Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Utopljena djeca✅

"Radite li vi svoj posao? Čujete li vi ovo?!"

Ja- "Što je?"

"Nikakva korist od vas! Treba vam svima dati otkaz!..."

Ja- "Hoćete li mi reći što se događa?"

"Pa zar se ona djeca moraju utopiti da bi vi reagirali?!" Opet me šokiralo, koja djeca?

Dalekozorom sam ih našla dublje u moru, cijela plaža se uzbrkala. Ispustila sam dalekozor i nikad brže trčala do mora prema dvoje djece koje su valovi potapali. Bila sam toliko brza da nisam čula nikoga sa strane. Došla sam do dječaka i dala mu plutaću da se za nju uhvati, kad je to učinio krenula sam prema curici koja je pre dugo sama okupirana valovima.

Ona nije vikala 'upomoć', sama se borila s morem. Dok sam dolazila do nje dječaku je skliznula plutača i morala sam sam se vratiti ponovno se utapao. Vidjela sam kako dolaze kolege sa plaže ali su još pre daleko. Podignula sam dječaka na plutaću ponovno i vezala ju oko njega pa krenula do drugog djeteta samo ga više nije bilo. Počela sam vikati 'ne' i roniti, tražila sam ju i pronašla. Izronila sam da udahnem i zaronim kad je došao naš spasilački gliser.

Kolega je skočio u more po dječaka a ja sam drugima viknula da je djevojčica potonula pa zaronila. Borila sam se sa morem i jakom strujom da dođem do nje ali sam ju uspjela dohvatiti i počela vući na površinu. Pridružio mi se kolega i skupa smo je izvukli te su je počeli izvlačiti na gliser. Viknula sam da ne osjetim puls prije nego li su je cijelu izvukli. Ja i kolega smo otplivali na drugu stranu glisera pa se popeli na njega i stali sa strane. Oživljavali su je, izvadili su na gliser drugo dijete i ja sam ga preuzela pa sjela sa njim na drugi kraj i rekla kako će sve biti u redu i stavila mu ruke preko ušiju, od mene nije mogao vidjeti što se događa a ni čuti.

U sebi sam molila da otvori oči ta curica.

Gliser je brzo krenuo na dok i pozvana je hitna pomoć, a oživljavanje neprestano traje. Izveli su čovjeka koj ju je oživljavao i nju u kola hitne pomoći i zaputili se u bolnicu. Ja sam zadnja izašla iz glisera, kad sam ostala sama u njemu postala sam svjesnija. Dosta ljudi se okupilo a po izlasku mene na dok dotrčala je Leyla i zagrlila me.

Leyla- "Draga što se ovo dogodilo?!"

Ja- "Molim te samo idemo." Rekla sam skoro plačući.

Sve stanice su sada na velikom oprezu. Krenula sam ka svojoj sa Leylom koja me još grlila kad smo vidjela kroz ljude se probila jedna žena. Trčala je i plakala, kolega ju nije htio pustiti dalje ali ju nije mogao zaustaviti. Počela je grliti i ljubiti dječaka kojeg smo izvadili iz mora. Jecala je i govorila da ne njegova majka pa se derala i pitala sve gdje mu je sestra, njezina kćer. Mrak mi je skoro pao na oči kad su joj rekli da su je upravo odvela kola hitne pomoći. Kolega joj je rekao kako ćemo ju odvesti do bolnice i da pođe sa njim a ja i Leyla smo krenule zagrljene prema našoj stanici.

"Kako ste dopustili da se ovo dogodi?! Kako?" Derala se na kolegu sa kojim je razgovarala.

"Molim vas prvo ćemo vas odvesti do bolnice, onda razgovarajte sa našim šefom."

"Tko je bio tada na jebenoj stanici?! Tamo?"

"Gospođo...'

"Dvije balavice. Vi!" Vidjela nas je i upirala prstom u nas, požurile smo od tamo a kolega ju ne nastavio smirivati.

Skoro cijela plaža je gledala u nas a situacija je sad bila još gora. Do stanice neprestano sam govorila Leyli 'oprosti'. Jer znam da sam kriva ja a ne ona.
Ispred stanice nas je čekao zabrinuti Belit i odmah nas je obje zagrlio.

Belit- "Hvala bogu da ste dobro, što se dogodilo?"

Ja- "Nitra je trudna."

Belit- "Molim?!" Šokirao se i on a ja sam prošla pored njega i potražila je.

Sad nam je smjena gotova a na našim mjestima su kolege koji su nam uletili da nas zamjene. Ona je pronašla mene i svi smo otišli na jedno mjesto za koje znam da ovdje možemo biti sami.

Belit- "Može li mi netko reći što se ovdje događa?!"

Ja- "Ubit ću se." Stavila sam glavu među dlanove i sjela.

Nitra- "Cure jeste li u redu?"

Ja- "Zamislila sam se i nisam vidjela kad su me svi zvali da ih idem spasiti, Leylu sam poslala da napravi nešto drugo za sve sam ja kriva." Zaplakala sam.

Leyla- "Nisi ti kriva, to se svima moglo dogoditi."

Ja- "Kako ne razumiješ? Ako ta curica umre ja ću..."

Belit- "Hej ne govori to, pričat ću sa ocem, sigurno će nas pozvati sve na sastanak."

Ja- "Nikada si ovo neću oprostiti, kako možeš biti trudna, hajde mi sad objasni?!"

Nitra- "Ako je netko kriv onda sam to ja, trebala sam vam reći poslje smjene, oprostite cure."

Ja- "Objasni mi kako?!"

Leyla- "Ne deri se na nju." Rekla mi je smirenim glasom.

Nitra- "Dogodilo se, ne možeš zamisliti koliko se loše osjećam, još poslje ovog sad i Alvara..."

Belit- "Zar nisi mogla pričekati kraj smjene?"

Nitra- "Htjela sam ih zamoliti da idu sa mnom ginekologu poslje posla."

Ja- "Idemo."

Leyla- "Nisi silovana zar ne?"

Nitra- "Ne."

Belit- "Kako onda?"

Nitra- "Ne znam, pričali smo, bila je noć i dogodilo se."

Leyla- "Gdje ste bili?"

Nitra- "U gradu, u jednom parku ali nitko nas nije vidio, bilo je kasno." Okrenula sam očima.

Belitu je otac rekao kako je sutra sastanak na koj svi moramo doći i imenovao je one koji će za vrijeme sastanka biti na stanicama, to nismo mi. Jako me strah priznala sam.
Presvukli smo se i što prije otišli sa plaže, Belitov otac je u bolnici kod one curice, molim još uvjek da se probudi. Još nije izvan životne opasnosti.

U autobusu do ginekologa nismo progovorili ni riječ. Ljuta sam, uzrujana i sve ostalo. Tek sam pomislila da stvari idu na bolje ali prevarila sam se.

🌟VOTE ZA JOŠ...🧡