Noćni čuvar

-Škola-

Bili smo u sobi i mazili se, kakav je i bio dogovor. Nedostajalo mi je ovo njegovo dobro ponašanje. Ležali smo u pidžamama u krevetu i razgovarali. Mrmljao je nešto dok me ljubio po vratu, šutjela sam pokušavši shvatiti o čemu priča.

"Zašto mrmljaš? Želim znati o čemu govoriš."-šapnula sam nakon nekog vremena prekinuvši njegove poljupce.

"Ne govorim ništa, to je melodija pjesme, ne sjećam se teksta."-odgovorio je i nastavio mrmljati glave nježno naslonjene na moj vrat.

"Bilo mi je lijepo danas."-šapnula sam dotaknuvši mu kosu.

I dalje je pjevušio onu melodiju još par trenutaka, a zatim odvratio.

"I meni."-šapnuo je i povukao me na sebe.-"Baš si mi lijepa danas."-šapnuo je i obgrlio me rukama.

Spustila sam pogled i poljubila ga.-"Neće ti se posrećiti danas, kauboju."-šapnula sam mu na uho i spustila se pored njega.

Smrknuo se i oslonio na lakat.-"A zašto misliš da mi je to cilj?"-upitao je s podignutom obrvom.

"Mario, ljubavi. Zajedno smo već jako dugo, uvijek ti je to cilj."-nacerio se i poljubio me.

"Ne bih baš rekao da me tako dobro poznaješ."-šapnuo je i usnama kliznuo niz moj vrat.

"Zašto onda sad ovo radiš?"-upitala sam zahihotavši se, odgurnula sam njegovu glavu sa svog vrata i nakašljala se.

"Zato što osjetim koliko ti se puls ubrza svaki put kad te dotaknem."-šapnuo je s podlim osmijehom na usnama.

Preokrenula sam očima i odmaknula se od njega.-"Gade."-promrmljala sam.

"Nisam ja kriv što si tako slaba na mene."-rekao je nasmijavši mi se.

"Kažeš mi ti kojem treba jedan moj malo izazovniji poljubac da moraš pod tuš."-sad sam se ja nasmijala.

"Istina."-ponovio je za mnom i nježno me privukao k sebi.-"Trebali bismo na spavanje, Mala. Sutra napokon idemo do Eiffela."-šapnuo mi je na uho i naslonio glavu na moju.

"Zašto si toliko uzbuđen zbog toga?"-upitala sam nasmijavši se.

"Pa, u Parizu smo. Ne vidjeti Eiffel je kao da nismo nigdje ni bili."-promrmljao je.

"Kako god ti kažeš."-šapnula sam i osjetila kako tonem u san nekoliko minuta poslije.

Jutro

Mario je sjedio za stolom i kako mi se činilo završavao s doručkom.

"Zašto me nisi probudio?"-upitala sam zijevnuvši dok sam prolazila pored njega.

Slegnuo je ramenima odloživši svoju šalicu kave na stol.-"Lijepo si spavala. Plus, skoro si mi otkinula ruku kad sam te pokušao probuditi."-promrmljao je gurnuvši prema meni tanjur na kojem je bilo nekoliko kriški tosta s marmeladom i maslacem i pored tanjura čaša soka od naranče.

"Oprosti."-odvratila sam kroz smijeh.-"Znaš da nisam jutarnja osoba."

Nasmijao se i odmahnuo glavom.-"Treba ti bolje objašnjenje."-promrmljao je nasmijavši mi se preko ruba šalice.

Karlo P. O. V.

Ležao sam na krevetu i buljio u prazno, htio sam vidjeti Lenu. Nedostajala mi je i zanimalo me kako joj ide u školi u zadnje vrijeme,  naravno da je cijela škola saznala da je trudna, trebalo im je tek nekoliko dana. Bijesan sam, a tko ne bi bio? Zašto i kako su uopće mogli saznati? Bojao sam se kako provodi dane u školi otkad su saznali, nije mi ništa priznala. Samo mi govori "Sve je u redu, nitko me ne maltretira.", a njen tata mi je rekao da je prije dva dana kad je prolazio pored njene sobe, čuo kako plače. U tom trenu sam bio posebno bijesan, htio sam razbiti svaku budalu koja joj se smije, kao da su oni bolji od nje. Sjedio sam u neizvjesnoj tišini i čekao da dođe k meni, da ju zagrlim i pitam tko ju maltretira i što se kvragu događa. Prošlo je pola sata prije nego što sam začuo slabašno kucanje na vratima, definitivno ona.

"Ejj."-nasmiješeno me pozdravila i poljubila me prije nego sam joj stigao uzvratiti pozdrav.

