Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Tihe suze

Pričali smo da moram više vježbat. Vuk koj ne vježba je beskoristan. Uz sve ovo od kad sam došla nisam se baš posvetila treningu. Znam da je Mot u pravu ali je to teško priznati pogotovo kad nemam baš neku mogućnost vježbati.

Mot- "Možeš vježbati kod mene na imanju."

Ja- "Nema potrebe."

Mot- "Možeš i sa monom."

Pogledala sam ga a tad smo bili gotovo pred bolnicom.

Mot- "Mislim ne želim te nagovarati ali ako želiš možemo skupa."

Ja- "Možda bi mogla." Nasmješili smo se.

Iza Motovih leđa je protrčala Malek u suzama. Viknula sam za njom on se okrenuo ali je samo nastavila trčati.

Rekla sam "Što su sad bogataši napravili?" i otišla s Motom unutra. Popeli smo se gore do odjela još smo se u dizalu zezali i gurali jedno drugo pa se smijali. Iz dizala do odjela nam je trebalo 5 minuta a kad smo došli Nitra je sjedila na podu u moru suza, Leyla ju je tješila isto sa suzama u očima. Nitrin otac sjedi na stolici za čekanje sa licem na rukama.

Ja- "Cure jeste dobro?" Rekla sam nesigurno.

Nitra- "Nema ga više."

Ostala sam stajati tamo i gledala u nju skamenjena. Leyla ju je zagrlila i obje su zaplakale. Osjetila sam suze na rubovima očiju. Pogledala sam njihovog oca on se nije ni pomakao. Iz muškog wc-a izašao je Belit, oko očiju mu je sve bilo crveno od suza.

Znam da je Mot krenuo prema meni osjetila sam ga bio je iza mene i približio mi se. Ja sam krenula ravno i ultila Belitu u zagrljaj, oboje smo zaplakali i spustio se na pod. Belit i on su bili najbolji frendovi. Lukas i Mot su stali jedan do drugog rekla sam im da odu prošetati malo. Poslušali su me i otišli.

Lukas Pov.

Što možemo nema im pomoći isuse. U tišini smo malo prošetali, izašli van iz bolnice, ja sam zapalio, ponudio sam njega uzeo je iako to nisam očekivao.

Ja- "Sad će te trebat više nego ikad do sad."

Mot- "Tko?"

Ja- "Znaš da Toni."

Mot- "Zar je očito?"

Ja- "Šta?"

Mot- "Da mi se sviđa."

Ja- "To si ti rekao. Al ne brini tvoja tajna je kod mene sigurna."

Mot- "Kako će ovo preživjeti."

Ja- "Grozno je. Grozna je meni kamoli njoj, možeš tek zamisliti Nitru."

Pored nas je brzo prošao Nitrin otac. Viknuli smo za njim nije se okrenuo pogledali smo se pa potrčali u bolnicu. Došli smo do odjela čuo se glasni krik. Rekao sam "Nitra" i opet požurili smo tamo.

Izveli su Alvarovo tjelo na stolu prekriveno nekom plahtom. Još mu je ruka visila sa tog stola, i malo kose se vidjelo kao i prsti na nogama, plahta je bila samo obična palahta, pomalo krvava, nije ga čak mogla cijelog prekriti.

Nitra je kriknula, njezin otac otišao kad su izveli njegovog sina tako. Tko nebi otišao. Leyla i Toni držale su Nitru koja im se trgala iz ruku. Belit je sjedio i jedva disao od suza. Dok su polako išli prema dizalu doktori su govorili da se svi smirimo.

Belit je ustao i došao do njega pa ga povukao za kutu. U lice mu je rekao da su ga ubili i onda pogledao doktora koj je bio glavni u ovoj operaciji. Leyla je došla do Belita i primila ga ispod ruke pa smo ga ja i Mot maknuli od doktora i oni su bez riječi otišli dalje sa tijelom.
Suze su mi se skupljale u očima dok sam ih gledao. Onda sam i ja sjeo na pod, naslonjen na zid i zaplakao. Nisam više mogao, Toni je doša do mene i zagrlila me. Sjetio sam se Mota i prekinuo taj zagrljaj, pogledali smo se i ona je skoro plakala al se suzdržavala zbog ostalih.

Nakon njezinih očiju sam ustao i povukao ju na noge. Odlazeći do Belita sam ju gurnuo u Motove ruke, stajao je skoro pored nje.

Belit- "Bio je najbolji."

Ja- "Polako stari."

Rekao je da nemože i još jače zaplakao, Leyla ga je pogledala i očima mi rekla da dođem kod Nitre a ona će njega. Tako sam učinio. Svi smo plakali, cijeli hodnih, samo smo mi bili u njemu a Nitra je urlala od tuge.

Došao je doktor. Jedan od onih koji su iznjeli njegovo tijelo.

"Sućut u ime bolnice..."

Nitra- "Netreba nam to!" Zaderala se u suzama ja sam ju držao.

"Uzrok smrti se nagađa treba nam potpis skrbnika za obdukciju, biti će gotovo do sutra."

Toni- "Njegov otac je otišao."

"Onda ćemo ga nazvati, glavni doktor ima njegov broj..."

Nitra- "Koj doktor?! Onaj koj ga je ubio! Neću dati da režete tijelo mog brata!"

Toni- "Draga smiri se." Došla je do nje.

"O tome će odlučiti skrbnik, naša sućut još jednom."

Nitra- "Očekujte tužbu!"

Leyla- "Nitra jesi li poludjela nemamo novaca za tužbu!"

Nitra- "Nešto ćemo smisliti, nemogu proći samo tako."

Došli su bogataši. Vidio sam ih na kraju hodnika kako razgovaraju sa doktorom, poveselili su se pa malo smirili i kad je doktor otišao nastavili veseliti.

Tako su došli do nas. Nitko osim mene ih nije vidio da dolaze. Veselje na njihovim licima bilo je kao šamar.

"Što ste se stisnuli tako, sve je sjelo na svoje, sutra je transplatacija."

"Napokon."

Nitra- "Ne..."

"Što je?"

Toni- "Vi kao neznate, prijatelja nam je umro da bi idiot koj nezna pazit na sebe živio!"

"Toni!" Grubo se zaderao jedan.

Mot- "Šuti Mark!"

"Vaš prijatelj je to želio, eto ispunjena mu je zadnja želja."

Ja- "Nebi on to ni želio da taj vaš nije razmažen i misli samo na sebe kao i vi."

"Ne govori tako o mom sinu!" Da se razumijemo stalno se svi oni miješaju a ja im neznam imena.

Ja- "Odlično kad ste mu vi već otac platite im odštetu!"

"Hahaha da još platimo, dečko to nije bio dogovor. Haha..." Svi su se smijali.

Nitra- "Nije bio ni dogovor da mi ubijete brata!"

"Smiri se mala."

Toni- "Ne obraćajte joj se!"

"Toni ti samo šuti."

Naljutila se i sve ih potjerala.