Noćni čuvar

~Sava~

Ležali smo na kauču, on je ležao iza mene mazeći me po ramenu. Gledali smo film na TV-u, ali je on bio zainteresiran za nešto drugo.

"Mala..."-prošaptao mi je pored uha.

"Hm?"-upitala sam okrenuvši se na leđa na što se nadvio nad mene.

Nasmiješio mi se spustivši pogled.

"Mario."-uzdahnula sam prstima mu dotaknuvši kosu.

Uzdahnuo je uspravivši se.-"U redu. Što ti želiš raditi?"-upitao je vidno razočaran.

Spustila sam pogled.-"Zašto se ljutiš?"-upitala sam.

"Nisam ljut. Uzela si mi cigarete, zabranjuješ mi da često uzimam alkohol..."-rekao je slegnuvši ramenima.

"Oprosti."-prošaptala sam i sjela mu u krilo.

Nasmijao se i zaustio da nešto kaže no tada je netko otvorio vrata.

"Hej!"-začula sam Karlov glas i nasmijala se na što je Mario uzdahnuo sklopivši oči.-"Prekidam nešto?"-upitao je na što sam se odmalnula s Maria i mahnula Karlu.

"Hej, nah, ne prekidaš. Sjedi, piće?"-upitala sam na što je kimnuo i osmijehnuo se.

Spustila sam se u podrum po votku koju sam pronašla na polici pored još nekoliko jakih pića. Uzela sam bocu i zaputila se natrag stubištem.

Mario P.O.V.

"Došao sam te pitati želiš li ići sutra sa mnom položiti cvijeće na grob?"-upitao me suzdržanim glasom zureći u pod.

Sutra je godišnjica smrti, 15. godišnjica smrti da budem precizniji.

Kimnuo sam.-"Naravno da ću doći. Dođi do mene ujutro, pa ćemo zajedno. Okej?"-upitao sam, kimnuo je i dalje ozbiljnog lica.

Nina je prišla stolu i spustila dvije čaše i bocu votke. Nasmiješila se i namignula mi na što je Karlo kimnuo.

Zbunjeno je promatrala i njega i mene, a zatim se zaputila u dvorište. Otvorio sam bocu i natočio i njemu i sebi poveliku količinu. Otpio je gutljaj blago se namrštivši.

"Koja je život kuja."-rekao je ljutito se osmijehnuvši.

Nakon nekoliko minuta je prošaptao.-"Nego, idem ja. Vidimo se sutra."-promrmljao je otužno i ustao te se zaputio do vrata.

Pošao sam za njim.-"Vidimo se, trebaš prijevoz?"-upitao sam na što je odmahnuo glavom.

"Ne, prošetat ću."-promrmljao je i mahnuo mi te nabio ruke u džepove i zaputio se niz ulicu.

Ušao sam natrag u kuću i zatvorio vrata. Prošetao sam do dnevnog boravka, uzeo votku i čaše i odnio u kuhinju. Zaputio sam se prema dvorištu i ugledao Ninu kako sjedi za stolom i tipka po mobitelu.

"Hej."-promrmljao sam.

Podignula je pogled i osmijehnula se.

"Hej."-prošaptala je.-"Imam pitanje u vezi Karla."-rekla je na što sam ju zbunjeno pogledao.

"Kakvo pitanje?"-upitao sam nadajući se da će me pitati nešto drugo.

"Ima li on curu?"-upitala je na što sam u sebi odahnuo.

"Ne, zašto?"-upitao sam.

"Samo me zanima."-rekla je slegnuvši ramenima.

"Okej, jesi zainteresirana za šetnju?"-upitao sam na što je kimnula.

"Povest ću i Mini."-rekla je i zaputila se u kuću po Mini.

Uzdahnuo sam, sutra će biti već petnaest godina od tog događaja. Iz misli me prenula Nina pozvavši me da idemo. Izašli smo iz kuće, a ona me uhvatila za ruku, krenuli smo se šetati niz ulicu.

"Idemo do Save?"-upitala je na što sam kimnuo.