"Ejj."-šapnuo sam opijen situacijom koje sam upravo bio sudionik.

Propustio sam ju u kuću, kao i uvijek, sjela je na kauč i potapšala mjesto pored sebe. Prihvatio sam to i sjeo pored nje promotrivši njen osmijeh kojim me kanila zavarati.

"Što nije u redu, Lena?"-upitao sam u trenutku kad me poljubila u obraz i naslonila glavu na moje rame.

"Sve je u redu. Zašto misliš da nije?"-upitala je zbunjeno se skrivajući iza nevinog osmijeha.

"Ljubavi..."-šapnuo sam zagledavši joj se duboko u oči, lako se moglo vidjeti da je povrijeđena.

"Što? Stvarno je sve u redu, Karlo. U čemu je problem?"-upitala je sad već polako nesigurna.

"U tome što znam da nešto ne štima."-šapnuo sam polagano, nisam htio da se naljuti i ode.

"Sve je u re..."

"Lena!"-sad sam postao malo oštriji prema njoj.-"Čuo sam da imaš nekih problema u školi."

Zurila je u svoje ruke skrštene u krilu.-"Otkud ti to...?"

"Je li to istina?"-upitao sam.

I dalje je nervozno zurila u svoje ruke, izgledala je kao da će zaplakati, ali zatreptala je nekoliko puta i skrenula pogled u stranu.-"Je."-promrmljala je.

"Zašto mi nisi željela reći? Što je bilo?"-upitao sam i sad ju jednom rukom nježno obgrlio oko ramena.

Slegnula je ramenima i trebalo je tek nekoliko trenutaka da se slomi, zarila je glavu u moja prsa i rasplakala se. Zagrlio sam ju i u nemogućnosti da zaustavim ovo, slušao kako plače i osjećao kako joj suze klize niz obraze na moju majicu.

"Svi me nazivaju kurvom! Cijela škola se okrenula protiv mene! Svi me ogovaraju i smišljaju svoje priče o tome kako sam ostala trudna, a stvarno ne želiš znati kako to zvuči!"-jecala je kroz suze sve se čvršće privijajući na moja prsa kao da se nada da će tako nestati.

"Kako su saznali? Tko je započeo s tim?"-bio sam bijesan, znao sam da joj je užasno i da ne želi više nikad kročiti onamo, ali morao sam znati.

"Ne znam!"-povikala je, suze su joj se cijedile niz lice.-"Samo sam se pojavila u školi kad su mi svi počeli dobacivati nadimke i ostala sranja. Čak ni profesori ne razgovaraju baš puno sa mnom."-sad sam, ako je to uopće moguće, bio još više bijesan.

"Sutra idem tamo!"-prosiktao sam stegnuvši šaku toliko jako da je pobijelila.

"Ne, ne smiješ!"-požalila se s tugom u glasu.-"Postat će još gore, a onda ćeš i ti morati prolaziti kroz istu stvar kao i ja."-dlanom je obrisala preostale suze i nervozno me pogledavala, oči su joj bile crvene od suza.

"Neću dopustiti da odlaziš ondje i da te nekažnjeno prozivaju! Nisi mi htjela reći, a sad kad jesi, vidiš li koliko si se rasplakala? Sve si to zadržavala u sebi jer nisi htjela da mi znamo, nastavi li se to ovako, past ćeš u depresiju."-zabrinuto sam ju pogledao.

"Ionako se ne bi ništa promijenilo, čak i da odeš ondje, samo bi postali još gori, kao što sam ti već rekla."-suza joj je kliznula niz lice.

"Razgovarat ću s tvojim ravnateljem ili ću razgovarati s tvojim tatom i objasniti mu zašto bi te trebao premjestiti u privatnu, ili barem neku drugu, školu."

"Zašto samo ne odustaneš? Izdržat ću do kraja, a onda se možemo oboje opustiti i voditi normalan život s našim djetetom."-šapnula je i spustila ruku na svoj trbuh.

Ugrizao sam se za usnicu.-"Lena, to znači da ćeš morati izdržati još godinu i pol konstantnog provociranja. Neće oni prestati kad se to dijete rodi, bit će još gori! Nije me briga slažeš li se, oprosti, ali... Ovo moram reći tvom tati. Mi ćemo to riješiti."-promrmljao sam i kliznuo prstima preko njenog trbuha.-"Ako bude bilo potrebe... Otići ćemo do tvoje škole."-šapnuo sam sad spustivši pogled na njen trbuh.

Time sam zaradio jedan nesigurni pogled i nježno ispreplitanje naših prstiju.

A/N Vote and comment!