Roditelji su joj poginuli pred očima kad je imala pet godina.
Bili su ljudi-vukovi. Odbačena od čopora kad ih je najviše trebala završila je u domu za napuštene djevojčice u gradu iz kojeg dolazi.
~11 godina kasnije!~
Nakon toliko vremena njezin...
Nitra- "Pao mi je u očima. Ne smije saznati da je dijete njegovo."
Leyla- "Znaš da od nas neće saznati."
Ja- "Ne mogu zamisliti da rodiš."
Nitra- "Ni ja."
Lukas- "Ali bilo bi slatko pomoći odgojiti malog. I bila bi mlada mama."
Nitra- "Ne želim biti mama. Želim piti, tulumariti, zabavljati se bar dok nisam punoljetna. Ne da odgajam dijete."
Ja- "Za mjesec dana ćemo svi skupa u Huelvu. Sigurno ima u Sevilli mjesto gdje možeš napraviti pobačaj."
Nitra- "Ne mogu to."
Leyla- "Rodit ćeš?"
Nitra- "Nisam dovoljno razmišljala o tom."
Lukas- "Da sam ja otac, ne sad tvoj nego općenito bilo kom djetetu htio bi sudjelovati u odgoju ali nije na meni da odlučujem. Ne rađam ga ja."
Belit- "Dobro da Leyla ostane trudna mi bi ga zadržali."
Leyla- "Da."
Ja- "Vidiš ja nebi htjela djecu. Ne još."
Leyla- "Ma ti ne želiš djecu."
Ja- "Želim ali ne bar još 10 godina."
Nitra- "Moram razmisliti o svemu tome."
Mot Pov.
Došao sam kući predvečer. Cijeli sam dan proveo u vinogradu, ništa nisam jeo, nisam ni osjetio glad. Kad je pao mrak sam došao kući jer tamo nema svjetla da mogu raditi po mraku. Moji su se već zabrinuli. Jeo sam a onda je došao Tomas, pričekao me da pojedem pa smo otišli van. U kvartu je bila utakmica na našem malom stadionu.
Ups! Gambar ini tidak mengikuti Pedoman Konten kami. Untuk melanjutkan publikasi, hapuslah gambar ini atau unggah gambar lain.
Sreli smo neke stare prijatelje, popili smo i gledali nogomet a kasnije smo se preselili za šank u kafić u blizini. Nismo čak ni puno popili. Vratili smo se na imanje kasno. Tomas je otišao kući a ja sam mu polu pijanom isto obećao da ću otići kući. No nisam. Otišao sam na svoje mjesto.
Mrak je pao, već neko vrijeme nisam ništa popio da me grije. Sjeo sam na livadu blizu drveta i razmišljao. Činilo se kao da su prošli sati a tko zna možda i jesu. Vrag mi nije dao mira, uzeo sam mobitel u ruke. Otišao sam na njen profil, isključio internet da nešto ne zajebem i gledao slike. Gledao storye u naglascima. Morao sam zapaliti da se smirim kad su suze krenule. Bacio sam mobitel malo ispred sebe i obrisao ih rukom ali su neumorno nastavile. Šteta, nisam puno popio. Sjetio sam se riječi jedne pjesme koje su mi u taj tren prošle kroz glavu i izgovorio sam ih naglas u suzama pokušavajući povući dim.
"I'm sorry, don't leave me, I want you here with me, I know that your love is gone"
Ostatak pjesme motao mi se po mislima. Do kuće sam ga pjevao. Ispred kuće sam se sabrao nakon što sam shvatio da me netko gleda kroz otvoreni prozor. Bio je to djed. Pravio sam se da ga ne vidim i ušao u kuću pa se dovukao do sobe, legao na krevet i odmah zaspao.
