Roditelji su joj poginuli pred očima kad je imala pet godina.
Bili su ljudi-vukovi. Odbačena od čopora kad ih je najviše trebala završila je u domu za napuštene djevojčice u gradu iz kojeg dolazi.
~11 godina kasnije!~
Nakon toliko vremena njezin...
"...Išlo ih je nekoliko od 18 do 20 godina, ja nisam želio. Tamo su se zaljubili, slučajno su završili u krivom gradu, u Huelvi i trebali se vratiti u Sevillu ostalima da ne propuste let. Propustili su let."
"Čekaj Huelva je u Španjolskoj gdje si ti živjela?" Pitao je Saša.
"Zar ne znaš ništa o meni ili našim roditeljima?" Pitala sam sa suzom u očima. Noel je nastavio a ja sam se suzdržala.
"Sa 20 godina je dobila prvo dijete, sa 23 drugo i kad si bila mala su se vjenčali u Huelvi. Oboje ste bili na vjenčanju. Malo vjenčanje za prijatelje i obitelj. Bio sam jako blizak sa sestrom pa mi je sve pričala i često smo se družili. Kad su mi umrli roditelji sam bio sam, živio sam u Camberi i pogodilo me pa sam izlaz pronašao u alkoholu i kasnije u drogama. Čopor nije htio imati veze sa mnom. Postao sam neželjeni narkoman i prestao dolaziti u čopor."
Ups! Gambar ini tidak mengikuti Pedoman Konten kami. Untuk melanjutkan publikasi, hapuslah gambar ini atau unggah gambar lain.
"Nemam dobar stav prema drogama." Rekao je Saša.
"Možeš li me kriviti?" Pitao je a Saša je odmahnuo glavom. "Pred godišnjicu smrti vaše bake, moje mame si ti htio ići u kamp sa vrtićem a vaši roditelji u Sydney jer su ovdje pokopani naši roditelji. Poslali su te u kamp i došli ovamo na godišnjicu, tad sam ih zadnji put vidio žive. Pili smo i pričali cijelu noć u dvorištu roditeljske kuće. Ujutro su ih nazvali i rekli da si imao nesreću i slomio ruku pa su krenuli nazad u Španjolsku. Kad sam se popodne probudio vidio sam vijesti. Toni je preživjela, danima sam bio u bolnici nitko nikad nije došao posjetiti te. Čim ti je bilo bolje otišli smo Saši u Španjolsku, tebi srećom nije bio veliki prijelom."
"Sjećam se da sam kao mali imao gips."
"Bio ti je fora. Nisam znao kako da vam objasnim gdje su mama i tata kad bi pitao, a Toni. Ti nisi puno pričala. Kao da si znala."
"Mislim da sam znala." Suze su mi navirivale.
"Prodao sam roditeljsku kuću u Sydneyu da bi im održao sprovod u Huelvi, kupio grob samo za njih jer ni njega nisu imali. Bili su pre mladi." Kimnula sam.
"Bila sam tamo." Jedna suza mi je potekla i brzo sam ju obrisala i suzdržala se da ne nastavim govoriti jer će i ostale pasti.
"Prebaciti tijela, kupiti grob i organizirati sprovod skupo me došlo ali ostao mi je stan u Camberi i motor. Živjeli smo zajedno par tjedana. Vi ste me održavali živog. Nisam vas mogao napustiti znao sam da će vam biti gore nego meni. Sve dok nije došao poziv na ostavinsku raspravu i dodjelu skrbništva. Otišli smo ovamo. Mislio sam da sam jedini dobio poziv ali na sudu me dočekao čopor. Čopor koj nije nijednom nazvao, dao sućut, pitao za vas, kamoli došao ili nešto drugo. Na čelu sa Zumbom koj je postao vođa čim je napunio 20."
"Nisu došli na sprovod a došli su na sud." Rekla sam shvaćajući kamo vodi priča. Kimnuo je.
"Nisu ostavili oporuku, bili su premladi da razmišljaju o smrti ali je vaš otac svojem menadžeru neslužbeno napisao da ako se njima što dogodi želi da ja preuzmem brigu o vama i vi podijelite njihovu imovinu i novac. No papir nije ovjeren pa je samo uzet na razmatranje kao prijedlog. Tu su se upleli bogataški prsti i tražili drugi termin rasprave zbog izostanka njihovih odvjetnika koji su imali neke ključne dokaze kako su naveli. Sud im je odobrio. Zato kažem da su upleli svoje bogataške prste."
"Misliš da su podmitili sud?"
"Mislim da jesu ali nisam pronašao nijedan dokaz za to. Rasprava je odgođena. Na idućoj su pokazali dokaze o meni kao o narkomanu. Sudu je to bilo dovoljno da skrbništvo i imovinu bez problema dodjeli njima. Izgubio sam stan u Camberi u pokušaju da pobijem tu odluku u idućih godinu dana ali nisam uspio. Narkomanu neće dati skrbništvo ni pod koju cijenu. Biti će im bolje kod bogate rodbine i prijatelja obitelji. Ostao mi je samo motor pa sam otišao i godine proveo putujući i drogirajući se po Australiji. Bio sam u svim gradovima osim u Sydneyu a i Camberu sam izbjegavao. Čoporu se javljam zadnjih 2 godine sa prijetnjama. Tek sam prije 2 godine saznao da ne živite kod njih. Došao sam u čopor vidjeti vas, krenuti dalje, kad sam se napokon sabrao nakon toliko godina i saznao da ne živite ovdje. Jedva sam izvukao iz Zumbinog oca da ste smješteni u domove ali nije rekao koje. Zvao sam 100-tinjak domova ali vas nisam pronašao."
"Sad si nas našao."
"Uzeli su i nas i novac a htjeli su samo novac." Rekla sam ljuta i na rubu suza.
"Sad i vi znate. Obećao sam da ću se osvetiti kad vas nađem."
"Što ćeš učiniti?" Pitala sam.
"Platiti će. Prijetim im zadnje 2 godine. Uništiti ću cijeli čopor."
"Molim te nemoj." Rekla sam i nakratko zažmirila.
"Moram."
"Volim Marka. A i pod njihovim sam skrbništvom moram tamo živjeti do 18 ili dok me se ne riješe."
"Marka? Sina od Zumbe?!" Rekao je ljutim uzvišenim glasom."
"Možeš ih natjerati da te pošalju u dom?" Pitao me Saša.
"Mogu da ali sumnjam da će biti milostivi i poslati me u dom nazad u Huelvu. A i rekla sam vam prije. Moja obitelj je ovdje. Nitra je trudna a živi sa Lukasom, nema posao, školuje se, Voot će upasti u alkoholnu komu. Leyla i Belit imaju svojih problema trenutno. Ne mogu ih ostaviti."
"Ništa od tog mi se ne sviđa." Udario je šakom od stol ljuti Noel.
"Ako sve prođe kako treba idem za tjedan dana u Huelvu i vraćam se u jesen. Svi idemo."
"Za to vrijeme se mogu osvetiti. Zumba misli da sam budala pokazuje mi neke lažne papire, gluposti."
"I što će onda biti? Poslati će me u dom a moja obitelj će najviše ispaštati."
