Noćni čuvar

~Još te volim~

Doručak, ručak i večera su prošli nisam jeo, nije ni Nina. Još uvijek je u sobi, a ja na balkonu. Shvatila je moju igru, više me ne pokušava dotaknuti, samo me gleda molećivim pogledom. Ne mogu joj još oprostiti, nije mi htjela reći da joj je on prijetio da će biti problema; da joj je on govorio da će se vjenčati, da će imati svoju djecu, govorio da će biti sretna, govorio joj da me ostavi. Kako mi može šutjeti, kako može? Nakon svega što smo prošli! Opet mi je slagala opet prešutjela. Moje razmišljanje je prekinulo otključavanje vrata. Ustao sam se brzinom svjetlosti i brzim korakom došao do vrata. O, jebote ona stvarno pokušava otići na plažu.

"Kamo ti to misliš da ideš?!"-zagrmio sam, kako me živcira Isuse!

"Idem na plažu."-rekla je i otvorila vrata koja sam automatski zatvorio udarom ruke od njih.

"Da ti nije palo na pamet proći kroz ta jebena vrata! Čuješ li me?!"

"Što te briga, i da odem. Što te briga ako mi nešto napravi? Ionako me ti više ne voliš, ionako me želiš ostaviti. Onda te ne mora biti briga što će se dogoditi kad odem na plažu!"-sad je ona povisila ton, a ja sam pobjesnio.

"Ja uopće nisam spominjao da te ne volim! Odakle ti to?!!"-izderao sam se.

"Ponašaš se tako!"

"Možda zato što mi lažeš i prešućuješ bitno!!"-šutjela je, samo je pokušala otvoriti vrata.

Maknuo sam njene ruke od vrata, i zaključao vrata spremajući ključ u džep. Pribio sam ju od zid.

"Ne ideš nikamo iz ovog stana!"-prosiktao sam i vratio se na balkon, te sam ponovno upalio njen mobitel.

Leo:
Mala, kako te zove onaj tvoj. Gdje si?.. Dođi na plažu, imam iznenađenje😘😈

Ja ću ga ubiti majke mi moje!! Namršteno sam zurio u poruku toliko stišćući zube da mislim da bi ih slomio da sam ih još jače stisnuo. Karla je došla na balkon i sjela pored mene. Nisam joj se uopće planirao obratiti.

"Dobro što je to s vas dvoje?!"-upitala je.

"Ne tiče te se."-rekao sam pregledavajući još nekoliko novih poruka.

"Da tiče me se, svaki dan od jutra do večeri derete se jedno na drugo. Koji vrag se dogodio ili se događa?!"

Samo sam ju pogledao i nastavio čitati poruke. Otela mi je mobitel, a ja sam ju ljutito pogledao.

"Vrati mi to!"-zarežao sam.

"To je njen mobitel!"-rekla je živčano.

"Da nije bila tako bezobrazna mobitel bi joj sada bio kod nje, a ona bi sad bila ovdje pored mene."-rekao sam i oteo joj mobitel te ga spremio u džep.

"Što se dogodilo?"

"Prešutjela mi je da joj je onaj jebeni Leo prijetio i govorio sve i svašta! Ne mogu joj to tek tako oprostiti, povrijedila me. Već sam joj jednom rekao da mi ne smije prešućivati, rekla je da neće, iznevjerila me. Htjela je otići na plažu jer joj je on rekao ako ode da će nas prestati gnjaviti. Ona očito nije shvatila da on ne misli razgovarati s njom."-rekao sam bijesno i pokazao joj poruke.

Prekrila je usta rukom i čitala. Vratila mi je mobitel.

"Okej nije trebala šutjeti, ali mislim da si i ti malo preburno reagirao."

"Ne nisam. Samo joj želim pomoći, ali nju očito nije briga."

"Okej, ovako idi u vašu sobu donijet ću ti nešto da pogledaš."

Sumnjičavo sam ju pogledao te ipak otišao u sobu. Sjedio sam na krevetu i čekao, a zatim je u sobu ušla Nina. Gledala me neko vrijeme te sjela u kut sobe.

"Što radiš ovdje?"-upitao sam i hladno ju pogledao.

"Karla je rekla da će mi donijeti nešto da pogledam."

"Meni je to isto rekla."-rekao sam i pogledao u vrata.

Karla ih je zatvorila i zaključala te rekla:

"Kad se pomirite pustit ću vas."

"Ja ću izaći prije nego se pomirimo."-rekao sam i pokušao otvoriti prozor, prekrasno zablokirala ga je nečim.-"Jebote Karla!"-rekao sam i udario šakom od zid.

Čuo sam ju kako se nasmijala, Nina nije reagirala, idalje je sjedila. Nije me čak ni pogledala, zurila je u pod. Došetao sam do kreveta i legao na sredinu ispreplićući prste ispod glave. Prekrižio sam noge i zatvorio oči. 19 sati je trenutno, koliko ćemo morati ostati ovdje? Vjerojatno do sutra u podne. Nina me sad već počela sa zanimanjem promatrati, većinom ruke i prsa. Pogledao sam ju, ali samo se ustala i nesigurno mi prišla.

"Mario.."-prošaptala je gledajući me suznim očima.

"Što je?"-upitao sam vraćajući pogled na strop.

"Oprosti, molim te!"-prošaptala je i osjetio sam kako plače.-"Nisam htjela da budeš ljut, ne želim da me ne voliš. Samo sam htjela otići kako nam više ne bi smetali, nisam ti rekla jer nisam htjela da mi zabraniš da odem. Molim te oprosti mi!"-rekla je i doslovno kleknula na pod pored mene.

"Nina, trebala si mi reći, za sve. Nisi trebala šutjeti pogotovo o nekim porukama."-rekao sam i pogledao ju, gledala je u pod.-"Znam da ne možeš bez mene.. hajde dođi."-rekao sam, nije se pomaknula s mjesta.

"Karla kaže da si rekao da sam te povrijedila."

Uzdahnuo sam i pogledao ju.-"Povrijedilo me to što si mi prešućivala. Još uvijek mi to smeta, ali još te volim. Mogu ti to oprostiti. Hajde dođi."-polako i nesigurno se ustala te sjela pored mene.-"Vidiš li ti što radiš od mene? Ljut sam na tebe, ali više od toga sam slab na tebe."-rekao sam, a ona je legla pored mene oslanjajući glavu na moja prsa.

"Tako si mi nedostajao."-rekla je i duboko udahnula.

Nasmijao sam se, volim ju, strašno ju volim.

"Hvala što si mi oprostio. Mislila sam da nećeš, mislila sam da odlaziš."

"Samo sam bio bijesan, ne mogu podnijeti da mi netko laže, osobito ti. Previše mi značiš."

"Žao mi je, samo sam htjela da budeš sretan."

"Nemoj nikada tako pokušati otići. Nisam vrijedan toga, on bi te ozlijedio. Radije ću živjeti ovako."

A/N Vote and coment!!😚💞💕💟