Noćni čuvar

~Odlaze~

3:30 je čujem glasove u hodniku, čujem lupanje, nošenje kovčega. Za nekoliko minuta biti ću slobodna. Sjedila sam u krevetu i razmišljala koliko će Mario biti sretan. Tata je ušao u sobu i pogledao me. Samo sam preokrenula očima i otišla do prozora.

"Gledaj Nina... oprosti mi zbog Maria, ali znaš i sama da je loša ideja petljati se s njim. Tolika razlika u godinama nije dobra, ne vjeruješ mi zato jer ga sada voliš poslije ćeš vidjeti. Zar si toliko ljuta na mene da se nećeš ni pozdraviti?"-upitao je, jedna suza mi je kapnula na majicu.

"Doviđenja... eto pozdravili smo se."-rekla sam gledajući u mrak koji se razbistrava.

Nezadovoljno je izdahnuo i došao mi s leđa te me zagrlio. Htjela sam se odmaknuti ali nisam mogla od njegovog stiska.

"Žao mi je."-rekao je i nastavio to ponavljati.

Još jedna suza mi je kapnula na majicu.

"Zašto plačeš?"-upitao je i okrenuo me prema sebi.

"Zato."-rekla sam.

"Zašto?"-upitao je.

"Zato što mi ne vjeruješ da je dobar i da nije kao i drugi. On je poseban i ako kažem da nešto neću, onda to neće ni on. Ne možeš me stalno braniti pusti me da živim svoj život mogu se nositi s poslijedicama. Molim te vjeruj mi jednom u životu, molim te!"

"Premlada si da shvatiš sačekaj još dvije godine i vidjet ćeš."

"Molim te tata, zašto mi ne vjeruješ uvijek si me podržavao, a sad si potpuno druga osoba. Ne možeš me štitit stalno više nisam tvoja mala curica!"

Samo je uzdahnuo, poljubio me u glavu. Odmaknula sam se od njega. Pokušao mi je prići, ali jednostavno sam izašla iz sobe.

Leonardo P.O.V.

Posvađali smo se pola sata prije pokreta, ne vjerujem. Izašla je iz sobe, prešao sam si rukom preko lica i sjeo na krevet. Bacio sam pogled na njezin noćni ormarić. Na poleđini nekakvog okvira  diplome se nalazila fotografija. Uzeo sam diplomu da bolje proučim fotografiju, ali kad je Nina vidjela da sam ju uzeo. Bacila se na mene i otela mi diplomu.

"Ne!"-viknula je bijesno na mene.

"Kakva je to fotografija?"-upitao sam i stao pred nju.

Izvukla je fotografiju iz diplome i htjela izaći, ali sam ju uhvatio za rame i povukao k sebi.

"Molim te! Ako mi planiraš oduzeti njega, barem me pusti da sačuvam uspomenu na njega, molim te!"

Uzeo sam joj fotografiju iz ruku. To su bili njih dvoje sjedila mu je u krilu zagrlio ju je. Bili su sretni i nasmijani.

"Molim te barem to mi ostavi!"-bila je očajna, ponovno sam pogledao fotografiju.

Osmjehnuo sam se i vratio joj fotografiju. Uzela ju je, prešla je prstom preko njegovog lica i čvršće ju stisnula. Jelena je ušla u sobu.

"Leo hajde moramo ići."

"Da evo stižem za minutu."-rekao sam, otišla je.

Poljubio sam Ninu u glavu i izašao van iz sobe, vratila je fotografiju u okvir diplome. Izašla je za nama sjeli smo u auto mahnuo sam joj... uzvratila je otišli smo, a ona je ušla u kuću.

Nina P.O.V.

Otišli su, ušla sam u kuću i nazvala Maria bila su četiri sata ujutro. Čim sam ga nazvala javio se.

"Čovječe spavaš li ti ikad?"-upitala sam.

"Hej Nina, da spavam, ali kad čujem da mi mobitel zvoni znam da si ti pa refleksno dignem mobitel i javim se."

"Imam vijest za tebe."-rekla sam.-"Moji su upravo otišli pa ako bih...."-nisam stigla dovršiti rečenicu prekinuo je poziv vjerojatno ide ovamo.

Ušla sam u kuću i sjela za stol u kuhinji podbočivši se rukom. Vrijeme je prolazilo bila sam umorna i uskoro sam zaspala. Začula sam kako me netko doziva i osjetila nježno drmanje ruke. Polako sam otvorila oči i ugledala Maria smijao se bio je predivan.

