ured."
Noel- "Zašto? Lijepo je ovdje."
Zumba- "Hajde Noel. Nije ni vrijeme ni mjesto." Par trenutaka poslje sam čula kako su zatvorili vrata od ureda.
Polako sam se spustila dvije stepenice niže da vidim dali su još u dnevnom ali nisi bili. U uredu su. Vratila sam se u sobu i nestrpljivo čekala. Nisam znala što da radim dok Mark nije pokucao i ušao.
Ja- "Hej. Dugo te nema."
Mark- "Da, zadržao sam se sa sestrom. Onda imaš li planove još danas?"
Ja- "Ne. Imala sam dugi dan."
Mark- "Mogli bi kod mene nešto gledati."
Ja- "Zašto nebi ovdje?"
Mark- "Jer je tv u mojoj sobi."
Ja- "Pa? Imaš mobitel."
Mark- "Ne želiš stvarno da na tom gledamo nešto?"
Ja- "Zašto ne?"
Mark- "Joj, dobro. Što želiš?"
Ja- "Neki crtić?" Nasmijao se.
Nešto smo gledali i legli jedno pored drugog. Naslonila sam se na njega tako da mi je glava bila na njegovom ramenu. U par navrata sam ga pogledala pa vratila pogled na mobitel. Bio je opušten, još kad bi bio spontan bilo bi puno bolje. Osjećala sam se ugodno. Iako je bilo kasno lijepo je mirisao, kao da je namjerno stavio parfem.
Ujutro sam se prva probudila a on je još spavao. Ležali smo tako da su moja leđa okrenuta prema njemu a njegove ruke me grle.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Okrenula sam se nekako prema njemu i počela ga buditi dozivanjem. Jedva je otvorio oči haha.
Ja- "Jutro."
Mark- "Jutro, jesi li dugo budna slatkice mala?"
Ja- "Sad sam se probudila."
Mark- "Dobro. Vjerovati ću ti."
Ja- "Moramo ustati."
Mark- "Daj da se još malo gledamo."
Ja- "Može." Nasmiješila sam se.
Mark- "Koj je tvoj tip dečka?"
Ja- "Neznam. Nisam imala puno dečki."
Mark- "Koliko si ih imala."
Ja- "Jednog." Kimnuo je. "Koliko si ti cura imao?"
Mark- "Dvije."
Ja- "Oke."
Mark- "Jesam li ja tvoj tip dečka?"
Ja- "Da." Oboje smo se nasmiješili.
Još smo se kratko gledali pa sam ustala a ustao je i on. Ne želim da nas njegovi ulove ovako. Pokupio je stvari i krenuo iz sobe a ja sam za to vrijeme nazvala Belita.
Belit- "Ee."
Ja- "Pa sretan rođendan budalo najveća najdraža. Jeste li proslavili?"
Belit- "Ma jesmo. Leyla me iznenadila, u krevetu."
Ja- "Ahaha, perverznjak. Dobro vidimo se danas?"
Belit- "Naravno ali tek sam otvorio oči. Leyla još spava."
Ja- "Dobro otići ću ja sa Nitrom u dućan pa se čujemo malo poslje."
Belit- "Dada, pozdravi Lukasa, laku noć."
Ja- "Haha, ciao." Poklopila sam mu pa vidjela Marka koj je gledao u mene. Pitala sam ga što je.
Mark- "Sa kim to razgovaraš?"
Ja- "Sa Belitom. Rođendan mu je."
Mark- "Aha, dobro."
Ja- "Vidimo se." Rekla sam mu dok je izlazio.
Mark- "Može."
Ja- "Nemoraš odmah biti ljubomoran." Znam da se na te riječi nasmijao.
Spremila sam se i otišla iz kuće. Dovezla sam se ispred njihove zgrade i zvonila dok nisu otvorili vrata. Haha nekog sam probudila. Lift opet nije radio pa sam se popela na njihov kat. Vrata mi je otvorila Nitra.
Ja- "Jutro."
Nitra- "Zašto si tako dobro raspoložena?"
Ja- "Bit će lijepi dan."
Nitra- "Hoćeš kavu?"
Ja- "Može. Ciao Lukas." Mahnuo mi je iz kuhinje.
Nitra- "Već si zvala Belita?"
Ja- "Naravno. Prije pola sata." Lukas je upravo razgovarao sa njim.
Nitra- "E daj ga meni kad završiš." Rekla mu je.
Sa njima sam popila kavu i čekala da se Nitra spremi pa smo otišle u dućan na putu prema onoj kući jer moram kupiti hranu za macu a Lukas nije htio sa nama jer mora prošetati svoje pse. Kupile smo maci hranu i neki alkohol za večeras pa otišle kod mene i ostavile hranu u mojoj sobi.
Nitra- "Što ćeš sa mačkom?"
Ja- "Isto što i ti sa djetetom." Ljuto me pogledala. Slegnula sam ramenima i pomazila macu.
Nitra- "Mogle bi krenuti."
Ja- "Ne žuri nam se. Ko zna kad će Belit i Leyla ustati."
Nitra- "Hvala bogu pa radiona ne radi nedjeljom."
Ja- "Kako ćeš ju držati dok ćemo biti u Huelvi u ljeto?"
Nitra- "Smisliti ćemo nešto."
Ja- "Naravno."
Kasnije smo otišle naći se sa Belitom i Leylom u jednom kafiću gdje smo ostali duže vrijeme. Točnije dok je potrajala boga votke i juice za trudnicu. Nema veze što je podne.
Lukas Pov.
Dobio sam poruku gdje se ekipa skupila ali sam imao posla danas. Obično subotom kupujem hranu ali jučer nisam stigao pa sam i to obavio danas. A i pse moram šetati bar sat vremena. Vraćajući se iz trgovine pobjegao mi je bus pa sam hodao. Prošao sam preko trgića u blizini ulice u kojoj živi Malek. Stao sam i razmišljao dali da prođem kroz njenu ulicu, vrag mi nije dao mira i prošao sam tamo. Sreo sam ju par ulica dalje.
Vote ako vam se sviđa i može neki komentar, puno znače🥰🔥
