Poglavlje 10.

1.1K 84 0
                                    

Izronila sam u poslednjem momentu. Uzela sam vazduh. Plivala sam do obale.
- Taman sam krenula u vodu. Pomislila sam da si se utušila. Predugo si bila u vodi.- rekla je Lija zabrinuto.
- Imam velik kapacitet pluća.- slagala sam.
- Ružno si pala.- rekla je. Pogledala sam na rebra gdje je voda udarila kada sam pala. Bila su modra.
- Divno. - rekla je Lija. Ali nije gledala u moja rebra. Gledala je na liticu. Gore su stajali Sem i Džejkob kao vukodlaci.
Kuća. Odmah. Rekao je Sem. Lija se poklopila. Izgledala je baš sjebano.
- Hej, koliko jako možemo nagrabusiti?- upitala sam je. Pogledala me je. Bilo joj je krivo jer je razočarala Sema.
- Biće sve u redu.- rekla sam i stavila sam ruku na njeno rame.
- Nadam se.- rekla je. Navukla sam odjeću na sebe. Išle smo polako prema kući.
- Otkako si došla uvlačiš se u nevolje.- rekao je Džejk čim smo ušle u kuću.
- Lija?- rekao je Set. Gledao ju je razočarano
- Ja...-
- Ja sam se je nagovorila da skoči. Imala sam želju za skakanjem ali nisam htjela sama.- prekinula sam je.
- Mogle ste poginuti. Čovječe niste muškarci.- rekao je Sem.
- Ali smo u jednom komadu. I dalje.- rekla sam. Uzdahnuo je.
- Za danas nema izlazaka iz kuće za tebe.- rekao je Sem. Otišao je u garažu. Namignula sam Liji i otišla u sobu. Zazvonio mi je telefon.
- Lisa? Jesi ti?- oglasila se Alis.
- Jesam. Jel sve okej? Djeluješ uplašeno.- upitala sam je.
- Sada sam dobro. Jimin je stigao na vrijeme.-
- Alis, o čemu pričaš?-
- Jimin je došao ovdje da pita kako si i onda sam dobila viziju kako skačeš sa litice i gušiš se u vodi. Jimin je onda nestao.- rekla je.
- Okej. Nazvaću te kasnije, može?- upitala sam je. Pozdravile smo se i prekinula sam poziv.
Ono su bile njegove usne koje su mi dale vazduha. Ono je bila njegova kosa što se vijorila u vodi. On me je izvukao iz vode. Jimin.
- Ne bi trebala komunicirati sa vampirima, oni su ti sada najveći neprijatelji.- rekla je Lija. Sjela je sa mnom na krevet.
- Sestra mi je vampir. Kako da se pomirim sa tim da smo neprijatelji?- upitala sam je.
- Ne znam. Znam samo da ne smijemo da se družimo sa njima. Zato idemo u školu u rezervatu. Znaš Džejk ti mnogo oprašta.- rekla je. Klimnula sam glavom.
- Svjesna sam toga. U potpunosti.- rekla sam.
- Idem spavati. Trebala bi i ti.- rekla je i izašla. Otišla sam u kupatilo i istuširala se. Presvukla sam se u pidžamu. Bacila sam se na krevet.
Koliko dešavanja u jednom danu. Ugasila sam lampu.

Osjetim nečiju pojavu. Otvaram oči i gledam u ugao sobe. Gledam i ne vjerujem. Brzo palim lampu ali njega više nema. Kako je imao hrabrosti ući medju vukodlake? Da li sanjam?
- Je li sve u redu?- Džejkov pospani glas sa vrata me je uvjerio da sam budna i da ne sanjam.
- Jeste.- rekla sam.
- Mogu se kladiti da sam nešto osjetio.- rekao je zatvorivši vrata. Ugasila sam svjetlo i pokrila sam se po glavi.
Od nekog straha sam jedva zaspala.

Sumrak: Novi početak Where stories live. Discover now