Roditelji su joj poginuli pred očima kad je imala pet godina.
Bili su ljudi-vukovi. Odbačena od čopora kad ih je najviše trebala završila je u domu za napuštene djevojčice u gradu iz kojeg dolazi.
~11 godina kasnije!~
Nakon toliko vremena njezin...
Dosta kompliciranih stvari se dogodi između vukova dok shvate da su jedno za drugo. Ali to je neizbježno.
Došla sam do stanice pa nazvala Lukasa, pasao bi onaj doručak.
Lukas- "Ali prošlo je podne."
Ja- "Boli me briga, želim podnevni doručak😂."
Lukas- "Ti si luda. Kako je prošlo sa Motom?"
Ja- "Možda ti ispričam ako kažeš gdje ćemo se naći."
Dok smo se našli to bi bio kasni ručak a ne doručak. Sjeli smo u manji restoran, naručili i pričali.
Ja- "Svašta se dogodilo u zadnjih nekoliko dana."
Lukas- "Kad će ti biti gotov motor?"
Ja- "Kroz par dana, jedva čekam opet ga voziti, nedostaje mi taj osjećaj."
Lukas- "Vjerujem da je tako."
Ja- "Još samo malo..."
Lukas- "A što je sa Motom?"
Ja- "Ne znam, čini mi se da se ljuti i nije raspoložen, nismo puno pričali, otišao je od mene."
Lukas- "Zar nisi bila na spoju sa obojicom?"
Ja- "Jesam i oboje su zabavni i zanimljivi ali ja ništa ne osjećam."
Lukas- "Možda se malo lažeš."
Ja- "Da možda ali ne želim o tome sad razmišljati, znaš li koliko drugih problema imamo."
Lukas- "Znam, nadam se da Leylin otac neće dobiti otkaz ako se Mot ljuti."
Ja- "Uopće nisam o tome mislila." Ajme.
Lukas- "Pa pošalji mu poruku. Ispričaj se, reci mu da želiš da ostanete u dobrom odnosu."
Ja- "Kako se nisam sjetila reći mu to danas, isuse glupa sam."
Lukas- "Ma ajde."
Napisala sam mu takvu poruku i poslala. Nije odgovarao. Ja i Lukas smo pojeli pa otišli, dok smo hodali po drugoj strani grada zmija nam je prešla put. Usrala sam se od straha, nisam htjela tamo hodati i Lukas me morao nositi preko mjesta gdje je prošla.
Ja- "Tako nam treba kad hodamo po poljima."
Lukas- "Trebamo zvati vatrogasce."
Ja- "Zašto?"
Lukas- "Da te više ne moram nosit." Rekao je i grubo me spustio.
Ja- "Hvala na mekom slijetanju."
Lukas- "U Španjolskoj imaš jednu otrovnu vrstu zmije i to daleko od gradova a tu su skoro sve otrovne i skoro svi pauci."
Ja- "Oću nazad u Španjolsku."
Nazvao je vatrogasce, pričao sa njima pa smo krenuli dalje. Na povratku doma smo se rastali u blizini mog kvarta jer on isto mora kući, psi su mu predugo sami.
Ušla sam u kuću i krenula na kat, za mnom je u kući ušao Zumba. Okrenula sam oči kad sam ga ugledala i otišla u sobu. Nije ni minuta prošla kad sam opet izašla iz nje i zaputila se u kupaonicu kad sam vidjela da je Zumba opet otvorio vrata od kuće. Na njima je bila malena bijelo crna maca, sva prljava i ranjena, mjauknula je i ja sam se od gore sa kata raznježila aaa😻. Onda ju je Zumba udario nogom i pobjegla je dok je on vikao na nju.
Ja- "Jesi li normalan? Pa to je živo biće!"
Zumba- "Ne mješaj se stalno!"
Ja- "Ne možeš biti tako okrutan, to je živo biće, životinja je kao i ti!"
Zumba- "Nikad više ne želim ćuti da si tako nešto rekla!"
Ja- "Ili što?" Unjela sam mu se u facu.
Mark- "Što se događa?"
Ja- "Vaše idiotarije nemaju kraja." Rekla sam i izašla iz kuće.
Maca se sakrila pod jedan od auta na parkiralištu, saginjala sam se na tlo da vidim ispod kojeg je kad me opet prekinuo Mark. Rekao je da će mi pomoći i skupa smo ju tražili no nismo mogli do nje i zavukla se u auto. Privukli smo ju da izađe sa mlijekom pa sam ju uhvatila u deku iz svoje sobe i unjela u kuću. Znam da to nije human način postupanja ali ja nemam ni transporter ni hvataljku. Mark je trčao u kuću prije mene i otvarao mi vrata i zatvorio sve u mojoj sobi kad sam ja došla da ju mogu pustiti. Brzo sam ju donjela gore i stavila ju na krevet pa je skočila i nakon bježanja po sobi sakrila se ispod njega.
Ja- "Pusti, bit će u redu."
Mark- "Sa čime ćeš ju hraniti?"
Ja- "Otići ću joj kupiti hranu. Hoćeš li samo pripaziti da nitko ne uđe u sobu?"
Mark- "Moj tata će nas oboje ubiti."
Ja- "Tebe voli a mene neće jer se znam braniti. Brzo ću se vratiti."
Otišla sam i brzo došla do trgovine pa se vratila u kuću, nisam se dugo zadržavala. Mark je bio u svojoj sobi sa otvorenim vratima koja gledaju na moja a maca je još uvijek pod krevetom. Donjela sam i pijesak pa ga stavila u poklopac plastične kutije za prljavu odjeću iz kupaonice. Dala sam joj hrane i pričala sa njom, još me se boji pa ju nisam htjela dirati i još više plašiti. Dok sam ležala na krevetu sa Leylinim tabletom u rukama zbog zadatka kojeg smo dobili na internetu sam vidjela oglas za prodaju narukvica i nisam mogla odoliti pa sam ih naručila sa zadnjim novcima koji su mi ostali. Već je pao mrak kad sam spustila tablet.
Sa kraja kreveta je virila malena bijela glavica sa crnim ušima. Pozdravila sam macu a ona se sakrila. Sagnula sam se ispod kreveta pa je opet puhnula na mene.
Mot Pov.
Pada mrak, sjedim na svojem mjestu samo ovaj put nisam ponio gitaru nego cigaru, samo jednu.
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
Tomas- "Što radiš? Kad si mi ukrao cigaru?"
Ja- "Davno."
Tomas- "Trebali smo ić van, sjećaš se?"
Ja- "Ne želim idi bez mene."
Tomas- "Što se sad dogodilo?"
Ja- "Znaš da sam izgubio borbu!"
Tomas- "Jer si išao sam, ajde idući put ćeš pobjediti, skupa ćemo ih izazvat stari."
Ja- "Ne radi se o porazu, izgubio sam nju!"
Tomas- "Ne znam što da ti kažem."
Ja- "Borio sam se za vučicu do koje mi je stalo i izgubio."
Kratko je bio tu pa otišao. I bolje jer mi ne pomaže a sa ovim u sebi se moram boriti sam. Ostao sam sjediti dugo u noć. Kroz misli mi je prošao onaj trenutak kad je došla na imanje u suzama pa sam ju smirio i zaspali smo skupa.
