Noćni čuvar

~Druga smjena~

6 dana poslije

Šetala sam prema Mariovoj kući jedva čekajući da ga vidim. Pokucala sam na vrata, vrata se nisu do kraja ni otvorila, a već mi je bio u zagrljaju. Pogledala sam ga nasmijavši se.

"Napokon si se vratila."-šapnuo je brzinom svjetlolsti me povukavši u kuću.

"Da."-šapnula sam i poljubila ga u obraz prošavši prema dnevnom boravku.

"Ne vidim te tjedan dana i dobijem poljubac u obraz?"-upitao je s podignutom obrvom došetavši do dnevnog boravka izvalivši se na kauč.

"A što bi ti?"-upitala sam pogledavši ga s tihim podsmijehom.

"Ja bi nešto drugo..."-šapnuo je i povukao me za ruku zbog čega sam se poput pločice domina srušila na njega.

"To sam i očekivala."-promrmljala sam i poljubila ga potom spustivši glavu.

Nasmijao se i poljubio me u vrat.

"Kako si znao da sam ja na vratima?"-upitala sam zbunjeno na što me oprezno pogledao.

"Zapravo nisam, ovo je moglo loše završiti. Jutros sam zagrlio poštara, mislim da će me prijaviti zbog uznemiravanja."-promrmljao je i nastavio nizati poljupce po mom vratu.

Nasmijala sam se i poljubila ga na što me nježno povukao bliže sebi.

"Volim te.."-promrmljao je i prstima kliznuo ispod ruba moje majice.

"I ja tebe."-šapnula sam prste uplevši u njegovu kosu.

Netko je snažno pokucao na vrata i pozvonio. Svoj kažiprst je stavio na moja usta, kad sam se htjela ustati zgrabio me svojim rukama za zapešća. Kucanje se ponovilo, Mario me nježno poljubio, netko je pozvonio još dva puta, a zatim je zavladala tišina. Mario je pustio moje ruke i nanizao nekoliko poljubaca  po mom vratu, poljubila sam ga i svoje prste ponovno zaplela u njegovu kosu. Njegovi prsti su, prije nego sam ga zaustavila, ponovno spretno kliznuli ispod ruba moje majice. Nasmijala sam se zbog čega sam se našla još pripijenija uz njega, pobjednički osmijeh mu je zatitrao na usnama. Omotala sam noge oko njegovog struka. Ustao se i krenuo prema stepenicama, za sekundu smo se našli u sobi. Spustio me na krevet i nježno legao preko mene.

"Težak si."-prošaptala sam, imala sam osjećaj kao da je ogromno deblo na meni.

"Oprosti."-šapnuo je nasmiješivši se.

Podigao se s mene dovoljno da bih mogla disati, a opet mi je ostao dovoljno blizu da mu otkopčam košulju.

                                (....)

Ležala sam na krevetu glavu držeći na  njegovim prsima. Nježno me mazio po kosi, zagrlila sam ga i sklopila oči.

"Volim te.."-prošaptao je i poljubio me u glavu.

"I ja tebe."-promrmljala sam i poljubila ga potom se vrativši u početni položaj.

Karla P.O.V.

Jedva sam se natjerala pojesti prokletu večeru dok je onaj buboglavi kreten buljio u mene svojim bolesnim očima.

"Što hoćeš?"-zarežala sam prema njemu dok sam si točila sok u čašu.

"Gdje je Nina?"-upitao je zainteresirano.

"Otišla je."-promrmljala sam.

"Zašto je uopće bila tu?"-upitao je zainteresirano, činilo se kao da sve zna.

"Htjela nas je posjetiti."-prošaptala sam.

"Znam da nije, ne bi ostala tjedan dana, a i onaj mali bi navraćao."-promrmljao je ispitivački me pogledavši.

"Znaš cijelu priču, zar ne?"-upitala sam ljutito ga pogledavši na što se nasmijao.

"Da."-rekao je podsmijehnuvši se.