"Mario."-tiho sam rekla.

Ustala sam se ali prebrzo smračilo mi se pred očima i spotaknula sam se, počela sam padati. Mario me uhvatio u ruke i uspravio.

"Nina jesi dobro?"-upitao je zabrinuto.

Samo sam čvršće zatvorila oči. Uzeo me u ruke poput malenog djeteta i odnio u sobu. Sjeo je na krevet i držao me u krilu.

"Jesi dobro?"-upitao je i poljubio me.

"Dobro sam malo sam preumorna ma sve je u redu."-rekla sam, otvorila sam oči i podignula glavu tako da ga mogu gledati u oči.

"Hajde malo odspavaj bit će ti bolje."-rekao je i spustio me na krevet počeo se uspravljati ali sam ga povukla za ruku toliko jako da je skoro pao na mene ovako me izbjegao za dva centimetra.-"Isuse! Što ti je, jesi li dobro?"

"Molim te dobro sam, ne želim spavati želim biti s tobom."-rekla sam i stavila ruku u njegovu kosu.

"Biti ćeš sa mnom dva cijela tjedna hajde malo odspavaj odmori se biti će ti bolje."

"Biti ću dobro samo ako budeš bio tu sa mnom."-rekla sam, ispustila sam jednu suzu kad sam se sjetila tatinih riječi o tome da Mario za dvije godine neće biti isti i da će me ostaviti.

"Hej, hej, hej što je bilo?"-upitao je sažaljivo kad sam počela plakati, zagrlio me čvrsto.

Osjećala sam se jadno nisam voljela kad me gleda kako plačem nije volio vidjeti suze na mom licu. Poljubio me u obraz.

"Nemoj plakati, što je bilo?"

"Pričala sam s tatom jutros."-rekla sam kad sam se smirila.-"Rekao je da mi nije pametno petljati se s tobom zbog velike razlike u godina. I da ćeš za dvije godine postati druga osoba i ostaviti me."-rekla sam toliko tiho da se čudim kako me mogao čuti.

"Neću te ostaviti."-rekao je i čvrsto me uhvatio za ruku.-"Nemoj mu vjerovati."-šapnuo mi je na uho i poljubio me u vrat.

"Volim te."-šapnula sam i povukla ga da legne.

"I ja tebe volim."-rekao je i legao kraj mene.

Poljubila sam ga, lijepo je znati da pripadaš nekom tko ti vjeruje i ne sputava te u tvojim odlukama. Poljubio me u vrat, zazvonio mu je mobitel.

"Oprosti."-rekao je tiho i ustao se.

Izvukao je mobitel iz džepa i javio se. Slušao je neko vrijeme, a zatim bijesno zarežao.

"U redu dolazim."-bio je ljut kao ris ugasio je mobitel i vratio ga u džep.

Prešao je rukom preko lica i vratio se natrag k meni. Legao je kraj mene i zagrlio me.

"Oprosti zbog ovog sad Mala."

"Tko te zvao?"-upitala sam.

"Šef, rekao je da u pola šest moram biti na poslu... danas."

"Koliko je sati?"-upitala sam i posegnula za mobitelom, uhvatio me za zapešće.

Pogledala sam ga neshvatljivo.

"Nemoj se brinuti za vrijeme neću otići."-rekao je zlobno i uhvatio me za ruku.

"Ali rekao si mu da ćeš doći računaju na tebe."

"Neka računaju."-zarežao je.-"Ja ne idem."

"Ići ćeš."-rekla sam i stavila ruku oko njegovog vrata.

"Ne."-bijesno je procijedio.

"Molim te."-rekla sam.-"Učini to za mene."

"Kvragu."-rekao je ljutito.-"U redu."

Poljubila sam ga, položio je ruku na moj struk.

"Mogu li sada pogledati koliko je sati?"-upitala sam uplašeno.

Zlobno se nasmijao i izvukao mobitel iz džepa.

"4:40 ali to ćemo biti tamo do pola sedam, onda smo slobodni do 18 sati. Tako da ću se ubrzo vratiti, a ti se Mala naspavaj dok se vratim umorna si treba ti odmor."

"Kako god ti kažeš."-rekla sam nasmijano.

A/N Vote and coment!!