Noćni čuvar

~Putovanje~

Tjedan dana poslije
Mario P.O.V.

"Nina, jesi sigurna da ti treba ovoliko stvari?"-upitao sam ju zbunjeno.

"Mario, uzbuđena sam i volim se pakirati! Uostalom, to uopće nije tako puno stvari."-ležerno je odgovorila slegnuvši ramenima.

"Svjesna si da si spakirala jedan veliki kovčeg, putnu torbu i još dva manja ruksaka?"-upitao sam s podignutom obrvom.

"Pa, to mi sve treba!"-nadurila se otpivši gutljaj kave.

"Otkud ti uopće toliko odjeće, u ormaru mi se nije činilo da je ima toliko."-promrmljao sam na što je slegnula ramenima.

"Koliko ćemo dugo ostati?"-upitala je usredotočivši se na moje oči.

"Ne znam, nisam htio odlučiti bez tebe. No računao sam da ćemo se lijepo odmarati pa da će to potrajati barem dva tjedna."-promrmljao sam primaknuvši joj se.

"Okej, kako god, ostaviti ću dio odjeće kod kuće."-promrmljala je i poljubila me u obraz.

"Kad ćeš mi dopustiti da te poljubim."-zastenjao sam joj na usnama.

"Neću još skoro."-šapnula je udaljena nekoliko milimetara od mojih usana.

Odmaknuo sam se znajući da mi ne preostaje drugo nego da se strpim. Uzeo sam naše kovčege i spremio ih u auto. Odlučila se da će ponijeti još jedan manji ruksačić koji sam također spremio u prtljažnik. Vani je bilo hladno pa sam se ubrzo odlučio vratiti unutra, ona je ležala na kauču i razgovarala s nekim na mobitel. Sjeo sam pored nje, završila je razgovor vrlo brzo.

"Karlo je zvao, doći će za desetak minuta."-promrmljala je i spremila mobitel.

Plan je bio da nas Karlo odveze do zračne luke i da odande avionom odletimo do Pariza. Ako ćemo iskreno, nadao sam se da ćemo ostati što duže u Parizu. Ondje gdje nam naši neće moći smetati, tamo će biti primorena gledati me svaki dan i ići sa mnom posvuda. Nisam mogao dočekati, iako mi se ne sviđa što mi ne dopušta da ju poljubim. Ipak, ako to sagledamo iz drugog kuta, Pariz je grad ljubavi i prilično sam uvjeren da će kad tad popustiti. Promatrala me neko vrijeme i naposlijetku se samo nasmiješila i ustala.

"Jesi li ikada letjela avionom?"-upitao sam pogledavši ju s podignutom obrvom.

"Nisam, što samo pojačava moje uzbuđenje."-promrmljala je požurivši do prozora da pogleda je li Karlo blizu.

"Znaš da nam treba dosta dugo do zračne luke, čak i ako ne bude gužve? A da i ne pričam o mogućem kašnjennju aviona."-promrmljao sam na što se nadurila.

"Nemoj mi kvariti raspoloženje!"-uzdahnula je prekriživši ruke na prsima.

"Samo kažem. Nadaj se da će sve biti u redu."-prošaptao sam podignuvši pogled do njenog lica.

"Biti će."-samouvjereno je uzvratila pritom kimnuvši glavom.

Nasmiješio sam joj se, uzbuđeno je poskočila na mjestu i mahnula mi da joj priđem. Pogledao sam kroz prozor, Karlo je hodao stazom dok mu je snijeg škripao pod nogama, djelovao je poprilično zamišljeno. Dok sam se okrenuo ona se već obula i navukla jaknu, čvrsto me zagrlila.

"Tako sam uzbuđena!"-uzdahnula je poljubivši me u obraz.

Nasmiješio sam se obukavši jaknu, sagnuo sam se kako bih svezao cipele, pa onda začuo njen glas nad sobom:

"Hajde Mario, mrdni malo! Želim što prije stići!"-uzbuđeno je skakutala.

"Nina, smiri se. Avion ionako neće stići ranije samo zato što mi hoćemo."-promrmljao sam završivši s vezanjem cipela.

