Roditelji su joj poginuli pred očima kad je imala pet godina.
Bili su ljudi-vukovi. Odbačena od čopora kad ih je najviše trebala završila je u domu za napuštene djevojčice u gradu iz kojeg dolazi.
~11 godina kasnije!~
Nakon toliko vremena njezin...
"Nisam, vozio sam se i mahnuo joj a ona se pravila kao da me ne vidi. Bila je sa nekom djecom."
"Koliko znam ima nekoliko braće i sestara."
"Kako si mislio da bi te prepoznala uopće?"
"Nisam nosio kacigu Toni."
"Aha. Onda ne znam." Kratko sam razmislila pa odgovorila.
"Idemo mi na trčanje sutra?"
"Da može ali možemo li kao vukovi?" Nasmijala sam se.
"Mogu li i ja?" Pitala je Leyla a mi smo kimnuli.
"Možemo svi.
Kasno sam došla u onu kuću i odmah otišla na spavanje. Ušuškala sam se a Vojvotkinja je legla meni u noge. Kad sam ugasila svjetlo pokucao je Mark. Kao da je znao da idem spavati.
"Smijem li ući?"
"Možeš." Nisam palila svjetlo, obasjalo me samo malo svjetla iz njegove sobe.
"Jesi li dobro?"
"Ne. Imam puno problema i puno stvari koje me muče."
"Znam. Želim biti uz tebe." Zatvorio je vrata i upalio svjetlo.
"Zaključaj. Nemoj da netko uđe." Kimnuo je.
Legao je kod mene i zagrlio me sa leđa pa smo zaspali.
Po noći sam se probudila a on je spavao pa sam ustala i izašla iz kuće pretvorena u vuka. Adrenalin je divljao mojom krvlju a instinkti mi nisu davali mira pa sam izašla i trčala gradom. Jedino bolje od vožnje motorom je trčanje kao vuk.
Kad je svanulo probudila sam se u dvorištu kuće u tijelu vuka. Dok sam se malo razbudila pomislila sam kako mi stvarno nedostaje ovo. Biti vuk. Imam toliko problema kao čovjek da ponekad zaboravim da sam životinja. Jedino dobro u ovom dvorištu je velika zelena grmolika ograda oko njega pa sam se bez problema iza grma pretvorila u čovjeka i ušla u kuću. Napravila sam kavu koju mi Skarlejt nije dala da u miru popijem i krenula na kat. Na vrhu stepenica sam srela Marka.
"Zabrinuo sam se."
"Ššš." Primila sam ga za ruku i povela u svoju sobu.
"Gdje si bila?"
"Trčala malo."
"Nisi obučena za trčanje nemoj me lagati."
"Kao vuk." Samo me pogledao i nastavio šutjeti. Spremala sam stvari za posao kad je napokon progovorio.
"Želim da danas izađemo."
"Nisam sigurna imam li vremena za to."
"Molim te. Isplanirao sam nam nešto zabavno. Da se malo opustiš, previše si pod stresom."
"Dobro ali navečer."
"Može." Dao mi je pusu u čelo i otišao.
Spremila sam se i otišla na posao. Motorom naravno. Poslije smjene sam vidjela da je pored mog motora parkiran Lukasov motor pa sam ga potražila i pronašla kako se sunča.
"Hej nisam vidjela kad si došao."
"I ti si mi neki spasilac." Nasmijao se.
"Što radiš ovdje?"
"Htio sam te nazvati ali razbila si mobitel."
"Pa da, bio si tamo." Sarkastično sam rekla.
"Idemo na trčanje?"
"Ma kakvo trčanje." Odbila sam.
"Idemo ajde ne mogu više moram više izlaziti iz kuće ubija me sva ova negativna energija kod cura."
"Kod Malek?"
"Mislio sam na Nitru i Leylu. Znam da im je užasno teško ali moram malo prodisati ako me razumiješ."
"Znam. Moraš se ispuhati negdje. Ako je to trčanje onda idemo." Ustala sam pa je i on i odvezli smo se u blizinu grada gdje je more, priroda. Poluotok jedan.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Trčali smo do svjetionika i nazad kao ljudi. Kasnije smo ponovno do tamo hodali i nazad trčali. Dok smo hodali rekla sam mu kako mi fali biti vuk i nemam dovoljno vremena za to. Volim se ponekad pretvoriti u vuka i samo plašiti ljude po gradovima pa da me specijalci i zoo vrtovi love a sad jednostavno nemam vremena i nedostaje mi to. Donekle se složio sa mnom.
Lukas je otišao na trening a ja sam obišla Leylu. Jako joj je teško samo plače kod kuće u sobi a ne može stalno jer se mora pretvarati pred bolesnom majkom da je sve uredu. Nakon nje sam posjetila i Belita koj je još uvijek jako bijesan ali to ne želi pokazati Leyli. Poslije njega sam otišla po Nitru i sa njom došla kod Voot vidjeti kako je. Danas sam jako produktivna moram priznati. Natjerale smo je da ustane i prošetala sa njom njenog psa Todo. Šetale smo je sat vremena pa se vratili u stan i pomogle joj da malo pospremi ovaj nered. Za kraj smo skupile boce od alkohola koje se samo gomilaju i otišle u dućan vratiti ih da za njih dobijemo neki novac. Na to smo isto potrošile 2 sata ali mi je drago da jesmo.
Navečer sam došla u onu kuću umorna od dana, nisam se ni baš napavala prošle noći. Ali veselila sam se izaći sa Markom pa sam došla ranije da se otuširam i spremim da me ne čeka.
Obukla sam kratki crni top i duge svijetlo plave traperice. Stavljala sam malo parfema i završavala se kad je pokucao po mojim vratima morala sam doći otključati ih jer sam se zaključala. Prošaptao je da sam lijepa kao i uvijek i kasnije nadodao da želi da nosim vestu jer će možda kasnije biti hladno. Dobro složila sam se ne znajući da je mislio na to da nosim njegovu vestu. Nasmijala sam se kad sam je obukla, stavio je svog parfema na nju tako da se moj odmah ugušio u njoj. Rekao je da nije namjerno ali znam da to ne može biti slučajno.
Otišli smo sa vozačem koji njih vozi u školu i po potrebi u neki klub na dio grada gdje nisam bila. Na prvu sam mislila obični klub malo fensy uređen jer on nije obični dečko ali kad smo ušli. Živa muzika, biljarski stolovi na sve strane i fini ljudi pijuckaju i druže se. Sjeli smo ali njemu se nije sjedilo nagovarao me da igramo jedno protiv drugog ili bar zajedno ali ja se nisam dala nagovoriti. Biljar mi nije zanimljiv. Išao je igrati sam pa mu se pridružio Dario koj je bio tu sa nekom curom. Sad su došli. Onda je uzela štap i igrala sa njima a ja sam sjedila sa strane i dosađivala se gledajući ih. Unutra je bilo toplo pa sam otkopčala vestu i naručila si još jedno piće.
