Roditelji su joj poginuli pred očima kad je imala pet godina.
Bili su ljudi-vukovi. Odbačena od čopora kad ih je najviše trebala završila je u domu za napuštene djevojčice u gradu iz kojeg dolazi.
~11 godina kasnije!~
Nakon toliko vremena njezin...
Na vijestima su pričali o meni i Nitri, točnije o dva vuka koji su napali kokošinjac rano ujutro. Baš smo zle.
Leyla- "Toni kad si se dogovorila izaći sa Markom?"
Ja- "Sljedeći tjedan zašto?"
Leyla- "Nije li to isti datum na koj si rekla da izlaziš sa Motom?" Brzo sam pogledala mob.
Ja- "Fuck, što ću sad?"
Belit- "Što se derete?"
Lukas- "Ako već ljenčarite neka i vaši jezici to rade."
Nitra- "Toni na isti dan ide van sa Markom i sa Motom."
Belit- "O zašto me to ne čudi?"
Leyla- "Ajde draga da ti je bio bitan dejt sa Markom nebi na njega zaboravila."
Ja- "Daj ti šuti. Ništa, prvo ću taj dan ići sa Markom onda sam Motom van."
Nitra- "Sretno ti sa tim."
Ljuto sam ju pogledala a one su se nasmijale dok su dečki okrenuli očima i otišli nazad u kuhinju. Napravili su ručak iako je već bilo šest popodne, sprovod je potrajao. Jedni smo zbog ručka ustale sa kauča, morali su i stol postaviti. Nakon što smo pojeli su trčali do kauča i legli umjesto nas, Leyla se bacila na Belita i udarala ih jastukom ali ju je srušio sa kauča dok smo se mi smijale. Viknuli su nam da operemo suđe i pospremimo stol, namjerno su zaprljali što više posuđa. Počele smo raditi ljute a dok smo prale sve to smo se zezale i na kraju špricale i morale smo počistiti cijelu kuhinju jer je sve mokro.
Sutradan
Probudila sam se prije svih, do kasno smo bili budni, malo sam spavala pa sam nadrkana. 4 sata sna mi je dosta da to ne budem a nisam ni toliko spavala. Probudila sam se rano da šećem pse iako sam na drugom kontinentu Leylina narukvica mi ne silazi sa pameti. Obukla sam opet onu majcu za šetanje i radila isto kao u Sydneyu. Zaradila sam a kad sam došla kod Leyle bilo je oko tri sata, Nitra i Lukas su spremali stvari a Leyla i Belit su došli minutu poslije mene sa vrećicama, nisam stigla pitati što se događa.
Lukas- "Odlučili smo ići na rijeku gore kod Puente de la Alcolea."
Ja- "Što ćemo tamo?"
Leyla- "Bolje pitanje je di si ti bila cjelo jutro?"
Ja- "Radila sam, moram kupit novi mob." To je izgovor😉.
Leyla- "Da stvarno."
Belit- "Ajde pomozi im staviti te stvari u auto."
Ja- "Di ste vi bili?"
Leyla- "Išli smo kupiti neku hranu za tamo danas."
Nitra- "Sutra se vraćamo u Sydney."
Ja- "O ne."
Utrpali smo auto i otišli tamo, idemo se zabaviti. Tamo se nalazi željeznički most koj stoji iznad rijeke koja protječe kroz naš grad. U blizini tog mjesta se jednom odvila bitka između kraljičine vojske i revolucionara. Svi revolucionari koji su bili u toj bitci bili su vukovi i pobijedili su. Vozili smo se sat vremena, Lukas vozi iako i on i Belit imaju vozačku.
Kad smo stigli tamo prvo smo se slikali kod mosta onda otišli dalje od njega u šumu gdje je hlad, stavili deke i uživali. Naravno ne možemo mi biti tamo bez da se kupamo. Još uvjek su tamo visile dvije gume mi ih nismo objesili ali smo se vješali po njima kao mali. Ja i Leyla smo se u spomen na djetinjstvo sad opet bacile na penjanje po njima.
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
Ostali su nas gledali kako ćemo past i slomit nešto haha, na sreću pale smo u rijeku a ne na zemlju pored nje. Kupali smo se i zabavljali do kasno sutra popodne letimo za Australiju. Ovaj put će mi biti lakše otići, oni su sa mnom i znam da ćemo se vratiti. Sad imam svoju snagu. Oko deset navečer smo se vratili u grad. Rekla sam ekipi da idem malo prošetati po kvartu i da ću se brzo vratiti dok su oni radili večeru. Stvarno sam otišla prošetati i u šetnji naletila na svoje usputno društvo. Na ljude sa kojima sam se družila dok nikoga iz moje ekipe tu nije bilo i oni naravno ne znaju jedni za druge.
Lukas Pov.
Rekla je da će se brzo vratiti ali nije. Zvao sam ju na mobitel ali se nije javljala, Leyla je rekla da sigurno šeće, negdje se zanijela ali sam osjećao da tu nešto ne valja i nagovorio sve da ju potražimo pa čak i Nitru. Ona nas je sve zvala, prva ju je pronašla u jednom parku sa grupom ljudi naših godina. Nije bila samo pijana nego i napušena savršena za nekog silovatelja. Počeli smo ju vući od tamo na kraju smo ju ja i Belit nosili kao pijanu dasku a društvo sa kojim je pila nije uopće reagiralo.
Stavili smo ju u krevet, cure su ostale sa njom da ju presvuku koliko mogu iako ona već spava. Bio sam jako ljut, znam da je ona svakakva ali ovo nikad nebi napravila pogotovo ne bez ekipe i sa strancima. Ja i Belit smo o tom pričali, obojica smo zabrinuti a i cure su, njih smo smirili i svi otišli spavati.
Sutra ujutro smo ju pustili da spava a kad je došla sebi objasnila nam je da kad su svi od ekipe otišli je bila usamljena. Počela se družiti sa njima, lokalnim ništarijama koji po cijele noći piju i puše u parkićima. Nije njih briga za nju priznaje isto kao što nije nju za njih, samo su ju povukle stare navike. Nije zamijenila ekipu nego samo tratila vrijeme sa njima. Obećala je da im se neće više približavati.
Spakirali smo svoje stvari i oprostili se sa gradom. Prvo smo se okupali u moru u miru a onda svirali i pjevali na plaži da se oprostimo sa voljenim gradom. I nazdravili smo ali malo da nas ne zaustave u zračnoj luci. Putovanje su platili Nitrin i Belitov otac, oni su prijatelji.
Australija🇦🇺
Sletjeli smo, ovaj put mi je lakše. Bogataši me ne dočekuju, sa ekipom sam i znam da sam došla ovamo samo da opet odem. Po izlasku sa zračne luke smo se svi rastali, pozvala sam taxi i vozila se do kuće.
