Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Kovu✔️✅

Prošli smo valjda pola grada, a naoblačilo se kao da će svaki tren kiša, ostali od ekipe su pomagali ali nitko ga nije mogao naći.

Oko pola 1 je počela kiša, a Leyla se slomila od muke, krivi sebe za to.

Belit ju je podigao u naručje pa smo ju odnijeli kući. Ostali smo s njom pola noći. Nije mogla spavati, niti prestati plakati.

Sad leži u krevetu, ali i dalje plače. Mi ne smijemo pokazati suze jer će joj biti još teže. U ruci joj je njegova najdraža igračka. Kad je zaspala mi smo krenuli kući, a Belit je rekao da će ostati s njom jer ju nemože ostaviti samu.

Parkirala sam motor i suznih očiju otvorila vrata od kuće. Odmah se upalilo svjetlo u dnevnom.

Zumba- "Kome si se javila da ideš nekamo?!" Opet je počeo a meni nije bilo do ničega.

Ja- "U pravu si."

Bila sam totalno loše zbog Kovua i nisam imala snage za svađanje sa bogatim idiotima. Oni ionako nebi razumjeli.

Samo sam otišla u sobu ignorirajući ih. Kad sam zatvorila vrata sobe naslonila sam se na njih i počela plakati. On je Leylin ali je dio svih nas.

Ujutro

Probudila sam se 15 minuta kasnije, obično se budim točno u šest, ali valjda je to zbog umora i svega.

Nije mi se dalo dignuti iz kreveta, ali sam svejedno ustala jer je u sobi jako zagušljivo i vruće. Naslonila sam se na ogradu terase i skoro pa nisam pala preko nje. Dignula sam glavu prema cesti i vidjela ga.

Prepoznala bih ga da je 100 malih dalmatinera u jednoj točkastok sobi.
Trčao je drugom stranom ulice, uzviknula sam njegovo ime te protrčala kroz kuću vičući njegovo ime dok su svi još spavali. Pretrčala sam ulicu, on me vidio i sjeo i cvilio od sreće, podigla sam ga i počela grliti i ljubiti.

Unijela sam ga u kuću i odmah nazvala Leylu. Možete zamisliti koliko je bila sretna kad je čula da sam ga pronašla. Upravo sam ju probudila ali cura odmah dolazi ovamo. Ostalima sam napisala poruku da ne brinu.

Brzo je došla, vjerojatno je pola puta trčala. Toliko je bila sretna, nemogu opisati samo sam ih gledala a ovi u kući; ko da znaju kada treba uništiti lijepi trenutak.

Zumba me napao jer je pas u kući i rekao je ružne riječi o njemu, na to se Leyla naravno naljutila i napala njega a ja sam se pobrinula da ju nitko ne prekine. Nakon nekog vremena odlučila sam da je bilo dosta. Uzela sam Kovua, povukla Leylu i mojim motorom smo otišli.

Odvela sam ih na mjesto na kom sam neki dan bila. Kacige smo ostavile na motoru, a Leyla je pustila Kovua da šeće dok mi sjedimo kod jezera.

Leyla- "Kako smo ih sredile!"

Ja- "Nismo mi nego ti." Nasmijale smo se.

Leyla- "Sada mogu na miru umrijeti."

Ja- "Haha, dobra fora, neideš ti nikamo."

Leyla- "Mogu u Huelvu?"

Ja- "Ne bez mene!"

Leyla- "Dobila sam zadatak ali ga nemogu odraditi kako treba."

Ja- "Zašto ne?"

Leyla- "A neznam, komplicirano je."

Ja- "Da čujem."

Leyla- "Moram mutirati glas a nemogu."

Ja- "Pa probaj."

Leyla- "Oke, Petnaest dana nisam nikud izašla upravo si me na podu pronašla pa..."

Ja- "Čekaj, zvučiš ukočeno."

Mot pov.

Htio sam biti malo sam pa sam otišao prošetati šumom. Došao sam do onog jezera u šumi gdje sam pored neke djevojke za koju sam siguran da me spasila od utapanja nekidan ostavio ljubičasti bagremov cvijet.
Shvatio sam da je ta djevojka ista djevojka koja me spasila na plaži neki dan.

Hodao sam šumom do tog mjesta jer znam da tamo mogu biti sam i na miru, ali nisam bio. Tamo su bile Toni i još jedna cura. Sjedile su uz jezero i pričale. Potajno sam im se prikrao i sakrio u grmlje da ih mogu čuti.

Toni- "Čekaj, zvučiš ukočeno probaj više ovako: 15 dana nisam nikud izašla, upravo si me na podu pronašla, pa mi kažeš spremi se i zajebi plakanje... Budi jaka ko i uvijek ista stvar, takvih kao on ima još milijun bar a ja nisam normalna, ne nisam normalna."

"Oke, moram još vježbati." Rekla je cura s Toni.

Toni- "Očito."

Čekaj, pa ta cura je ona koja mi je dala Toniju adresu. Ček, zašto se pitam kad znam da je to ona.

Leyla- "Stići ću."

Toni- "Sad zvučiš kao profa iz geografije u 7 osnovne." Nasmijale su se i opet mislim da sam kod Toni vidio očnjake.

Leyla- "Daj, dosta o zadatku, šta je sa tvojom školom?"

Toni- "Kojom školom? A Ta škola! Zaboravila sam, brzo će me izbaciti."

Leyla- "I onda dođeš k nama!"

Toni- "Što god mi naprave neće me spriječiti da nastavim slijediti svoje snove."

Leyla- "Moramo negdje proslaviti što si našla Kovua."

Toni- "Ima vremena za to."

Odšuljao sam se nazad u šumu i otrčao kući u tijelu vuka. Imam puno posla na imanju.
Otišao sam u staju za krave, a prije se transformirao i krenuo ih odvezivati da ih točno u sedam mogu pustiti na pašu.

Moj čopor nije kao čopor Krvi. Ne zarađujemo na tuđoj koži, više volimo biti vukovi nego ljudi, ja sam vođa od svoje šesnaeste, pošteni smo, držimo se svog teritorija i kodeksa. Oni se drže kodeksa kad njima odgovara. Najveći su čopor ali prljavi su ko vrag, ničja povijest nije čista ali njihova je prljava više od povijesti svih čopora skupa. Vodi ih novac, ne instinkt.

Otišao sam do Tomasa u njegovu kuću. Skupa smo otišli vježbati nizvodno uz rijeku u tijelu vuka. Vuk je ništa bez vježbanja. Poslije vježbanja pripremili smo sve za sutra, farbamo njegovu kuću. Živimo u čoporu, to je zajednica gdje svi pomažemo svima, dijelimo i surađujemo da idemo dalje.

Toni Pov.

Dogovorila sam se sa ekipom da roštiljamo negdje u gadu na nekom jezeru, družimo se jer sam našla Kovua. Kupila sam nam grickalice, stavila ih u sobu i slušala glazbu u stražnjem dvorištu kuće dok ne krenem.

Trebalo mi je pola sata da se skroz sredim.