Noćni čuvar

~Košarka~

"Reci mi što je bilo?"-ponovio je na što sam se ugrizla za usnicu.

"Nemoj se ljutiti, ali mislim da si malčice previše osjetljiv na moje tijelo. Mislim da bi možda trebao popričati s nekom stručnom osobom o tome i..."-prekinuo me.

"Ti misliš da sam ja bolestan? Misliš da sam pedofil?"-upitao je gotovo vičući.

"Isuse! Mario, ne. Ne mislim da si pedofil, samo mislim da se trebaš raspitati o svojim reakcijama na moje tijelo. Samo mislim da pretjeruješ, znam kakav si po prirodi, ali mislim da si previše nastrojen za... pa, to."-rekla sam na što je zurio u mene nekim neutralnim pogledom.

"A dobro kako ti definiraš pedofila? Hajde, molim te, definiraj mi to."-rekao je i iskreno, izgledao je da vrlo brzo gubi živce.

"Umm, ogromne mrcine koje siluju maloljetne djevojke?"-upitala sam nevino se osmijehnuvši te se ugrizla za usnicu.

Odmahnuo je glavom ne vjerujući da se šalim s ovim. Pa, jel' me pitao? Je. Lijepo sam mu odgovorila kako ja to mislim. Iako se možda nisam trebala nasmiješiti.

"Poludjet ću s tobom."-rekao je i legao na krevet umorno sklopivši oči.-"Ja sam takav, ne mogu protiv toga. Oprosti."-prošaptao je, sjela sam pored njega i spustila njegovu glavu u svoje krilo.

Mazila sam ga po kosi ne znajući što da mislim. Pogledao me svojim nježnim smeđim očima i polako prignuo moje lice svojem i lagano me poljubio. Nakon poljupca nisam se odmaknula, moje lice je bilo blizu njegovog. Osmijehnuo mi se i pomazio me po kosi.

"Stvarno si luda, znaš?"-upitao je i ponovno me poljubio.

Slegnula sam ramenima.-"Živim s tobom."-rekla sam i osmijehnula se na što se on počeo smijati.

"Nedostajali su mi ovakvi trenutci s tobom."-prošaptao je i zataknuo pramen kose iza mojeg uha.

"Kakvi trenutci?"-upitala sam zbunjeno na što se osmijehnuo.

"Ovakvi. U kojima možemo biti opušteni i sretni, u kojima se ti smiješ i grliš me umjesto da se svađamo."-rekao je i prstima prešao preko mog lica.

Nacerio se primjetivši da mi je donja usnica blago zadrhtala.

"Što ćemo danas raditi?"-upitala sam osjećajući da će reći neku glupost.

Zamislio se na trenutak, a onda mi uputio osmijeh.

"Jesi li zainteresirana za košarku?"-upitao je pozorno promatrajući moje lice.

Gledala sam ga neko vrijeme, a zatim promrmljala:

"Može, iako ću igrajući protiv tebe izgledati kao idiot."-slegnula sam ramenima sišavši s kreveta.

"Ma, nećeš."-rekao je i uspravio se prateći me pogledom.

"Imaš loptu?"-upitala sam promjenivši temu.

"Imam."-rekao je blago se namrštivši jer sam ignorirala njegovu vjeru u mene.

"Okej, uzmi loptu, nađemo se vani."-rekla sam namignuvši mu te izašla zaputivši se niz stubište.

Začula sam njegove korake na stubištu iza sebe kad sam već bila u prizemlju. Vidjela sam da je izašao iz kuće i otišao u dvorište. Vratio se s loptom i dobacio mi ju dok je vezao vezice na tenisicama.

"Ajmo."-promrmljao je i dobacio mi loptu otvorivši mi vrata.

Izašli smo na što je spustio jednu svoju ruku i isprepleo prste s mojima. Nasmiješila sam mu se na što je uzvratio osmijeh i zagrlio me.

Igralište nije bilo daleko tako da nam je trebalo svega petnaest minuta. Prišli smo košarkaškom košu. Mario je bio toliko visok da nije morao baš jako ni baciti loptu da bi završila u košu.

"Spremna?"-upitao je dobacivši mi loptu.-"Imaš prednost."-promrmljao je.

"Zašto ja imam prednost?"-upitala sam stvarno preglupo pitanje.

"Moja prednost je visina."-rekao je namignuvši mi na što sam slegnula ramenima.

Počeli smo igrati, igrali smo na jednom košu pa je cilj bio ponekad ga braniti, a ponekad ubacivati. Nakon što sam ubacila loptu u koš prvi put imala sam vraške sreće. Pa, barem sam tako mislila, dok nisam zabila još jedan, pa zatim još jedan. Onda sam bacila loptu na pod nakon čega je odskočila te sam ju ulovila ljutito ga pogledavši. Ne mogu vjerovati.

"Zašto mi popuštaš?"-prosiktala sam na što je preokrenuo očima.

"Jer sam višlji od dva metra, a ti si preniska da bi me pobjedila."-rekao je na što sam ovaj puta ja preokrenula očima.

"Ili ćeš mi prestati popuštati ili idemo kući."-rekla sam na što je slegnuo ramenima.

"U redu, nisam mislio ništa loše. Onda igramo bez popuštanja."-rekao je dobacivši mi presladak osmijeh koji sam voljela.

Počeli smo igrati, s koje god strane ja pokušala ubaciti loptu u koš on bi me blokirao kao da njemačka doga blokira pekinezera. Uzdahnula sam, bila sam umorna od silnih skokova i napada no i dalje sam igrala.

No onda me Mario epski naživcirao, naravno. Pošto je bio puno višlji, stavio je svoju ruku na moje čelo i time mi onemogućio kretanje prema naprijed. Ljutito sam ga gledala uporno pružavši ruke prema lopti koju je držao u slobodnoj ruci u zraku.

"A deee, Marioo!"-ljutila sam se na budalu koja mi se smijala.-"Nije smiješno! Daj mi loptu!"-ljutito sam ga gledala namrštivši se.

Vjerojatno sam iz njegove perspektive izgledala urnebesno, ali meni nije bilo smiješno. Živciralo me za poludjet, na kraju sam nadureno odustala od pokušaja da dohvatim loptu i prekrižila ruka na prsima namršteno ga promatravši. Smijao se još neko vrijeme, a onda prestao odmaknuvši ruku.

"Oprosti, ali izgledala si potpuno preslatko."-rekao je još jednom se nasmiješivši.

"Mhm..."-rekla sam i dalje ljutito odmaknuvši pogled s njega.

"Ma nisi se valjda naljutila?"-upitao je iznenađeno me pogledavši.

Nisam mu ništa odgovorila pa me zagrlio.

"A nemoj se ljutiti na mene."-rekao je i poljubio me u glavu na što sam se osmihehnula iako sam htjela ostati ljuta.

"Hoćemo li još igrati ili se vraćamo?"-upitala sam bacivši pogled na prašnjavi betonski teren ispod naših nogu.

"Ako si zainteresirana, nastavit ćemo."-rekao je i odmaknuo se od mene.

"Može, ali nema popuštanja i da nisi taknuo moju glavu!"-upozorila sam ga na što je kimnuo i podigao ruke kao da se predaje.

Preokrenula sam očima i uputila mu smješak nakon čega smo nastavili igru.

A/N Vote and coment!
Poglavlja nije bilo dugo, znam... Žao mi je zbog toga, ali škola me guši i jednostavno nemam vremena... Do idućeg puta, ciao! 💞💋