Karlo je pokucao.

"Svejedno ne želim da zakasnimo."-prošaptala je otvorivši mu vrata.

Pozdravili smo ga i Nina je odmah potrčala sjesti u auto.

"A ti bi preko granice bez dokumenata, ha?"-povikao sam za njom s podignutom obrvom.

Nadureno se vratila i uzela svoje dokumente iz mojih ruku vrativši se u auto. Podsmijehnuo sam se i izašao zaključavši kuću. Sjeo sam na vozačevo sjedalo, Karlo je sjedio na suvozačevom, a Nina na zadnjim sjedalima. Nekoliko sati naše vožnje proteklo je u našem tihom razgovoru i Karlovom zbijanju šala. Ipak, djelovao mi je nekako zabrinuto. Nina je bila u pravu, nije bilo gužve, brzo smo stigli do aerodroma. Prošli smo kontrolu bez problema kao i pregled dokumenata i i karti. Sjeli smo u čekaonicu, Karlo je odlučio čekati s nama da stigne avion pa će otići. Sjedili smo u tišini, Karlo je nervozno pogledavao u mene i naposlijetku me pozvao na stranu.

"Što je bilo? Djeluješ potreseno."-promrmljao sam prekriživši ruke na prsima.

"Da, jer i jesam..."-promrmljao je uzdahnuvši.

"Što je bilo?"-upitao sam sad već zabrinuto.

"Znaš Lenu? Curu s kojom sam tek nekoliko tjedana u vezi?"-šapnuo je prošavši si rukom preko lica.

"Ona koja ima sedamnaest?"-upitao sam zbunjeno.

"Da."-promrmljao je nervozno.

"O Bože, Karlo. Što si napravio?" -upitao sam uzdahnuvši.

"Stari..."-zastao je prestravljeno.-"Mislim... Da je trudna..."-zastenjao je naslonivši glavu na zid pored nas.

"Molim?"-upitao sam razrogačenih očiju.

"Nisam siguran, napraviti će test danas.. Čovječe, što da radim? Ne znam ništa o djeci, njen stari će me ubiti, ona je još u srednjoj školi."-uzdahnuo je prestravljeno me pogledavši.-"Gadno sam zasrao ovaj put."

"Stvarno jesi."-promrmljao sam ne vjerujući.

"Nemam iskustva s djecom i ne znam ništa o tome, prije svega, ovako rano nisam ni spreman imati obitelj."-uzdahnuo je.

"Okej, gle, još uvijek postoji mogućnost da nije trudna, a ako je... Tu ne možeš ništa, napravio si glupost, morat ćeš pričati s njenima i otići s njom na pregled. Moraš ostati s njom, imaš posao, možeš ju uzdržavati."-promrmljao sam.

"Znam, neću ju ostaviti, ali njen tata je umirovljeni policajac... Isuse, Mario... Čovjek će me ubiti! Sad se samo molim da nije trudna, isto kao i ona, ne boji ga se, ali još je u srednjoj i ne zna kako će dalje."-uzdahnuo je i prošao si rukom kroz kosu.

"Kad si saznao? Odgodio bih kartu da sam znao, mogao sam ti pomoći."-prošaptao sam.

"Ne želim tebi i Nini upropastiti vaše putovanje, idite i provedite se, javit ću ti što sam saznao."-promrmljao je i nakon jednog bratskog zagrljaja ukrcao sam se s Ninom na avion, a on se zaputio kući.

Sjeli smo na svoja mjesta, sjedio sam do prozora, ona je sjedila pored mene. Uzbuđeno je promatrala sve oko sebe i držala me za ruku. Meni su misli bile zaokupljene Karlovim problemom, ne bih mu htio biti u koži.

"Misliš li da će Mini biti usamljena bez nas?"-upitala je na što sam odmahnuo glavom.

"Karlo će ju odvesti sebi i Leni, neće biti problema, njoj je ionako bitno da se može igrati s nekim."-šapnuo sam nasmiješen.

A/N Vote and coment! 🌍💞