Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Prijelaz

Pitala sam ga da ostane kod mene noćas na što se iznenadio i pristao. Ostavio je motor na ulazu u dvorište kod grmlja pa smo se ušuljali u kuću. Todo je htjela van pa smo ju morali izvesti. Već sam bila dosta umorna pa dok smo stajali bi se naslonila na njega i zatvorila oči na koju sekundu. Kad smo se vratili u kuću smo uzeli neke grickalice i otišli u moju sobu.

Ja- "Da, moja soba je uvijek u malom neredu." Malo je razbacana, ništa strašno.

Alvaro- "Ne brini, moja je puno gora." Nasmiješila sam se.

Namjestili smo krevet, zaključali vrata od sobe i upalili tv pa legli. Kratko sam još bila budna a onda zaspala glavom na njegovom ramenu. Kasnije smo se premjestili.

Od početka veze prošla su 2 dana. Vratila sam se sa treninga i ušla u dnevni točno kad je majka ušla iz sobe.

Mama- "Ej, baš sam otišla po mobitel da te nazovem."

Ja- "Što je bilo?"

Mama- "Mislila sam da idemo pogledati stanove. Ja ti i Luka."

Ja- "Rekla sam da mi je svejedno kako stan izgleda."

Mama- "Razmišljala sam i ako smo već kupili kuću ovdje trebali bi tebi kupiti stan."

Ja- "Ozbiljno?" Pitala sam u čudu.

Mama- "Da, sad osnujemo ovdje obitelj. Ne želim se seliti dok dečki ne završe svoje škole."

Ja- "Dečki ha?" Hrvojevi sinovi.

Mama- "Mislim da smo se dovoljno selili. Kad svi završite srednju školu Hrvoje i ja se možemo odseliti. Osim toga i tvom bratu i Eštonu će trebati smještaj. Možemo uzeti trosobni stan za vas troje."

Ja- "Isusee, u tom slučaju bi rađe da sam podstanar."

Mama- "Voot."

Ja- "Pa što bi ti htjela? Želim svoj mir."

Mama- "Dobro ajde, Luka može još živjeti ovdje kod nas."

Ja- "Ionako je pre neodgovoran da živi sam. Umro bi od gladi treći dan. Ne želi se zaposliti."

Mama- "Zato kažem da može ovdje još neko vrijeme živjeti."

Ja- "Super. Kad si mislila da idemo?"

Mama- "Ako nemaš planova više onda danas. Samo da Luka dođe."

Ja- "Okej."

Otišla sam u sobu. Vjerujem da ćemo se zadržati cijeli dan. To nebi bio problem da je Alvaro danas bio na nastavi ali kaže da ima puno posla u radioni i kolega mu se razbolio pa je morao raditi. Znači da se nećemo vidjeti danas🥺. A veselio se jer smo se predvečer trebali vidjeti. Još je cijeli dan slabo aktivan, radi i nema vremena razmjenili smo 2 poruke u cijelom danu dok smo svih ostalih dana do ovg doba razmjenili nekoliko dugih poljubaca. Napisala sam mu u poruci da idem pogledati neke stanove gdje bi se mogla preseliti i da ne znam kad ću biti gotova pa da je najbolje da se vidimo sutra.

Luka je stigao nekih pola sata kasnije. Ručali smo i otišli sa Lukinim autom. Kad smo stigli pred prvu zgradu vidjela sam da me zove Alvaro ali se nisam mogla javiti. Moji su bili tu.
Ispred zgrade nas je dočekala vlasnica stana. Provela nas je po njemu u prizemlju je. Mala ne zgrada, bez lifta, malo hodnik. Stan treba prefarbati u njemu je očito živjelo neko dijete. Najviše mi se nije svidjelo to što mi je stan djelovao dosta mračno i zatvoreno. Iako je vani bilo jako sunčano u stan sunce jednostavno nije dovoljno dolazilo.

Otišli smo iz tog stana na drugu lokaciju gdje je stan bio pre velik za mene samu. Odlučili smo kupiti meni stan pa kad bude vrijeme možemo ga prodati da kupimo veći za mene i Luku. Eštona sam nekako izbacila iz te priče, za sad. Nastavili smo obilaziti stanove i vratili se kući oko 8 navečer. Bila sam baš umorna. Prošetala sam Todo i spremila se za spavanje. Legla sam u krevet oko 9 sati. Još sam prije spavanja malo visila na mobu i napokon se dopisivala sa Alvarom.

Alvaro- "Imao sam stvarno puno posla danas."

Ja- "Kako je prošlo sve?"

Alvaro- "Dobro je, ti?"

Ja- "Dobro sam."

Alvaro- "Kako je prošlo gledanje stanova?"

Ja- "Majka je odlučila da kupimo stan. Da ga za koju godinu prodamo i kupimo veći za mene i Luku."

Alvaro- "To je pametna ideja."

Ja- "Žao mi je što se nisam javila kad si zvao. Bila sam sa svojima."

Alvaro- "Nema veze."

Ja- "Ima, žao mi je što se nismo vidjeli. Nismo se ni čuli cijeli dan."

Alvaro- "Vidjeti ćemo se sutra slatkice. I meni je žao."

Ja- "Nema veze, preživjet ćemo."

Alvaro- "Da, kad se sjetim tebe dok radim odmah mi je bolje."

Ja- "A slatko. Želim ti sreću."

Alvaro- "Hvala srećo."

Još smo se kratko dopisivali pa sam išla spavati. Rano sam jutros ustala i bila sam jako umorna. Valjda mi je takav dan.

Ujutro sam obavila sve kao uvijek i otišla na doručak. Majka je odlučila uzeti slobodan dan da i danas obiđemo nekoliko stanova. Iako sam bila protiv toga, možmo ići popodne. Luka se složio sa njom pa nisam imala izbora. Poslje doručka smo otišli u prvi stan. Meni se svidio, zgrada je ogromna, ima tri lifta i dugačke hodnike. Stan je na četvrtom katu, ima malu terasu i gleda na ulicu. Jedini je problem što je stan dosta daleko od kvarta gdje trenutno živimo. Oko 40 minuta busom od tamo. Imala bi previše vožnje u školu, na trening, Todo bi morala biti sama u stanu. Iako mi je stan bio na prvu lijep razmišljajući o tome kako sam navikla da mi je sve blizu sam odustala od njega. Popodne smo se vratili kući nakon dugog dana hodanja po stanovima. Mislim da su ga oni odabrali. Prvi kat, dvosobni stan, nema lifta, 20 i nešto minuta odavde pješice.

Bacila sam se na krevet a onda ugledala Todo koja je htjela u šetnju. Tako mi se nije dalo, jedva čekam da zaspem, uopće se noćas nisam naspavala i jako sam umorna. Prošetala sam je i vratila se u sobu pa zaspala. U polu snu sam čula da mi zvoni mob ali se nisam javljala samo sam ga prekrila jastukom.

Vote, plizzz🥺🤎