Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

General bez činova✔️✅

Vidjela sam zvučnike i na jednom od njih je stajao slobodan mikrofon kog sam zgrabila i počela pjevati sa njim.

"Dišem, da ti suze obrišem, i da poljubim ti dušu usnama..." Ovo smo pjevali zajedno.

Ja- "Jer sve si moje najbolje..."

Mot- "Vodilo me srce, ljudi zvali su me nemir, bacala me ljubav gdje najmračniji je svemir. Mjenjao sam zvijezde, svakog dana druga zemlja, grad..."

"General bez činova, za dodir tih dlanova, sad život bih dao svoj, za mir. Ružo bez korijena, ljubavi moja umorena, dišem da ti suze obrišem i da poljubim tu dušu usnam jaer sve si moje najbolje..."

Ja- "Jer sve si moje najbolje..."

Mot- "Ružo bez korijena, ljubavi moja umorena..."

Ja- "Dišem da ti suze obrišem i da poljubim ti dušu usnama, jer sve si moje najbolje..."

Mot- "Jer sve si moje najbolje..."

Gledali smo se u oči i prilazili jedno drugom, pogledali smo jedno drugom usne i onda sam pomislila gdje je Mark al su nas prekinuli ravnatelj i osoblje škole. Mot me primio za ruku i povukao pa smo se pomoćnim stepenicama spustili na igralište. Zgrabila sam stvari i trčali smo do njegovog imanja preko livada.

"Posao te treba." To je onaj njegov prijatelj.

Mot- "Tek smo došli. Kako znaš da sam tu?"

"Nije kao da sam naletio na tebe vidjevši Jakova."

Ja- "Jakov?"

Mot- "Hej smiri se, što je bilo?" Pitao je dok sam se pretvorila u vučicu.

Odmah sam ga vidjela kako pokušava doći na njihovo imanje. Rekla sam da me slijede pa su se pogledali i pretvorili u vukove. Došli smo doslovno iza njegovih leđa a nije ni primijetio. Njegova osjetila nisu dovoljno razvijena.

Brzo smo ga opkolili, nije se snašao, nekoliko minuta smo ga tukli kad nam je uspio zbrisati, ali smo išli za njim kroz šumu. Nismo očekivali da ćemo doći pred šestoricu njegovih vukova.
Sve sam ih mogla prepoznati.

Jakov- "I što ćete sad? Izgledate kao tri uplašena vučića." Nasmijali su se, zarežala sam pokazivajuči očnjake.

Mot- "Bio si na mom teritoriju!"

Jakov- "Sad sam na zemlji koja ne prirada nikome zar ne?" Opet su se smijali.

Glavom sam pokazala dečkima da idemo jer od smijeha ne obraćaju pažnju na nas, čak nas nisu ni opkolili. Shvatili su da bježimo i napali nas ali smo se obranili i uspjeli pobjeći. Neko vrijeme smo trčali dok nismo bili u prednosti. Meni je ovo bilo zabavno, od kad sam došla nisam ovako nešto radila.
Dok smo se vukli po toj šumi vidjela sam jednog od neprijateljskih vukova kako se sakrio iza stabla i bio spreman skočiti na Mota jer je tamo prolazio.

Skočila sam preko Mota i baš kad je taj vuk izašao srušila ga na tlo. Tresla sam glavom i ustala. Mot mi je zahvalio pa smo trčali još kratko, a oni su nam bili za petama. Odmah po dolasku na imanje iza nas je stalo nekoliko velikih vukova i bogataši su se povukli. Nisu ni probali više napasti samo su uvukli repove i pobjegli kroz šumu.

No kad su pobjegli Motovi vukovi su napali mene. Nisam njihova, počeli su me gristi a Mot ih je jedva zaustavio i rekao da me ne diraju.

Bio je oštar. Zaobišli smo ih i hodajući se transformirali u ljude. Zahvalio mi je i dobila sam bijesnu poruku od Marka. Ljut je jer sam na Motovoj strani neznaš što je drugo od mene očekivao. Nazvao me nepoznati broj, pomislila sam, netko iz glupog čopora ali je to bila jedna žena koja je vidjela moj oglas za čišćenje. Zanimalo ju je dali bi došla čistiti njezinu vikendicu sutra popodne. Naravno da sam pristala pa mi je žena dala lokaciju. Mot je načuo razgovor i ponudio se da ide sa mnom ali sam odbila. Ekipi sam poslala poruku o tome i znam da će mi oni pomoći.

Kad sam im javila Mot me pozvao da prošećemo po imanju da razgovaramo.

Mot- "Spasila si mi život i borila se sa onim kretenima. Najmanje što mogu je da ti pomognem."

Ja- "U redu je, ne očekujem ništa zauzvrat."

Mot- "Sa pet sam htio svirati gitaru i moji naravno nisu imali novca za to. Radio sam gitare od smeća i bio sam uporan."

Ja- "Slatko."

Mot- "Tako je bilo dok teta nije dala svoj novac za putovanje po Europi koje je jako željela za moju gitaru."

Ja- "Što je onda bilo?" Shvatila sam.

Mot- "Jedino što imam je ovaj čopor. I moram ti se odužiti, također se moram malo odvojiti od njih."

Ja- "Joj dobro."

Čvrsto smo se zagrlili prihvaćajući težak život sa obje strane. Nije tražio novac nego bijeg od sebe. Želi raditi nešto kako bi zaboravio na greške zbog kojih drugi ispuštaju.

Toni- "Jesi naučio svirati?"

Ja- "Jesam."

Zgrabila je gitaru i počela svirati.

Počeo sam pjevati nakon djela: "Ajde Bože budi drug pa okreni jedan krug unazad planetu..."

Vratili smo se ostalima te je Toni rekla kako idem s njima pa se ponudio i uporni Tomas. Otišli su nedavno nakon toga.

Ja sam otišao malo u kvart, Tomas je rekao da će doći i sjeo sam u kafić. Tamo su bili moji stari jahački rivali, kao klinac sam se bavio juniorskim jahanjem i ostali su mi neprijatelji iako sam prestao to raditi. Zakačili smo se, malo naguravali i na kraju okladili kako nebi uništili kafić. Za tjedan dana u ovo vrijeme vodimo se na kvartovakoj stazi. Tomas je bio u čudu odakle mi ideja da sada to radimo.

Sutradan
Toni Pov.

Ujutro sam se naravno probudila u šest i nakon obavljanja higijene i oblačenja za trčanje spustila sa kata dok su još svi spavali i otišla trčati.
To sam radila svako jutro u Huelvi😊❤️.

Pri povratku sam kupila kavu. Odmah sam se ušuljala u Zumbinu radnu sobu i pronašla nekoliko njegovih potpisa. Pomoću toga sam ga potpisala na odobrenju da idem u svoju glazbenu školu.

Bila sam presretna a posebno zato što nitko od ekipe ne zna da dolazim.

Otišla sam do direktorovog ureda i dala mu odobrenje te se uputila na nastavu.