Noćni čuvar

~Prijatelji~

Otvorio sam vrata i nasmiješio se.

"Mislio sam da ćeš poslati poruku."-šapnuo sam i pustio ju u kuću potom zatvorivši vrata.

"Promjena plana, nisam imala vremena. Moramo požuriti."- promrmljala je skinuvši jaknu.

"Ne volim kad žurimo."-potužio sam se, a ona me pogledala uzvrativši osmijeh.

"Ni ja, ali bolje ikako nego nikako.", izjavila je uhvativši me za ruku dok me vodila na kat.

Zatvorio sam vrata spavaće sobe i zaključao ih za slučaj da nas netko posjeti.

"Koliko tražiš?"-šapnuo sam zasukavši rukave.

"Koliko imaš?"-upitala je i poklonila mi osmijeh te sam izvukao nekoliko novčanica iz novčanika i pružio joj ih.

Kimnula je.-"U redu."-promrmljala je i prišla mi.

Nina P.O.V.

Sjedila sam u sobi i gledala kroz prozor. Snijeg je padao, poželjela sam da sad mogu biti s Mariom vani, uz toplu čokoladu. Tužno sam uzdahnula kemijskom crtavši neke črčkarije na papiru. Umorno sam preokrenula očima. Zašto si tako ovisna o njemu? Zašto ti je toliko potreban? Svađala sam se sa svojom podsvjesti, htjela sam sada biti kod njega. Nedostaje mi, nisam se čula s njim od one noći. Pitam se, što sad radi? Nedostajem li ja njemu koliko i on meni. Bila sam umorna, a nisam mogla spavati. Strašno mi je nedostajao i nisam se osjećala dobro. Iako je hladno, odlučila sam se poći u šetnju. Možda mi hladnoća pomogne da razbistrim misli. Obukla sam jaknu i obula tenisice, još nije dovoljno hladno za cipele. Izašla sam iz kuće i krenula niz ulicu, šetala sam se  prema centru grada. Dok sam čekala da se na semaforu pojavi zeleno svjetlo pored mene je prošao bijeli BMW, identičan Mariovom. Nisam stigla pročitati registracijske oznake, ali na suvozačevom sjedalu sam ugledala žensku osobu i jednostavno zaključila da to nije on. Nastavila sam svoju šetnju do centra.

Mario P.O.V.

"Sranje!"-promrmljao sam.-"Misliš li da nas je zamjetila?"-upitao sam skrenuvši lijevo.

"Ne znam, gledala je u auto, ali mislim da nije shvatila da smo ti i ja unutra."-šapnula je pogledavši u retrovizor.

"Nadam se da nije shvatila... mislim, volim ja Ninu, ali ona ne može razumjeti potrebe koje ima svaki čovjek na ovom svijetu uključujući i mene. Ako sazna za tebe i mene, ovo što imamo pada u vodu."-promrmljao sam uzdahnuvši.-"Ne želim izgubiti tebe ni nju, ali prekomplicirano je. Ne želim birati između vas dvije."-šapnuo sam s uzdahom skrenuvši desno u svoju ulicu.

"Ne moraš izgubiti ni nju ni mene, možeš joj jednostavno nastaviti lagati, dosad si bio uvjerljiv, ne znam zašto ne bi nastavio. Ide nam dobro, uznapredovali smo otkad ste vas dvoje razdvojeni."-promrmljala je pogledavši me svojim zelenim očima boje žada.-"Nastavi joj lagati, ako nešto posumnja nastavi muljati ili se nekako izmotaj tako da zaboravi na to."-rekla je slegnuvši ramenima.

"Imaš pravo, u redu. Nastavit ću po dogovoru, neće primjetiti, znaš koliko mogu biti uvjerljiv."-rekao sam s osmijehom i zaustavio auto na prilazu.

Izašli smo iz auta te sam ju poveo za sobom u kuću. Sjeo sam u naslonjač spustivši noge na stol. Izvukao sam cigaretu iz kutije i zapalio ju.

"Sad mi nema tko zabraniti."-rekao sam nasmijano primjetivši njen zbunjen izraz lica.

Preokrenula je očima dok sam tiho povlačio dim.

"Ne razumijem u čemu je fora s pušenjem? To je obično bacanje novaca na glupost."-promrmljala je preokrenuvši očima.

"Ni ja ne razumijem, ali, meni pomaže."-šapnuo sam namignuvši joj.-"Hoćeš jednu?"-upitao sam podrugljivo se nasmijavši.

