Noćni čuvar

~Briga~

Mjesec dana kasnije

Zurim u te dvije linije koje će mi okrenuti život naopako. Kako se ovo moglo dogoditi? Uzdahnem i zabrinuto rukom prekrijem usta. Mario će poludjeti. Sranje. Pazili smo, kako se onda ovo moglo dogoditi? Cvilim u sebi, svjesna da su mi oči ispunjene suzama, hoće li Mario otići? Dao mi je do znanja da ne želi još, da mu treba vremena. Duboko udahnem kad čujem nježno kucanje na vratima, on je, a ja mu nemam snage odgovoriti.

"Dušo...", pričekao je sekundu pa nastavio., "Je li sve u redu? Brineš me."

Glas mi zadrhti na tren i progutam knedlu pokušavši se svladati da ne zaplačem. Kad se to uopće dogodilo? Prebacim pogled s vrata na test za trudnoću koji mi se nalazi u rukama. Da mu kažem ili ne? Glas u mojoj glavi me prisiljava da mu kažem, ali kako? Da mu jednostavno gurnem štapić ispod vrata pa kud puklo da puklo? Udarim se po čelu, Nina, poludjela si, moraš smiriti doživljaj. Zastenjem u sebi dok pokušavam smisliti način da mu kažem. Da mu kažem: "Hej, stiže ti neka pošiljka, rok dostave je devet mjeseci. Odbijenica se može poslati u roku od tri mjeseca, da prihvatim ili ne?" Skroz sam poludjela, pogledam svoje lice u zrcalu i shvatim da izgledam blijedo i izmoreno. Skrenem pogled i spremim test u džep hlača.

"Sve je u redu, ne brini. Izlazim za minutu.", tiho šapnem i začujem zabrinuti uzdah s druge strane vrata.

Pustim toplu vodu i uživam u osjećaju koji stvara u meni dok mi klizi niz dlanove. Tek sam se vratila s posla i nakon što ugasim vodu shvatim koliko me umor svladava. Zijevnem i obrišem ruke mekim ručnikom prije nego izađem van. Srce mi zastane kad otvorim vrata i pred njima ugledam Maria, ukipim se i podignem pogled do njegovog lica. Gleda me ozbiljno i ne vidim ni traga osmijehu na njegovom licu. Odmah pomislim na nehajno spremljen test u stražnjem džepu svojih hlača.

"Što?", šapnem uz lažni osmijeh kojim pokušavam i sebe i njega uvjeriti da je sve u redu.

Zabrinuto me gleda, približi mi se i obuhvati mi struk svojim čvrstim rukama. Progutam knedlu dok promatram njegove tamne oči koje me nesigurno promatraju. Sagne se i nježno me poljubi povlačeći me prema sebi na što posrnem i umalo padnem no on me zadrži na mjestu.

"Nina...", upozoravajuće me zazove podigavši mi glavu tako da ga gledam u oči., "Reci mi što se događa.", inzistira svojim intenzivnim glasom, osjetim se stjerana u kut.

Promatram ga jer sam očarana njegovim pogledom koji prodire duboko u moju podsvijest. Svjesna sam da od njega ovo neću moći skrivati nimalo i pokušavam smisliti neki način kako da mu kažem ili se bar ihvučem iz ove situacije no jednostavno sam blokirana. Suze mi naviru na oči i bojim se reći bilo što, strah me njegove reakcije. Njegov pogled postaje sve zabrinutiji i zjenice mu se šokirano šire dok me promatra kako se suzdržavam. Zatrepćem nekoliko puta i time otjeram suze, šutim i duboko dišem kako bih se smirila. Sad mu definitivno ne mogu slagati ništa.

"Ljubavi... molim te, ja...", započne, ali ipak se stiša ne mogavši pronaći riječi koje bi mi uputio.

"Mario, trudna sam.", ispalim u sekundi, umorna od premišljanja.

Sklopim oči kao da će me to zaštititi od katastrofe za koju smatram da slijedi. Očekujem psovke, viku i lom, ali ne čujem ništa od toga. Polako otvaram oči kako bih procijenila situaciju, on zabezeknuto stoji preda mnom raširenih očiju i vilice razjapljene do poda. Ma da, ti si šokiran, u meni raste nešto! Shvatim kako se nepravedno ljutim i u mislima se odmah prekorim zbog toga. Spustim pogled na pod, nisam ovo trebala samo tako izbaciti.

"Ti si što?", šapne zaprepašteno i njegov stisak popusti.

"Trudna sam.", nesigurno lupkam nogom o pod i grizem donju usnu., "Mario, ako želiš da pobacim u redu, mislim...", njegove usne se nađu na mojima i prekine moju rečenicu u pola.

Nastavi me ljubiti čvršće me stegnuvši uz sebe, kad na tren odmakne usne iskoristim priliku da uhvatim dah i uplašeno ga pogledam. Duša mi se smiri čim na njegovom licu ugledam vedri osmijeh. Bože, kakav osmijeh ima taj čovjek!

"Ne ljutiš se?", šapnem i nesigurno pružim ruke kao znak da hoću zagrljaj.

"Dušo, ne bi mogao biti sretniji.", poljubi me nježno i čvrsto me zagrli, zastenjem kad me stisne prečvrsto te on malo popusti stisak., "O Bože, postat ću tata.", zacvili i jedna suza klizne iz njegovog lijevog oka dok me ljubi po licu, nasmijan.

Duboko udahnem njegov slatki miris pomiješan s mirisom kolonjske vode. Uživam u njegovom zagrljaju, sretna jer je to dobro prihvatio, sretna jer sam sigurna. Mazi me po kosi i šapće mi koliko me voli dok me polako pušta iz zagrljaja. Zagledam se u njegovo lijepo lice, grubih crta i te tamne smeđe oči. U tom trenu znam da me voli, njegove oči to govore makar netko drugi možda to i ne vidi kao ja. Možda je ovo baš ono što nam je trebalo, da stanemo na noge nakon svega i učvrstimo odnos. Poljubim njegove meke usne i poželim zauvijek biti ovako sretna. Uhvati me za ruku i povuče prema spavaćoj sobi, slijedim ga laganim korakom. Izvalimo se na meki krevet i okrenemo jedno prema drugome.

"Stvarno si sretan?", nesigurno upitam s blagim osmijehom u kutu usne., "Mislim, pričali smo, rekao si da ne želiš još.", slegnem ramenima dok čekam njegov odgovor.

"Sretan sam, gle, iskreno? Htio sam da radimo na tome odmah nakon vjenčanja samo nisam znao kako da ti to kažem. Ovo možda je ranije nego očekivano, ali ja ne bih mogao biti sretniji.", veselo se nasmije i pomazi moj trbuh.

Uzvratim osmijeh i položim ruku na njegov obraz, pomazim ga i nasmijem se.

"Bože, stvarno te molim da se obriješ večeras, ova brada je grozna.", smijem se i mazim ga po licu na što on glumi uvrijeđeni pogled.

"Nadam se da ćemo dobiti sina, jer ako budem imao još jednu djevojku u kući koja me ovako vrti oko malog prsta...", nezadovoljno odmahuje glavom u šali.

Glumim uvrijeđenost dok ga promatram raširenih usta, stavim ruku na srce da bih dobila dramatični štih.

"Kako se usuđuješ takvo što pomisliti, a kamoli izreći!", optužujuće uperim prst u njega, a on prasne u smijeh i zagrli me oko ramena jednom rukom.

Poljubi me u vrh glave i pomazi mi kosu., "Zapravo bih volio dobiti kćer.", šapne mi na uho i povuče me na svoja prsa.