Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Let za Sydney...✔️✅

Parkirala sam motor ispred doma i skinula kacigu gledajući u tu ružnu zgradu pa otišla staviti stvari u sobu.

Živim u domu za napuštene djevojčice u Španjolskom gradu Huelvi.

Jasmina- "Toni! Ravnateljica je rekla da te pozovem u njezin ured."

Ja- "Aha."

Jasmina- "Želi da dođeš odmah."

Ja- "Neka čeka tek sam došla, ja ne plešem kako drugi sviraju."

Prošla sam kraj nje i otišla u sobu. Stvari sam bacila na krevet, kožnu jaknu objesila na vješalicu dok su me moje nedrage cimerice Marta i Lucija gledale ali se nisu usudile ništa reći.

Pogledala sam ih na što su okrenule glave kao da me negledaju. Ne slažemo se nikad. Zakolutala sam očima i otišla kod ravnateljice.

Pokucala sam i nakon njezinih riječi ušla unutra zatvorivši vrata za sobom.

Ja- "Da? Zvali ste me?"

"Jesam, sjedi."

Ja- "Rađe nebih."

"Onda dobro. Ti nisi djevojka kao druge ovdje, snažnija si i..."

Ja- "Pređite na stvar!"

"Ne povisuj ton, željela sam ti reći da odlaziš iz doma."

Ja- "Premještaju me?!"

"Ne. Tvoja obitelj se javila i netko od njih je došao po tebe iz Australije."

Ja- "Hah, ja nemam obitelj."

"U krvnom ste srodstvu. Provjerili smo. Ljudi koji su ti u srodstvu nisu sposobni biti skrbnici ali neki njihov prijatelj jest. Ima ljepu obitelj i jako su sretni što ćeš doći."

Ja- "Ostavili su me u domu kad su mi bili potrebni! Svi oni, ne želim ići!"

"Već je sve dogovoreno. Ionako te nitko nebi posvojio a uskoro ćeš napuniti 18 godina. Hajde, idi spremiti stvari. Doći će po tebe u 4."

Ja- "Ne želim! Nisam pristala na to!"

"To je za tvoju budućnost najbolje, imaju novca i osigurati će ti sve."

Otišla sam i zalupila vratima, kad sam ušla u sobu bila sam pred suzama. Marta i Lucija su došle do mene dok sam stajala naslonjena na vrata. Vidjele su da nisam dobro.

Marta- "Toni što je bilo?"

Lucija- "Znamo da nismo baš dobre prijateljice, ali možeš nam reći."

Ja- "Odvode me."

Moj svjet se srušio. Nijedna od njih nije mi mogla pomoći nisu znale kako, nisu znale ništa o meni. Polako sam pala na pod u suzama i plakala dugo. Kad mi je ponestalo suza počela sam se pakirati.

Oko četri popodne

Odavno sam se spakirala i uzela sve osim svog srca koje će ostati ovdje. Možda ne u domu ali po ulicama i tu gdje mi je cjeli život prošao sigurno hoće.