"Ni u ludilu."-promrmljala je prezrivo otpuhnuvši.

"Kako je Nina? Znam da si ju vidjela nedavno."-šapnuo sam otpuhnuvši dim.

"Nedostaješ joj, jako. Više nego ona tebi."-rekla je slegnuvši ramenima.

"Hej! Ona meni strašno nedostaje! Iz tog razloga ti i dolaziš, iz tog razloga i trenutno imam cigaretu u ustima."-prosiktao sam ljutito otpuhnuvši dim u njeno lice.

Preokrenula je očima.-"Okej, što god."-promrmljala je odmahnuvši rukom.

Dovršio sam cigaretu u miru i ugasio opušak u pepeljari. Uzdahnuo sam, kako to misli Nini jako nedostajem? Ustrajala je u tome da ode, mislio sam da sam joj dosadio ili ju naljutio. Nadam se da je dobro, ne želim da ju ovo povrijedi, iako, sama je tražila. Zapalio sam još jednu cigaretu.

"Čekam te gore, tek toliko da znaš gdje ćeš me naći kad dovršiš cigaretu.."-promrmljala je namignuvši mi dok je odlazila na kat.

Uzdahnuo sam povukavši još jedan dim, ugasio sam cigaretu u pepeljari i pošao na kat.

Nina P.O.V.

Sjedila sam pored Save osluškujući vjetar, bilo je mirno, grad se primirio otkad je postalo hladno. Sjedila sam u tišini, netko je sjeo pored mene, podigla sam pogled i susrela se s lijepim plavim očima, nasmijala sam se.

"Marine!"-prošaptala sam iznenađeno.-"To si ti? Jedva sam te prepoznala. Nisam znala da si u gradu."-rekla sam nasmijavši se, kratko sam ga zagrlila.

"Nina, lijepo te vidjeti. Prije nekoliko dana sam stigao, imao sam slobodno na poslu pa sam odlučio svratiti."-rekao je nasmijavši se.

Marin je moj najbolji prijatelj koji mi se sviđao prije nego sam upoznala Maria. No, oboje smo prešli preko toga i započeli nove živote, ja s Mariom, a on s Katarinom. Curom koja je živjela u njegovoj blizini i studirala s njim. Njegova tamna kosa se nije promjenila, njegove duboke plave oči nisu se promjenile ostale su jednako svijetle i razigrane.

"Kako je na poslu?"-upitala sam sretna što vodim ovaj razgovor.

"Odlično, napredovao sam. Promaknut će me."-rekao je veselo se nasmiješivši.

"To je odlično! Čestitam! Kako je Katarina? Nisam ju vidjela duže nego tebe."

"Dobro je, ti i ja nismo se vidjeli dugo pa ni ne znaš... Trudna je."-rekao je ponovno se veselo nasmijavši.

"Ti si pun iznenađenja.. čestitam. Znate li spol?"-upitala sam uzbuđeno.

"Da, curica je."-rekao je sretno na što sam ga snažno zagrlila.

"Tako sam sretna zbog tebe! Kako će se zvati?"-bila sam presretna jer je imao toliko sreće u životu.

"Nismo još razmišljali o imenu. Kako tebi ide?"-upitao je blago se uozbiljivši.

Slegnula sam ramenima.-"Mario i ja... smo uzeli stanku. Previše svađa u malo vremena, trebamo malo odmora."

"Žao mi je."-promrmljao je.

"Sve je u redu."-šapnula sam tužno se osmijehnuvši.-"Zašto mi nisi javio da je Katarina trudna?"-upitala sam pokušavši skrenuti temu s Maria.

"Jer... gle, iskreno. Ti i ja bili bi više u kontaktu da nisi s Mariom."-rekao je slegnuvši ramenima.

"Kako to misliš?"-upitala sam zbunjeno.

"Nemoj krivo shvatiti. Ne želim uvrijediti ni tebe ni njega ni vašu vezu, on je dobra osoba i odličan ste par. Ali i sama znaš da je jako ljubomoran, nisam htio pokrenuti nikakav kontakt s tobom da on ne bi nešto krivo razumio. Nisam htio da se svađate ili nešto slično."-promrmljao je na što sam kimnula.

"Hvala. Ubuduće mi javi takve vijesti."-rekla sam nasmijavši se.-"Natjerat ću ga da prestane biti ljubomoran."

"Dogovoreno."-rekao je kimnuvši na što sam se nasmijala.

A/N Vote and coment... 💞