Noćni čuvar

~Kuc! Kuc!~

Bila sam u dnevnom boravku s Mariom, on je ležao na jednoj strani kauča; ja sam sjedila na drugoj. Gledali smo neki film, nemam pojma ni kako se zove, a kao da je bitno. Ja sam svjedno promatrala Maria, a čini se da ni on nije baš pratio film. Više je izgledalo kao da gleda u zaslon i razmišlja. Promatrala sam ga, bio je opušten, ili se samo činilo da je. Ležao je oslonjen na lakat, mirno je disao, bio je smiren. Znala sam da on osjeti da ga promatram, ali nije poduzeo ništa u vezi toga, držao je oči prikovane za zaslon. Ovdje sam s njim veće oko sat i pol, a on nije progovorio ni riječi. Kad bi počele reklame pogledao bi me, osmijehnuo mi se i legao sklapajući oči. Tako je smiren, ne reagira na ništa. Čemu to? Mrmljam u sebi, a zatim začujem kucanje na vratima. Mario se nije ni trznuo, nije niti otvorio oči, ustala sam se i pošla do vrata. Nježno sam ih otvorila, nije bilo nikoga, ogledala sam se na sve strane. Nije bilo nikoga osim što je neki auto upravo otišao niz ulicu. Spustila sam pogled i zaprepašteno zurila pred sebe.

"M-Mario? Molim te dođi."-rekla sam i dalje zaprepašteno, ne znam kako reagirati.

"Što je bilo?"-upitao je, a zatim sam čula njegove lijene korake.

Prišao mi je.-"Pogledaj."-zacviljela sam, a on mi je nježno spustio ruke oko struka te pogledao u što ja to gledam.

"Koji k...?!"-prekinuo je samog sebe zureći pred sebe.-"Je li ovo neka tvoja šala?"-upitao je blijedog lica.-"Nina, otkud se ovo stvorilo?"-upitao je spustivši se u čučanj.

"Nisam ništa napravila, nemam pojma što se događa."-rekla sam i čučnula pored Maria.

Ispred nas se nalazila nosiljka, u njoj je ležala beba. Prava, živa beba! Dječačić! Dijete je bilo pokriveno svijetlo plavom dekicom. Imao je svijetlo plavu kosicu boje žita i modre oči. Gledao je Maria i mene tim velikim radoznalim očima, zatim se nasmijao i pružio ruke prema meni. Nasmiješila sam se. Koji kreten bi ovako ostavio dijete? Ispod dekice se nalazio komadić papira na kojem je pisalo: Ovo je Daniel, molimo vas pobrinite se za njega! Suza mi je kliznula niz lice kad sam to pročitala, dodala sam poruku Mariu. Dok ju je on čitao ja sam uzela nosiljku i unijela ju u kuću. Mario je došao za mnom, spustila sam nosiljku na kauč, a Mario je sjeo pored nje. Prišla sam kauču i sjela Mariu u krlio, gledao je u dijete. Nasmiješilo mu se i pružilo rukicu, Mario se široko osmijehnuo i pružio mu ruku. Daniel ga je uhvatio za prst i nasmijao se povlačeći ga k sebi. Kad je Daniel pustio njegov prst, nježno sam ga izvadila iz nosiljke i spustila sebi u naručje.

"Nina..."-Mario je prošaptao, dobro znam što želi reći.-"Nemoj se vezati, znaš da nije naš. Moramo zvati socijalnu službu."-rekao je na što mi je suza ponovno kliznula niz lice.

"Znam."-prošaptala sam jedva čujnim glasom i privila Daniela na sebe.

Pomazila sam ga po njegovoj mekanoj kosici i zadrhtala. Netko ga je ostavio, a mi ćemo ga predati socijalnoj službi. Daniel se cijelo vrijeme smješkao i pružao svoje rukice prema meni. Igrala sam se s njim, Mario me pomaknuo u stranu i dohvatio mobitel. Utipkao je broj, pričekao neko vrijeme i započeo razgovor. Naravno da sam htjela da zadržimo Daniela, kako ga je netko mogao tako ostaviti? Mario je nakon nekog vremena prekinuo razgovor.

"Stižu."-rekao je i sjeo pored mene, poljubio me u vrat.-"Oprosti što sam to napravio, znaš da sam morao i da..."-prekinula sam ga.

"Znam, samo me pusti da ga malo zabavljam prije nego dođu."-rekla sam i ponovno pomazila Daniela po kosi.

Mario je kimnuo, i sjeo pored mene. Igrali smo se s Danielom neko vrijeme, a zatim smo začuli zvono na vratima. Zajecala sam, Mario me poljubio u čelo i otišao do vrata. Nedugo nakon što ih je otvorio u kuću je ušla žena srednjih godina.

"Dobar dan, ja sam Sanja. Iz socijalne službe, ovo je dječačić?"-upitala je i uputila smješak prema Danielu.

"Da..."-rekla sam promatrajući Daniela kako se igra dekicom u nosiljci.

"Vaš suprug me nazvao da..."-prekinula sam ju.

"Nismo u braku, dečko mi je."-rekla sam na što je ona kimnula.

"Ispričavam se zbog toga. Pa, pošto je dijete ostavljeno kod vas, želite li preuzeti skrbništvo nad njim?"-upitala je, nemam pojma kako sam mogla govoriti.

Mario mi je prišao i spustio ruke na moj struk privivši me uz sebe.

"Ne, mi mislimo da nije..."-nisam ni dovršila rečenicu, netko je pozvonio.

Mario je uz nekoliko većih koraka stigao do vrata. Otvorio ih je, a u kuću je ušla cura oblivena suzama koja ima možda dvadeset godina. Za njom je ušao dečko plave kose poput Daniela i plavih očiju poput mora. Obratila se meni.

"Molim te! Molim te, reci mi da je naša beba kod vas!"-rekla je plačući.

Kimnula sam i pomaknula se, dotrčala je do nosiljke i zgrabila dijete mazeći ga po kosi dok ga je privijala uz sebe.

"Moja mama ga je uzela od nas i donijela ga ovamo. Iz razloga što ne voli moju suprugu i smatra da ne trebamo zadržati Daniela."-rekao je, i blago me zagrlio.-"Hvala još jednom."-rekao je dok je njegova žena pričala sa Sanjom.

"Hej, lakše malo."-začula sam Mariov grubi glas kad je uhvatio za rame dečka koji me zagrlio.

On se automatski odmaknuo od mene i ispričao se Mariu, a njegova žena ga je zagrlila držeći Daniela u nosiljci. Još jednom su nam zahvalili, a zatim su se svi razišli, ili smo barem mi tako mislili. Izašli smo van kako bismo ispratili Sanju, napala nas je hrpetina novinara. Postavljali su pitanja i snimali, uspijeli su nas snimiti samo na djelić sekunde prije nego je Mario zalupio vratima i zaključao ih.

"Gamad!"-zarežao je.

Još jedna suza mi je kapnula niz lice dok sam gledala kako odlaze s Danielom.

"Nemoj plakati."-rekao je i zagrlio me te me podigao u svoje naručje.-"Htjela si da preuzmemo skrbništvo, zar ne?"-prošaptao je i poljubio me u glavu.

"Da.."-prošaptala sam nema smisla lagati.-"Ali drago mi je da su njegovi došli po njega. Njima pripada, njihov je. Ne bi bilo u redu da smo tražili skrbništvo nije naš. Ispravno smo postupili."-rekla sam i spustila ruku u Mariovu kosu.

Kimnuo je s blagim smješkom i snažnije me zagrlio.

A/N Vote and coment <3