Dan je bio lijep i topao, bio je početak rujna. Nebo je bilo oblačno, ali svejedno je bilo sunca. Teške grane drveća bile su prekrivene već sada žućkastim lišćem i kapljicama rose. Nina je sjela na jednu od mnogih drvenih klupa pored rijeke i rukom potapšala mjesto pored sebe. Bez riječi sam prišao klupi i sjeo pored Nine na što se ona naslonila na mene dok je Mini nešto njuškala po stazi.

"Ovdje je lijepo."-rekao sam na što je kimnula.

"Predivno je, tako je mirno."-rekla je spustivši pogled prema Mini koja je i dalje njuškala.

"Uvijek sam dolazio ovamo kao mali, obožavao sam ovdje sjediti i promatrati svoj odraz u vodi. Ili ići niz šetnicu do mjesta među žalosnim vrbama gdje ljudi imaju malene kućice na vodi."-rekao sam prisjećajući se tih dana.

Nakon petnaestak minuta tišine Nina je rekla.-"Ja sam ujutro prva smjena, a ti si druga. Znači nećemo se vidjeti cijeli dan?"-upitala je i ponovno me uhvatila za ruku.

"Da, žao mi je."-promrmljao sam, prožeo me strah od same pomisli na sutrašnji dan.

Misli su mi se uskomešale u glavi i samo sam htio da se sve zaustavi i da se povijest promjeni. Nisam se mogao nositi s tim dok nisam upoznao Ninu, iako je tada već od tog događaja prošlo puno godina, nije bilo lako kao što bi se nekima činilo da je. Ona mi je olakšavala sve, nesvjesno mi pomagala da mislim na druge stvari i da se usredotočim na budućnost. Bilo mi je lakše ovih godina koliko je uz mene, ali sada. Sada kada znam da je sutra taj datum, da će se ponoviti ista noćna mora koju imam svaku noć prije nego osvane taj dan. Ista mora koja se ponavlja istu noć već 15 godina. Zadrhtao sam iako je bilo ugodno toplo. Hvala Bogu, barem Nina nije primjetila moje ponašanje.

"Idemo kući?"-upitao sam na što je slegnula ramenima i ustala se.

"Hajde."-rekla je i povukla me za ruku na što sam se ustao i podigao ju u naručje.-"Hej, hej! Čemu to? Pusti me, Mario nismo sami, ovdje ima ljudi."-rekla je, ali usprkos tome se smješila.

"I što sad? Nemam ništa protiv toga da vide da te volim."-rekao sam i poljubio ju na što se namrštila.

"Nemam ni ja, ali htjela sam stići kući prije kiše."-rekla je na što sam podignuo pogled prema nebu i ugledao mnoštvo sivih oblaka.

Kako se vrijeme tako brzo promjenilo. Nevoljko sam ju spustio, nekoliko minuta poslije počela je padati kiša. Podigao sam Mini u naručje te smo i Nina i ja potrčali.
                        (...)

Ušli smo u kuću, spustio sam Mini na pod i popeo se na kat u našu sobu. Nakon što smo se oboje presvukli u suhu odjeću. Ostali smo u sobi sjediti na krevetu u tišini.

"Onda... kamo ti i Karlo idete ujutro?"-upitala je na što mi se svaka kapljica krvi u tijelu smrznula.

"Na groblje."-promrmljao sam promuklim glasom.

"Zašto?"-upitala je zbunjeno me pogledavši.

"Sutra je 15. Godišnjica od dana kada su njegovi roditelji poginuli u prometnoj nesreći."-rekao sam na što me zaprepašteno pogledala, zaslužuje znati.

"Isuse!"-prošaptala je prekrivši usta rukama.

"Ali već sam ti rekao da su oni poginuli."-rekao sam i pogledao njeno zaprepašteno lice.-"Ono što ti nisam rekao je..."-rekao sam nesigurno zastavši i dalje promatrajući njeno lice.-"Da smo Karlo i ja bili u tom autu kad se to dogodilo."-rekao sam na što me ona pogledala raširenih očiju.

A/N Vote and coment...
Malo zapleta radnje....