Lagano sam ga njihao dok smo bili napolju. Dok sam ga držao smirio sam se. Onda sam se sjetio.
- Jesi li pričao sa mamom?- upitao sam ga. Zvučalo je toliko glupo da sam se sam sebi nasmijao. I Elajdža se nasmijao. Onako, bebeći. Počeo je mahati rukama. Sjetio sam se kako je to Lisa uradila. Uzeo sam ga za ručicu a on se uhvatio mog prsta. Odjednom sam se našao u crnom prostoru potpuno praznom.
- Lisa?!- vikao sam. Počeo sam trčati i vikati ali se ništa nije desilo. I dalje je sve oko mene bilo crno. Sjeo sam na pod i obgrlio koljena. Nisam mogao podnositi tu prokletu tišinu koja me je izjedala.
- Lisa.- ponovo sam dozvao njeno ime.
- Zašto se uništavaš?- čuo se mio i dobro poznat glas. Kao da sam osjetio dvije tople ruke oko mog struka.
- Lisa?-
- Jimin, nastavi dalje. Odgoji Elajdžu i pokaži mu kako da živi na dvije strane. Nauči ga svemu. A ja ću uvijek biti tu kraj vas.- rekla je. Kada sam pokušao staviti svoju ruku na njenu, isčezla je. Nestala. Ustao sam naglo na noge sa suzama u očima.
- Vrati se!- viknuo sam ali nisam dobio nikakav odgovor. Prošao sam rukom kroz kosu. Okretao sam se oko sebe kao budala pokušavajući pronaći izlaz.
- Jimin.- nečiji glas je strujao u mojim ušima. Bio je muški.
- Jimin.- osjetim kako me neko energično drma.
- Jimin!- otvaram oči. Prvo što vidim je Elajdžin zabrinut pogled na sebi. Podižem glavu i gledam u Jesunga koji drži ruku na mom ramenu.
- Jesi u redu?- upitao je. Odmahnuo sam glavom. Rozali mi je prišla.
- Uspavaću ga, kasno je.- rekla je i pružila ruke. Klimnuo sam glavom i nježno joj dao Elajdžu. Sjeo sam na travu a i Jesung sa mnom.
- U pravu je. Trebaš nastaviti dalje.- bio sam šokiran na ove riječi.
- Kako...-
- Mogu čitati misli.- prekinuo me je. Uzdahnuo sam.
- Ne znam kako ću.- podigao sam glavu i pogledao ispred sebe. Šuma, tako tamna, tako tiha a u isto vrijeme tako puna zbivanja. Kao da me je dozivala. Kao da je govorila "Dodji". Ustao sam i počeo trčati. Trčao sam kroz to tamnilo koje se činilo isto kao i u Elajdžinim snovima. Tražio sam, ali nisam znao šta. Isključio sam se a to sam shvatio tek kada sam se našao na litici. Na našem mjestu. Ugledao sam bijelu sjenku na ivici litice. Okrenula se i osmijehnula. Onda sam shvatio.
Sve vrijeme sam trčao za njom.
- Lisa?- mislio sam da sanjam. Bijela sjenka mi je prišla. Imala je njen lik, njen miris. Bila je tako stvarna. Njena bijela ruka se našla u mojoj kosi. Zatvorio sam oči i doživljavao taj osjećaj iznova i iznova. Osjetio sam. Osjetio sam njenu ruku u svojoj kosi.
- Živa si?- otvorio sam oči. Sjenke nije bilo. Bio sam potpuno sam na litici.
- O Bože.- rekao sam i digao glavu prema nebu. Mjesec je bio pun a nebo prošarano zvijezdama. Prišao sam ivici litice i pogledao u vodu. Bila je crna kao noć i mirna kao srna. U njoj se ogledao mjesec tako jasno i stvarno da sam poželio skočiti da ga dohvatim. Raširio sam ruke i opustio se. Osjetio sam jak udarac kada sam pao u vodu. Zatvorio sam oči i pustio da tonem.
أنت تقرأ
Sumrak: Novi početak
أدب المراهقينPriča je inspirisana na osnovu knjige/filma Sumrak saga. Nalazim se izmedju dva svijeta, dvije istine. Dvije istine koje samo ja, od ljudske rase znam. Nalazim se izmedju istine vampira i vukodlaka. Zovem se Lisa i živim sa svojom polu sestrom Bel...
