Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Poruke...✔️✅

Ja- "Ne smetaš, samo ne želim o tome."

Mot- "Hoćeš o nečemu drugom pričati?"

Ja- "Zar ti nemaš pametnijeg posla za raditi?"

Mot- "Moram ti bar malo praviti društvo."

Ja- "Kako si ti?"

Mot- "Malo umorno od posla."

Dok smo šetali je pao mrak. Otpratio me do izlaza sa imanja pa sam otišla na bus i u onu kuću. Odmah mi je Skarlejt dignula živce, Zumba je srećom bio negdje van kuće a sa Markom sam se opet posvađala.

Nazvala me Leyla i skupa smo jedna drugo tješile, ona mene zbog svega ovog i ja nju zbog njezinih kod kuće. Hitno je trebala moje riječi za utjehu i tako smo pričale do kasno u noć.

Sutradan

Danas radim noćnu, s tim mislima sam se probudila. Oko 7 kad sam htjela započeti dan i dati mu priliku da ne bude sjeban kao jučerašnji Zumba mi je prvi dignuo živce.

Htio je da odem sa svima njima posjetiti Renea. Nakon što smo se posvađali, na stepenicama sam se zakačila i sa Markom koj je još uvijek ljut na mene jer nisam tužna zbog njegovog idiotskog prijatelja.
Nakon što su otišli, otišla sam na nastavu takva nadrkana. Nije mi se dalo disati kamo li biti na nastavi ali morala sam doći.

Ekipa je vidjela da nisam baš raspoložena pa me nisu puno gnjavili.
Pod jednim od odmora dobila sam poruku od Mota pa sam tipkala s njim dok sam stajala pored ekipe.

Tipkali smo samo kratko pod odmorom, onda sam počela i pod satom jer mi se nije dalo pratit nastavu.

Ova poruka "A malo sam na tebe mislio" me nekako razveselila. Nasmijala sam se, osjećala sam se posebnije.

"A sta mogu kad je tako" ovo u mojoj glavi zvuči slatko od bola.