Noćni čuvar

~Pad~

"Mario!"-prosiktala sam na njega kad me htio pustiti.

Čvrsto sam svojim rukama stegnula njegove. On se cijelo vrijeme samo smijao.

"Prestani se smijati! I da me nisi pustio!"-namršteno sam mu prigovarala.

"Neće ti ništa biti."-rekao je i dalje nasmijano.

Ne znam ni kako je uspio, ali uspio je maknuti moje ruke sa svojih. I odaljiti se dovoljno da ga ne ulovim.

"Mario!"-zaskvičala sam poput miša ulovljenog u zamku.

On se i dalje samo smijao, napravio je jedan brzi krug po cijelom terenu, a zatim se nastavio rolati po središtu istog.

"Mario! Dolazi ovamo!"-vikala sam pokušavajući se ne micati kako to ne bi rezultiralo padom.

"Ma, daj Nina. Sve je u redu, nemoj se bojati."-rekao je i došao do mene.

Čim mi je prišao zgrabila sam ga za majicu i čvrsto se privila uz njega.

"Čovječe, osjećam se kao da učim dijete hodati."-promrmljao je i zagrlio me.

Nježno me odmaknuo od sebe i pokazao mi kako se trebam kretati.

"Mario?"-promrmljala sam.

"Molim?"-upitao je okrenuvši se prema meni.

"Ako poginem, ubit ću te."-rekla sam što sam smirenije mogla.

Slegnuo je ramenima i približio mi se dovoljno da me može uloviti ako budem padala. Nisam napravila ni prvi pokret kad su se kotačići krenuli vrtjeti i ja sam izgubila ravnotežu. Mario me ulovio te umalo i sam pao.

"U redu je, tek si počela, svi padaju u početku."-govorio je iako je meni već bilo dosta.

"Daj, možemo li samo otići?"-upitala sam preokrenuvši očima.

"Ne."-rekao je.-"Probaj ponovno!"-zapovijedio mi je na što sam uzdahnula.

Ponovno sam se pokušala voziti u tom čudu, ali ovaj puta Mario me nije uspio uloviti i našla sam se na tlu.

"Odustajem."-rekla sam ugledavši ogrebotinu na svom desnom koljenu.

Legla sam na asfalt odbijajući se ustati.-"Ma daj, Mala. Hajde! Da sam ja odustao nikad ne bih naučio."-rekao je i pružio mi ruku koju sam odgurnula od sebe ljutito prekriživši ruke na prsima.-"Opet ćeš biti takva?"-upitao je pogledavši me s podignutom obrvom.

Odgovor sam mu dala tako što sam odmaknula pogled od njega i zagledala se u suprotnu stranu igrališta. Stojao je promatrajući me, a zatim je čučnuo pored mene. Promatrao me neko vrijeme, a zatim je stao u položaj skleka iznad mene i ostao tako. Jedino što je napravio je bilo da je spustio koljena na pod kako ne bi pao jer je bio u rolama.  Poigravao se mojom kosom i mazio me po licu.

"Ipak nije tako loše što nisi htjela ustati."-prošaptao je.

"Mario, koji vrag ti izvodiš? Što ako nas netko vidi!? Makni se."-rekla sam pokušavši ga odgurnuti.

"Što i da nas vide?"-upitao je i poljubio me.-"Znam da ti ovo ne smeta."-rekao je i nasmiješio mi se.

"Mario, ovo nije ni vrijeme ni mjesto za ovo. Daj, prestani."-rekla sam odmaknuvši njegovo lice od svojeg.

"Neću prestati. Ne želiš nastaviti pokušavati, dakle ja ostajem u ovom položaju."-prošaptao je i ponovno me poljubio što sam mu nevoljko dopustila.

"Nastavit ću, ako se odmah makneš."-prosiktala sam pokušavajući ga odgurnuti.

Namrštio se, a zatim se ustao s mene i pomogao mi da ustanem.

"Iskreno, rado bih da se vratimo na pod."-rekao je i počeo se smijati na što sam preokrenula očima.

"Gade."-promrmljala sam prekriživši ruke na prsima.

"Super, sad me i vrijeđaš."-rekao je uz zainteresiani podsmijeh.

"Ma, ja to iz dragosti."-rekla sam i nasmijala se na što je preokrenuo očima.

"Super."-sarkastično je promrmljao.

"Nemoj mi biti ljut."-prošaptala sam i zgrabila ga za kragnu majice.

Nježno sam ga poljubila nakon što se sjedva uspio sagnuti u ovom čudu. Nasmiješio mi se.

"Ma, nisam ljut."-rekao je i slatko se nasmijao.

Uspravio se i uhvatio me za ruku te smo se 'rolali'. Pod tim mislim on se rolao, a ja sam već nakon jednog metra pala.

"Jebote!"-prostenjala sam oslonivši se na laktove, Mario me podigao na noge i odmjerio pogledom.

"Boli li te nešto?"-upitao je na što sam odmahnula glavom.

Ovaj put sam uspijela prijeći tri metra te sam zapela za kamenčić i pala, a kad me Mario pokušao pridržati i sam je pao, ali hvala Bogu ne na mene. Jer da dečko od dva metra i pet centimetara padne na mene, i to još u rolama... mislim da bih poginula. Ostao je ležati na tlu oko pola minute, a zatim se oslonio na laktove.

"Jebemu."-prostenjao je uhvativši se za glavu.

"Jesi dobro?"-upitala sam dopuzavši do njega.

"Boli me!"-prostenjao je.-"Jebote!"

"Daj da vidim."-prošaptala sam i nagnula njegovu glavu prema naprijed kako bih mogla vidjeti desnu stranu njegove glave koja ga je boljela.

Nakon što sam razmaknula njegovu kosu na mjestu gdje je rekao da ga boli. Nježno sam mu dotaknula glavu, a on se odmah trznuo i odmaknuo glavu.

"Oprosti."-prošaptala sam i ugrizla se za usnicu.-"Ali dobra stvar je da nema krvi, nisi razbio glavu. Samo si jako udario. Stvarno oprosti, ja sam kriva što si pao."-rekla sam i osjetila kako mi suza klizi niz lice.

"Nisi ti kriva, ja sam ovo tražio. Sve je okej."-rekao je i obrisao mi suzu te se ustao.

Također sam se ustala te smo se zaputili prema klupi, tamo smo se preobuli i krenuli kući.

"Boli?"-upitala sam sažaljivo.

"Nah, već me skoro prošlo."-rekao je i namignuo mi.-"Ti si prilično jako pala, jesi ti dobro?"-upitao je zabrinuto i nježno primio moj dlan u svoj.

"Bole me leđa, ali ništa strašno."-promrmljala sam iako su me leđa poprilično jako boljela.

Kimnuo je te smo ubrzo došli do kuće. Ušli smo unutra i odmah ugledali Mini kako veselo trči prema nama. Uzela sam ju u ruke i nosila prema kuhinji dok me Mario pratio u stopu. Spustila sam ju na pod i istresla joj hranu u zdjelicu. Okrenula sam se prema Mariu koji me gledao nekim čudnim pogledom. Poljubila sam ga.

"Ljubomoran?"-upitala sam s podignutom obrvom na što je odnahnuo glavom."Ajde dobro."-promrmljala sam.

A/N Vote and coment...