Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Bivši grad✔️ ✅

Dok je avion poljetao ja sam tonula. Iz zraka sam gledala svoj grad i državu dok nisu nestali od oblaka.

Zumba nije sjedio sa mnom, a nije ga bilo ni pretjerano briga.
Samo želim da ova noćna mora završi i vratim se doma. Rađe bi patila još dvije godine u domu nego kilometrima daleko. Gledala sam slike koje imam u mobitelu tokom cijelog leta dok nisam kratko zaspala.

~Zračna luka u Australiji~

Vozač aviona naredio je da se svi vežemo jer avion slijeće. Let je prošao mirno. Nikad me nitko nije prisilno odveo...ahh, već mi fali.

Izašli smo iz aviona skupa i spustili se na pistu, njega su dočekali njegovi.
Predstavio me tim veselim, uzbuđenim ljudima ovako slomljenu na rubu živaca. I prije sam pod stresom znala imati živčani slom a sad?...

Zumba- "Ovo je Toni, Toni ovo je moja obitelj, živjeti ćeš s nama."

"Ja sam Skarlejt! Drago mi je, jedva čekam da postanemo najbolje prijateljice, sad si sa svojima!"
Bila je jako vesela i glasna, počela me grliti točnije daviti prije nego sam išta rekla.

Zumba- "To je moja kćer, Skarlejt."

Ja- "Da, ludilo."

Zumba- "Ovo je moja žena Hena."

Dok smo se rukovale Skarlejt je nešto blebetala. Ja ju nisam slušala ostali sa dubokim poštovanjem jesu.

Skarlejt- "Ovdje će ti biti super, kako se ono zvao tvoj bivši grad? Hard, Hurd, Her..."

Jeli ona to rekla bivši grad?!. Koliko god sam daleko rođena sam tamo to je moj grad što god ona rekla ili što god da se dogodi.
Razbijesnila me u sekundi. Podigla sam desnu ruku da joj opalim šamar i izvrjeđam ju na mrtvo ime kad me za ruku uhvatio lik mojih godina. Rekao je "mir" što je tiše mogao.

To me potaknulo i napala sam Skarlejt. Lik me odmah primio oko struka pa sam ju samo vrijeđala i pokušavala se istrgnuti, jednostavno osjećam da pucam.

Lik koj me držao povikao je "dosta" dok su se Zumba i Hena zgražali i gledali oko sebe da nebi netko vidio.
Lijevom rukom sam opalila šamar liku koj me držao i odmah me pustio. Uhvatila sam Skarlejt za vrat i pogurala ju par koraka unazad.

Ja- "Slušaj me dobro, ništa neće zamijeniti moj grad! Jasno?!"

Povikala sam joj u facu i ošamarila ju. Stala je u stranu i pustila par suza kao malo dijete a ja sam pala na pod. Nisu me vidjeli okupili su se oko Skarlejt kao da ju nitko nikad nije udario. Što oni očekuju uopće od mene? Vuk sam i agresivna sam, nemogu tu oni ništa.

Potiho sam zaplakala od muke, cijeli život tugujem zbog roditelja sad ću još morati i zbog vlastita grada.

Mark Pov.

Opalila mi je šamar! Ma bravo Mark, Skarlejt će svima u školi i šire reći da me udarila neka tamo divljakuša sa ceste. Jedino mi se svidjelo to kako je izgledala ali nije podizala pogled.

Osoblje zračne luke nam je donjelo njezine stvari i stvari moga oca. I auto su nam dovezli na izlazu. Ah koko je lijepo kad ti roditelji imaju novca, mislim da će se Nova odlično snaći, svidjet će joj se naš život, kome nebi?

U autu je cijelo vrijeme bila neugodna tišina. Cura je cijelo vrijeme gledala kroz prozor i stavila je slušalice u uši, baš nepristojno🙄.

Skarlejt- "Možeš mi dati novac da izvedem prijateljice van tatice?" Pitala je kad smo stigli pred kuću.

Tata- "Odi u kuhinju slatkice."

Zakihotala se i odjurila, okrenuo sam očima pa mi je otac rekao da to ne radim. Iskreno zaboravio sam kako je rekao da se zove Nova. Sama je uzela svoje stvari nije dala da ih nitko od nas dira. Dok je naš vozač sjeo u auto da odveze auto u garažu moj otac mu je dodao da bi ga trebao oprati. Kimnuo je glavom i otišao.

Ja- "Idem u sobu."

Tata- "Mark sine, molim te otprati Toni do njezine sobe."

Ja- "Moram li?"

Tata- "Mark!"

Ja- "Dobro."

Pozvao sam ju za sobom. Nakon što smo se popeli stepenicama ušli smo u hodnik udesno u kojemu su njezina i moja soba. Bit će preko puta mene, tako smo dogovorili prije nego je tata otišao po nju. Nisam se složio ali nije ni kao da sam mogao birati. A nije ni kao da me briga.

Ja- "Ovo je moja soba, tvoja je preko, možeš doći ako bilo što trebaš."

Nije ništa rekla, samo je lagano kimnula glavom i otišla u svoju sobu.

Ja- "Dobro, mogla si mi bar zahvalit!"

Okrenuo sam se da uđem u svoju sobu kad je pored hodnika prošla Skarlejt. Pričala je na mobitel i smijala se kao da je klaun.

Skarlejt- "Pogodi tko me danas branio?"

Potrčao sam za njom i uzeo joj mobitel pa ga ugasio i vratio njoj. Naljutila se jako. Po povratku u sobu htio sam pokucati Novoj na vrata da pitam treba li nešto ali nisam jer to nije moj posao.
Pozvao sam frendove da dođu kod mene igrat ćemo igrice kao obično.

Toni Pov.

Došla sam na terasu koja je gledala u stražnje dvotište. Iako je dvorište veliko mogu vam reći da je poprilično prazno, na par mjesta samo ima nešto ostatak je gola livada. Ne razumijem kako je to nekome lijepo, ne razumijem bogataše.

Zazvonio mi je mob ušla sam unutra javiti se. Pisalo je nepoznat broj.

Ja- "Da?"

"Toni to si ti?"

Ja- "U pičku materinu."

Odmah sam prepoznala glas svog najboljeg frenda. Preselio se u Australiju neznam ni ja kad. Malo smo izgubili kontakt u zadnjih par mjeseci ali ne namjerno.

Belit- "Isuse, čuo sam da si u Australiji pa reko da te nazovem."

Ja- "Isuse kako si mi falio! Kako si čuo?"

Belit- "I ti si meni, nisam imao puno vremena zadnjih mjeseci. Hah Huelva je mali grad sve se otkrije."

Ja- "Primjetila sam."

Shvatili smo da smo oboje u istom gradu i dogovorili se da dođemo na plaži u 11, jer on ima smjenu. Vidjet ćemo kako dalje, jako mi je drago što ću ga vidjeti. Nisam ga ništa puno pitala, razgovarat ćemo uživo.