Noćni čuvar

~Umor~

Sutradan

"Ljubavi, jesi ljuta?"-šapnuo je poljubivši me u vrat.

"Rekla sam ti da se ne ljutim!"-prosiktala sam.

"Ne zvučiš mi tako, Mala oprosti..."-opet je počeo.

"Na čemu? Ne želim pričati o tome, možemo li samo nastaviti s obilaskom grada tamo gdje smo stali?"-upitala sam prošavši pored njega da obučem jaknu.

Uzdahnuo je i navukao jaknu, čekala sam ga pored vrata s kapom na glavi. Danas trebamo posjetiti Louvre i možda se vratiti do slavoluka, ali mislim da ćemo ipak otići do Eiffela. Izašli smo van iz hotela i zaputili se prema Elizejskoj poljani.

Karlo P.O.V.

Vratio sam se s posla, nije me nazvala, nije mi odgovorila na poruke i to me razbjesnilo. Na kraju se sve svodi na to da ću morati otići tamo. Bio sam razbješnjen do bola, trebalo mi je piće, a nisam smio piti. Ipak sam popio dvije čaše vodke da se priberem, baš sam htio ići k njoj kad sam začuo da mi mobitel zvoni. Zgrabio sam ga brzinom svjetlosti i pogledao zaslon. Lena je, povukao sam zelenu ikonu u stranu i prislonio mobitel na uho.

"Ljubavi?"-šapnuo sam.

"Ej."-začuo sam njen smireni glas.

"Zašto mi se nisi javila? Što je bilo?"-upitao sam zabrinuto.

"Oprosti, nisam ni došla do mobitela.. Tata je ljut i razočaran, pokušavala sam pričati s njima i objasniti im, ali nije baš uspilo... Jesi ti dobro? Zvučiš mi malo potreseno? Ili sam se prevarila?"

Uzdahnuo sam, nisam znao što bih joj rekao.

"Dobro sam, samo si mi nedostajala."-nije ni čudo što je mislila da sam bolestan, zvučim promuklo, vjerojatno zbog vodke.

"Ako si još zainteresiran...? Mogla bih možda doći večeras do tebe ili da odemo u grad na kavu? Nedostaješ mi."-šapnula je osmijehnuvši se.

Zadnje dvije riječi su mi se posebno dopale i uskovitlale u mojoj glavi.

"Možemo se vidjeti gdje god hoćeš, samo znam da te moram poljubiti, zbog svog psihičkog stanja."-nasmijao sam se i potom čuo kako se i ona smije.

"Naravno, doći ću do tebe, večeras. Oko šest?"

"Naravno."-ponovno sam bio optimističan.

"U redu, moram ići. Vidimo se, ljubavi."

"Vidimo se."-promrmljao sam.-"Volim te."-nadodao sam.

"Volim i ja tebe, ljubavi."

Nekoliko sekundi sam samo slušao njeno disanje, a onda je poklopila. Sad mi je bilo lakše, ali trebao sam čekati još nekoliko sati da bi ona stigla. Proveo sam ih čisteći kuću, da tako je. Muško sam i čistim, usput sam i skuhao večeru. Začuo sam kucanje na vratima, pola sata ranije.

"Ej, ljubavi. Uranila sam, nadam se da ne smetam."-promrmljala je osmijehnuvši se, povukao sam ju u zagrljaj.

"Naravno da ne smetaš!"-uzdahnuo sam udišući njen miris.

"Pretpostavljam da sam ti falila."-šapnula je i poljubila me u obraz.

"Jako."-prokomentirao sam zatvorivši vrata nakon što je ušla.

Obično je u ova tri tjedna dolazila meni poslije škole, pa tek onda išla kući, nekad sam joj dolazio pred školu, samo da ju vidim. Tako da mi je jedan dan bio beskonačan.

"Što je bilo?"-šapnuo sam i poljubio ju.

"Još su ljuti, nemam pojma što će sada biti, tata je toliko razočaran da me neće ni pogledati, nijedno od njih ne razgovara sa mnom. Tako da se držim svoje sobe i ne izlazim baš često. Kad ih čujem da tiho razgovaraju uđem u prostoriju u nadi da će me uključiti, no oni samo ušute."-zamišljeno je promatrala uzorak na jastuku.

"Jako mi je žao! Nisam imao pravo napraviti ti to, i ja..."

"Nisi mi ti ništa napravio, spavala sam s tobom svojom voljom. Oboje smo krivi, nismo dovoljno pazili."-uzvratila je poljubivši me.

"Svejedno, tvoj tata je u pravu. Trebao sam razmišljati unaprijed i pretpostaviti nešto ovakvo. Ja sam trebao biti taj koji će reći 'ne'. Da jesam, tvoji sada ne bi ni znali za nas i ti ne bi bila trudna."-uzdahnuo sam naslonivši glavu na naslon.

Sad me ponovno poljubila, zbunjeno sam ju pogledao no ona je samo nastavila. S vremenom sam nježno uhvatio njena zapešća i prekinuo niz njenih poljubaca.

"Vidiš? Moj tata nema pravo, ti se možeš kontrolirati, ali taj dan nije bilo potrebe jer smo to oboje htjeli. Sreća samo nije bila na našoj strani."-pognuo sam glavu no ona me samo poljubila.

"Umoran sam."-prošaptao sam i spustio glavu u njeno krilo.

"Vidim."-šapnula je poljubivši me.-"Spavaj, slobodno."-nasmiješila mi se.

Gledao sam ju u oči, bile su tako smirujuće, dotaknuo sam joj kosu vršcima prstiju.

"Nema šanse da propustim provodit vrijeme s tobom dok si još tu."-poljubio sam ju, nasmiješila se.

"Da, ima i jedna stvar koju je moj stari zatražio..."-prošaptala je, na što sam se ukočio.-"Želi da me odvedeš na pregled, da se utvrdi za 100% da sam trudna."-promrmljala je pozorno promatrajući moje lice, oslonio sam se na lakat i pogledao ju.

"Nema problema, kada?"-promrmljao sam.

Slegnula je ramenima.-"Pa, sutra sam u školi do 13 h, možda sutra... Oko 17 h? Danas ću nazvati svoju liječnicu i naručiti hitan termin za sutra."-prošaptala je.

Potvrdno sam kimnuo i poljubio ju u čelo.

"A možeš me i pokupiti iz škole, pa da budem par sati s tobom i onda zajedno odemo do bolnice...?"-upitala je zagrlivši me.

"Vrlo rado, ali ne želim da me tvoj tata zamrzi još više nego me mrzi sad."-promrmljao sam na što je uzdahnula.

"Proći će ga, vjeruj mi, samo im obojima daj malo vremena da to procesiraju..."-naslonila je svoje čelo na moje.-"Umorna sam od ovoga, a cijela stvar je tek počela."-šapnula je kratko sklopivši oči.

"Da... Kad smo već kod toga."-promrmljao sam na što me opet pogledala.-"Znam da je još puno prerano, ali što želiš da bude?"-upitao sam uzbuđeno s osmijehom.

"Definitivno kćer."-rekla je nasmijavši mi se.-"Što ti želiš?"-upitala me sad također uzbuđeno.

"Također kćer."-prošaptao sam.

"Iako bih bila sretna i da je dječak, ali radije bih curicu."-komentirala je raznježeno.

Nježno sam ju poljubio i time joj izmamio osmijeh na lice. Ležali smo zajedno skoro sat vremena, poigravao sam se njenom kosom i u tišini smo izmjenjivali poljupce.

A/N Vote and coment!🙈🌍