Roditelji su joj poginuli pred očima kad je imala pet godina.
Bili su ljudi-vukovi. Odbačena od čopora kad ih je najviše trebala završila je u domu za napuštene djevojčice u gradu iz kojeg dolazi.
~11 godina kasnije!~
Nakon toliko vremena njezin...
Ja- "Nije znao što će sa sobom. Sad ne znam da li je živ."
Toni- "To ti je stariji brat?"
Ja- "Je. Da je htio postati vođa pustio bih ga samo da ga vidim."
Toni- "Znači ne smijem pustiti Sašu."
Ja- "Nemam ni njegov broj. Ne mogu ništa ruke su mi vezane."
Spustila je pogled kad je počela padati kiša, u isto vrijeme smo oboje rekli 'sranje' i onda se nasmijali. Krenuli smo prema kući i ubrzo se skroz smočili. Uhvatio sam ju za ruku i isprepleo nam prste te smo potrčali pod krov prve staje na koju smo naletili iako samo oboje vidjeli da nam je kuća bliža otrčali smo pod uski zaklon crijepa koj visi sa krova staje.
Nasmijali smo se jer sam ja bio naslonjen na zid a ona okrenuta prema meni naslonjena na mene. 🔽🔽 Ponovno smo se uhvatili za ruke i isprepli prste na obje ruke. Vodila me u štalu a ja sam bio kao začaran njom. Smiješili smo se ali ne i pričali. Kad je ušla unutra vidjela je konje i pustila me te došla do njih. Od uzbuđenja je prepala prvog kojeg je htjela pomaziti prekrižio sam ruke i naslonio se na zid. Konj je zanjištao a ona je bila presretna iako ga nije pomazila.
Ja- "Polako, tako nećeš ništa postići."
Toni- "Nisam vidjela konje godinama, sad se osjećam glupo." Rekla je gledajući konja.
Odgurnu sam se od zida i došao do nje. Stao sam joj s leđa i prepleo nam prste lijeve ruke dok sam drugom primio ovu s kojom je htjela pomaziti konja. Polako sam joj položio ruku na konjsku dlaku. Iako mi je ruka još bila na njezinoj počela ga je gladiti a njemu je to godilo i smirio se.
Ja- "To je Ivan." Rekao sam joj tiho na uho.
Toni- "Prekrasan je... A ono?"
Ja- "To je ženka, zove se Ana; ona je Ivanova sestra."
Toni- "Prelijepi su."
Ja- "Znam." Opet sam joj šapnuo na uho.
Pogledala me grizuši doljnju usnu. Pogledali smo se ali sam se sjetio prijateljstva i pustio ju. Odmaknuo sam glavu i došao sam Ane pa ju pomazio razmišljajući. Zauvijek ću se kajati što ju sad nisam poljubio. Ovu grešku ću pamtiti ali počinio sam ju iz prijetljstva koje je također ljubav zar ne?
Došla je do mene i nenadano me zagrlila. Uzvratio sam joj zagrljaj i stvarno uživao u njemu dok je trajao. Nakon zagrljaja mi je zahvalila što sam tu a ja sam se nasmijao i pitao hoćemo li krenuti prema kući pa smo izašli iz staje nasmiješeni. Zatvorio sam vrata te me uhvatila za ruku i povukla. Nije nam u planu ići u kuću.
Već se i smračilo a nas dvoje trčimo nasmiješeni držeći se za ruke dok kiša lije kao iz kabla. Došli smo pod krov druge mini staje i nasmijali se jer je sad ona naslonjena na zid a ja na nju.
Ja- "Polako, ovdje je janjad."
Toni- "Oke."
Ja- "Znači ne idemo u kuću."
Toni- "Zaboravila sam se zabavljati od kad sam došla ovdje."
Ja- "Onda se zabavi."
Nasmijala se te sam ju povukao. Došli smo do kuće i polako ušli unutra. Provirio sam iz hodnika i vidio da su svi u dnevnom boravku i neki u kuhinji. Toni je čuvala stražu na vratima kuće dok sam se pokušao došuljati do ključa voćnjaka. Sreo sam svog malog rođaka ima 5 godina i zatražio ga da ode do ladice s ključevima i donese mi onaj od voćnjaka. Tako je učinio a nitko ga nije vidio kao ni nas dvoje. Zahvalio sam mu te smo otišli. Mislim da je vidio Toni ali sumnjam da će ikome reći.
Došli smo do voćnjaka i još više pokisnuli na putu ali smijali smo se kao da je nova godina.
Ušli smo u voćnjak držeći se za ruke i otišli u vinograd jer nam je bio na dohvat ruke. Razdvojili smo se i protrčali njime do početka brijega. Vinograd je ogroman ali ionako se nije previše vidjelo od kiše.
Ja- "Kako da sad dođem do tebe?"
Toni- "Morati ćeš me uloviti." Rekla je i potrčala nazad.
Nasmiješio sam se i transformirao u vuka te preskočio u njen red i trčao za njom, skužila me i požurila. Morao sam skočiti na nju i srušiti ju na pod da se zaustavi ali vrijedilo je.
Toni- "Imam vuka na sebi." Nasmijala se.
Ja- "Imaš mrcinu na sebi."
Toni- "Daj mrcino odjebi."
Rekla je nakon čega smo sjeli. Kiša je još uvijek padala kao iz kabla ali nam nije ni najmanje smetalo. Pretvorio sam se u čovjeka i ustao pa ju podignuo na noge i izašli smo iz vinograda.
Toni- "Imam osjećaj da samo želim pobjeći u divljinu i nikad se ne vratiti."
Ja- "Mi smo divlje životinje. Moramo savladati svoj instinkt."
Toni- "Ljudski svijet je teži od životinjskog. Dođe mi da odustanem od ovog."
Ja- "Neću ti to dozvoliti." Nasmijali smo se i zagrlili pa došli do jabučnjaka.
Toni- "Hvala.'
Ja- "Kod mene možeš živjeti koliko god divlje želiš."
Toni- "Prekradno ti je ovdje." Meni si ti prekrasna🙊.
Šetala je između velikih voćaka. Gledao sam ju i uhvatila je moj pogled pa me pitala 'što je' a ja sam rekao 'ništa'. Sjetio sam se da u vrtnoj kućicu imam stare kazete i kazić. Rekao sam joj i razveselila se pa smo otišli onamo. Nisam očekivao da zna o čemu govorim ali znala je.
Toni- "Bio si zaljubljenik u kazete vidim?"
Rekla je gledajući moju kolekciju kazeta na zidu dok sam palio kazić. Imam cjelu policu kazeta koja visi na zidu i nema praznog mjesta da stane neka nova.
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
Ja- "Pa recimo ali prošle su godine od tad."
Toni- "Radi li koja?"
Ja- "Neznam, radile su."
Toni- "Kužim prošle su godine."
Izvukla je jednu kazetu s police i pogledala ju. Pitao sam da li želi da ju pustim pa smo tako učinili. Iskreno mislio sam da ne radi kazić kamo li kazeta ali oboje je radilo kao da je novo.
Počeli smo prvo micati glavama a onda pjevati i plesati, znala je sve riječi.
