Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Njezin hod✔️✅

Vidjela sam kroz dalekozor da je jedna biciklistica pala i otrčala joj pomoći sa kutijom hitne pomoći. Nije bila jako ozlijeđena, kad sam se vratila Toni nije bila na stanici. Vidjela sam sa dalekozorom da šeće sa onim likom, mislim da de zove Mot. Šetali su po plaži, ona je trenutno 'izvidnica sa tla'. Poslije smjene otišla sam sa njima kod nje da se mi presvučemo a onda smo otišli u našu školu.

Nemamo školu nego ona nešto treba tamo obaviti.

Ja- "Voliš tetovaže?" Pitala sam nakon što sam slučajno pogleda njegovu tetovažu na ruci.

Mot- "Frend mi drži salon za tetoviranje."

Toni- "Nisam nikad iako bi htjela."

Mot- "Stvarno?"

Toni- "Da."

Mot- "Večini ljudi je prepreka bol."

Ja- "Nama samo novac."

Nasmijale smo se. Malo je šutio pa razmislio pa pitao dalje o tom.

Mot- "Kakvu tetovažu želiš?"

Toni- "Nemam sliku sa sobom."

Ja- "Imam ja. Ja nissm vlasnica nokije."

Toni- "Prestani me zajebavati."

Ja- "U ovo je ona zaljubljena od osnovne škole." Pokazala sam mu sliku.

Mot- "Kad ti je rođendan?"

Toni- "O ne, da se nisi usudio."

Ja- "Netreba to." Zaustavljale smo ga od te ideje.

Mot- "Dobro, propade ideja."

Bus je naglo zakočio na što smo skoro pali. Ja sam se uhvatila za rukohvat i čvrsto se držala da ne odletim haha a njih dvoje... Mot se jednom rukom naslonio na hladno staklo a drugom ju uhvatio za bok. Pogledali su se u oči a onda se ispričao i maknuo. Rekla je da nema veze jer ovdje izlazimo.

Izašli smo van i prešli cestu te došli ispred zgrade gdje smo stali. Zamolila nas je da ju čekamo tu vani pa smo sjeli u park preko puta. Nismo puno pričali, njega je nazvao prijetelj. Pola sata smo ju čekali i kad je došla rekla sam joj da moram otići, zvala me Malek.

Mot Pov.

Toni- "Ej." Probudila me iz mojih misli.

Ja- "Ej, gotova?"

Toni- "Govoriš španjolski?"

Ja- "Ako to znači da si gotova možemo na cugu?" Trenutno ni ja ne kužim kuda vozi ovaj razgovor.

Toni- "Di je Leyla?"

Ja- "Otišla je nekoj prijateljici."

Došli smo do prvog kafića i sjeli na terasu. Pričali smo na Španjolskom. Zazvonio joj je mobitel pa ga je izvadila da vidi tko je ali je rekla da se neće javiti, njezin najbolji frend ju zove.
Na putu iz kafića do autobusne stanice smo sreli ulične svirače i priključili im se na pjesmu Dance With You.

Poslje pjesme smo brzo otišli na stanicu jer bi nam bus pobjegao. Mi smo njegs morali čekati a do tad smo umrli od smijeha.

Na kraju sam ju otpratio do kuće i 'otišao'. Sakrio sam se i odlučio ju pratiti jer mi nije jasno odakle poznaje one vukove. Ništa se nije dogodilo cijeli dan, već sam bio umoran. Kad sam htio otići čuo sam kako se Toni posvađala s nekime iz te kuće. Zaključali su ju u sobu, ta kuća djeluje kao pakao.

Naravno da sam poludio. Naljutilo me to što sam čuo i vidio, poželio sam da odmah odem po nju i odvedem ju od tu al sam onda vidio da je izašla na terasu i preko nje pobjegla.

Slijedio sam ju po gradu na udaljenosti.
Ubrzo sam odustao jer nije imala plan ni ideju gdje će, samo je šetala i ostavio sam ju na miru. Nisam psihopat koj ju proganja iako tako zvučim, ako poznaje one vukove možda su došli na moje imanje zbog nje a ne zbog nas. Možda je špijun, kako god bilo moj čopor i teritori su bili ugroženi i ne smijem dopuštati takve stvari da se događaju. Ako su došli tamo zbog nje, nadam se da nije zbog nje.

Vratio sam se na imanje i uzeo gitaru te otišao svirati na uobičajeno mjesto, pod jedno stablo. Kao Toni, ni ja nisam imao plan smirivalo me sviranje i rješavalo misli kao nju hod.

Došla mi je mama, zamolila me da odem drugdje svirati. Zna da sviram kad mi je teško i da često noću ne mogu spavati al isto zna da smetam svim susjedima koji žive nedaleko od ovog mjesta. Uvijek ovdje sviram pa me naživcirala njezina zamolba te sam grubo, bez osječaja otišao.

Otišao sam na drugo mjesto i nastavio svirati al drugu pjesmu. Moje srce i mozak žude za odgovorima. Imam osjećaj da Toni skriva od mene neki dio iz svog života. Nema dovoljno povjerenja u mene, ja ju sigurno neću izdati.

Kratko sam spavao tamo gdje sam svirao. Poslije doručka sam se pretvorio u vuka i vježbao pa došao do onog jezera gdje sam prvi put vidio Toni prije nego smo se službeno upoznali.

Sjedio sam kraj jezera i gledao ga u tijelu čovjeka. Čuo sam kako mi se netko šulja iza leđa al sam se pretvarao kao da ne čujem nikoga. Osjetio sam kako ta osoba ide rukom prema meni da me iznenadi možda napadom. Nema parfema i polako mirno diše. Uhvatio sam tu osobu za ruku i u trenu ju bacio u vodu. Udarila je o površinu vode a onda shvatio da sam idiot!...to je bila Toni.
Isplivala je na površinu i ljuto me pitala jesam li normalan.

Ja- "Sorry, nisam znao da si ti." Pomogao sam joj da izađe a onda me povukla u vodu.

Toni- "Zaslužio si." Nasmijali smo se.

Ja- "Hvala."

Toni- "Došla sam maloprije."

Ja- "Nisam osjetio nikakav parfem, nisi glasna, mogao sam te u šumu baciti."

Toni- "Super sad se moramo osušiti." Nasmijao sam se.

Sjela je pored vode pa sam skinuo osmijeh s lica i sjeo do nje. Sjedili smo u tišini, par minuta poslije sam ju odveo do imanja i do velike livade. Sjeli smo na jedno od brda još uvijek skroz mokri pričali smo i onda je predložila da se bacimo kao palačinke sa ovog brdašca.

Ne znam zašto ali sam pristao tako što sam se prvi bacio. Sletio sam dolje kao kamen a oboje nismo mogli doći sebi od smijeha. Udarila je od mene i tako sam ju na dnu zaustavio od kotrljanja.