Vučica krvi, osvete i ljubavi🔛

Kiša✔️✅

Ujutro ustaje u tri da bi u četri krenuo, dolazi kasno a čak ne koristi onih pola sata pauze na poslu za odmor nego radi kako bi što prije stigao kući. Radi dvije smjene i tako cijeli život. Njezin brat je bar donosio novac u kuću i nije dopuštao da tata toliko radi.
Zagrlila je Kovua i legla na krevet, ta vijest ju je pogodila. Došli su u Sydney kako bi im bilo bolje.

Dva sata poslije smo se našle, skupa smo prošetale Kovua i vani pričale o svemu, Saši i njezinom ocu.

Leyla- "Nisi znala za njega?"

Ja- "Nisam. Možda sam izgubila dio sjećanja u nesreći."

Leyla- "Tvoj je bar živ."

Ponovno sam ju zagrlila i rekla da ćemo smisliti nešto kao i do sad.

Zajedno smo prošetale Kovua i vratile ga doma te otišle potražiti posao. I meni i njoj i njezinom ocu. Treba mi motor, njoj je bratova narukvica još uvijek u tri pičke materine i mora pomoći obitelji. Do navečer smo šetale gradom tražeći

stalni posao koji možemo uskladiti s plažom i tim poslom ali teško. Ove poslove tipa čišćenje možemo odraditi bilo kad.

Lukas Pov.

Otišao sam ponovno u školu jer sam zaboravio gitaru. Na povratku kući vidio sam onu curu koju sam sreo neki dan. Upoznao sam ju kod Toni na zabavi al ju nisam primijetio i zaboravio sam joj ime.

Stajala je sa suprotne strane ceste i telefonirala. Nasmiješio sam se vidjevši ju.

Bila je lijepa. Htio sam prijeći cestu i priči joj da ju bar nakratko pozdravim kad je do nje došla curica mlađa od nas. Valjda 13/14 god. Počele su razgovarati a ona je prestala telefonirati.
Vidjevši nju pored nje odustao sam i otišla doma

Došao sam u stan, pomazio pse koji su bili na terasi i spremio gitaru na sigurno te upalio televizor pa sjeo na kauč. Sunce samo što nije zašlo, psi su prošetani i nahranjeni. Šaltao sam programe pa dobio poruku, pustio sam daljinski i izvadio mob iz džepa. Pisala mi je Toni. Rekla je da je Leylin otac izgubio posao pa ako naiđem na neki oglas za stalno slikam ga ili joj samo kažem.

Jadna Leyla. Nismo nešto bliski ali mi je draga i znam da im je teško, Toni mi je još draža. Natipkao sam oke i gledao neku emisiju o narkomanima jer ja budala nemam ništa pametnije za raditi. Nešto sam se zamislio kad su psi počeli lajati sa terase. Jednom sam im rekao da se stišaju al su brzo nastavili.

Pustio sam ih da laju neko vrijeme a onda izašao na terasu i potjerao ih u stan. Nagnuo sam se na ogradu i udisao miris svježe noći pa uzeo vestu i otišao van prošetati.
N

eko sam vrijeme šetao pustim mračnim ulicama koje su osvjetljavale samo ulične lampe kad sam naišao na Malek. To je ona cura koju sam upoznao kod Toni.

Na izlazu iz kuće se još derala na nekoga pa zalupila vratima od kuće i otišla niz ulicu. Nije me vidjela pa sam ju pratio. Nebo se naoblačilo kao da će kiša.

Neko sam vrijeme išao u sjeni drveća za njom dok nije otišla u park gdje često Leyla šeće svog psa. Brzo je sjela na klupu kraj jedne fontane koja je sad zbog noći bila ugašena. Kratko sam ju gledao dok nisam skužio da rukama briše suze s lica. Nije mi se dalo ali morao sam joj priči. Došao sam do nje i slučajno ju prepao ali kad je skužila da sam ja nije imala reakciju, htjela je da odem.

Međutim sjeo sam kraj nje dok je na brzinu brisala suze kako bi ih sakrila od mene.

Ja- "Zašto to radiš?"

Malek- "Ništa ne radim."

Ja- "Baš si kao Toni. Dali je to zbog Leyle ili nečeg drugog?"

Malek- "Što s njom?"

Ja- "Nisi dobila poruku, njezin otac je izgubio posao."

Malek- "Isuse, a ja sam tako sebična."

Nadodala je kako mora ići i ustala otići kad sam ju povukao da stane. Rekao sam joj da nije sad Leyla važna. Očito nije ni znala za to s Leylinim ocem što znači da je tužna zbog nečeg drugog.

Rekla je da mora ići i izvukla ruku iz moje i krenula kad je počela padati kiša. Došao sam do nje pa smo zajedno išli prema izlazu iz parka. Do izlaza smo već bili mokri do kože. Sakrili smo se pod moju vestu kako bi nas bar malo zaštitila od kiše i polako išli da se ne razdvojimo prema njezinoj kući.

Mot Pov.
~Nešto ranije~

Vratile su se životinje sa ispaše pa ih moramo zatvoriti prije nego naprave štetu na imanju i izgleda da će padati kiša. Spremao sam ih u štalu s djedom, bratićem i psima kad me pozdravila Toni. Iznenadio me njen dolazak.

Ja- "Mislio sam da si doma, ide nevrijeme."

Toni- "Znam al nemogu mirovati. Smetam li?"

Ja- "Mogu oni sami dovršiti."

Otišli smo prošetati imanjem. I dalje sam bio zatečen posjetom, nikad nebi rekao da će doći, javiti mi se.

Ja- "Trebala si nešto ili si došla samo ovako?"

Toni- "Samo ovako, došlo mi."

Ja- "Nešto se dogodilo?"

Toni- "Ne." Odmahnula je glavom.

Ja- "Nešto se dogodilo vidim ti u očima."

Toni- "Kažem ti, nije ništa."

Ja- "Da je."

Sjeo sam na travu i pogledao ju. Sjela je pored mene i pogledala u daljinu dok sam ja gledao nju. Ponovno sam pitao što se dogodilo.

Toni- "Imam brata."

Ja- "Lijepo, nisi ga nikad spominjala." Malo sam se naljutio.

Toni- "Došao je danas. Nisam imala pojma."

Ja- "Čekaj, što?"

Toni- "Nisam znala da imam brata. Vidjeli smo se danas 10 minuta."

Ja- "Dobio sma tvoju poruku o Leyli."

Toni- "Žao mi je je."

Ja- "Vidim, nije laka situacija a i jako ste povezane."

Toni- "Ovaj dan je prebrzo postao težak."

Ja- "Valjda."

Toni- "Od kad sam saznala za Sašu, brata nedostaje mi iako ga tek trebam upoznati."

Ja- "Moj brat je u tri pizde materine." Nasmiješila se a ja sam pogledao u daljinu.

Toni- "Gdje je?"