Preokrenula sam očima.

"... to se dogodilo jer me nije slušala. Da me poslušala, ostavila bi ga i naša obitelj bi sad bila potpuna."-rekao je slegnuvši ramenima.

"Ona je sretna s njim. Da te poslušala do kraja života bi bila nesretna i vjerojatno na psihijatriji. Tjerao si ju  do krajnjih granica, jadan si."-zarežala sam ljutito odmarširavši u sobu.

Mrzim ga, uzela sam mobitel i poslala Nini poruku.

Karla:
Hej, jesi s Mariom?

Nina:
Jesam, zašto?

Karla:
Ma, nije bitno. Razmišljala sam o šetnji, vidjet ćemo se za nekoliko dana.. Uživaj, pozdravi Maria 😉

Nina:
Dogovoreno. 😊

Nina P.O.V.

"Karla te pozdravila."-promrmljala sam Mariu na uho i poljubila ga u obraz.

Kimnuo je i zagrlio me, nježno me mazio po kosi.

"Znaš koga sam srela prije nekoliko dana?"-upitala sam.

"Koga?"-upitao je maknuvši svoju ruku iz moje kose.

"Marina."-rekla sam s osmijehom na što se namrštio.

"Tvog bivšeg?"-upitao je s podignutom obrvom.

"Da, njega. Prilično mu je dobro krenulo u životu."-primjetila sam.

"Gdje si ti bila s njim?"-upitao je vidno ljutit.

"Slučajno smo se sreli, nemoj opet biti taj Mario."-promrmljala sam.

"Dobro."-složio se.-"Neću biti taj Mario."-šapnuo je i poljubio me.

"Kako je tebi bilo bez mene? Što si radio?"-upitala sam pogledavši ga zainteresirano.

"Ništa nisam radio, osim odlaska na posao. Bilo je dosadno, nedostajala si mi."-promrmljao je odmaknuvši pramen kose s mog lica.-"Ali sad si tu i sad, nije mi više dosadno."-šapnuo je i poljubio me.-"Mogao bih ovako nastaviti do kraja života."-uzdahnuo je ponovivši poljubac.

"Ali ne možeš. Sutra sam druga smjena."-šapnula sam i preokrenula očima.

"Ne! Ja sam prva smjena, nećemo se vidjeti cijeli dan?!"-histerično je prigovorio povukavši me sebi.-"Nemoj ni otići, šta te briga."-promrmljao je slegnuvši ramenima.

"Moram, sutra mjenjam Stjepana."-šapnula sam i razmrsila mu kosu.

"Što bih ja trebao raditi cijeli dan?"-upitao je pogledavši me s podignutom obrvom.

"Skuhati nam nešto za večeru, smiriti živce, prošetati Mini i obući onu lijepu bordo košulju.."-rekla sam u jednom dahu namignuvši mu.

"Znaš da ne volim tu košulju."-nadurio se prekriživši ruke na prsima.

"Zašto? Lijepa je i dobro ti stoji."

Preokrenuo je očima.-"Okej, obući ću košulju."-poljubio me.-"Ali samo zato što ti želim ugoditi."-šapnuo je i ponovno me poljubio.

Rukom sam prešla preko njegove i legla na svoju stranu kreveta. Sklopila sam oči u namjeri da zaspem, ali naravno, Mariu je postalo dosadno. Osjetila sam poljubac na potiljku.

"Mario, umorna sam. Želim spavati."-promrmljala sam pokrivši se do grla pokrivačem.

"A daj.."-šapnuo je i poljubio me u vrat.

"Ne dam ja tebi ništa, pusti me da spavam, umorna sam."-promrmljala sam preokrenuvši očima.

"Dobro."-poraženo je prošaptao.

Odustala sam od rasprave i jednostavno se okrenula prema njemu te ga zagrlila.

"Volim te."-šapnula sam.

"I ja tebe."-šapnuo je nasmijavši se.

A/N Vote and comment 💕🌎