Noćni čuvar

~Vječnost~

"Lena, daj prestani, jedva da se vidi."-promrmljao sam dok je ona zabrinuto pregledavala moju već skoro zaliječenu posjekotinu, držala je smrznutu vrećicu graška na njoj kako bi jedva postojeća oteklina splasnula.

"Začepi, još sam ljuta na tebe!"-upozorila me zagledana u moje oči.

"Zašto si ljuta? Sad će ti biti bolje i nitko te neće maltretirati."-slegnuo sam ramenima.

"Samo šuti."-promrmljala je odmaknuvši vrećicu s moje posjekline.

Sjedio sam i promatrao ju kako odlazi u kuhinju spremiti grašak natrag u hladnjak, sjedio sam glave naslonjene na naslon kauča i promatrao ju.

"Možeš mi donijeti pivo?"-promrmljao sam sklopivši ruke kao u molitvi.

Pogledala me s podignutom obrvom.-"Mislila sam da ne piješ više."-prošaptala je više za sebe prekapajući po ladicama da nađe otvarač.

Nisam znao što bih joj rekao, znam da sam joj bio rekao kako više neću piti, ali ništa mi neće biti od jednog piva, uostalom, želim se malo odmoriti od svega. Uzela je jednu bocu iz hladnjaka i donijela mi ju zajedno sa srebrnim otvaračem.

"Znaš  da sam prestao piti, ovo je samo jedna boca, neće mi biti ništa, i neću više od jedne. U redu?"-upitao sam na što je sam slegnula ramenima i sklupčala se pored mene.-"Morat ću te uskoro odvesti kući, rekao sam tvom tati da ću te dovesti čim završimo razgovor."

Šutjela je i ostala sklupčana dok sam ja pijuckao pivo. Mazio sam ju po leđima ugrizavši se za usnicu.

"Stvarno se ljutiš na mene?"-upitao sam odloživši bocu na stol pored kauča.

Teško je uzdahnula i podigla se iz mog krila.-"Ljuta sam jer si se bespotrebno izložio riziku."

Preokrenuo sam očima.-"Kojem riziku? Mogao sam ga prebiti bez problema."-otpuhnuo sam.

"Riziku od uhićenja... čula sam kad te tata ispitivao o tvojem dosjeu i čestim uhićenjima.", zurila je u svoje prste dok se poigravala rubom moje majice.

"To je stara stvar."-glas mi je zamro, ovo nije nešto o čemu se ona treba brinuti.

"Ne znači da imaš pravo skrivati to od mene."-odvratila je više za sebe.

Pokunjeno sam ušutio, nemam se pravo žaliti na ovo. Jadan sam jer sam joj šutio o tome, imala je pravo znati, a skrivao sam. Otpijem gutljaj piva i ne trepćući ju pogledam. Zagledana je u preostalu tekućinu u mojoj boci i djeluje pomalo zamišljeno. Uhvatim ju za dlan lagano ju privukavši k sebi. Idalje zamišljeno zuri, ali sad prebaci pogled na pod, spusti glavu u moje krilo i dozvoli mi da ju nježno mazim po kosi.

"Dušo..."-nesigurno zastanem i pričekam da me pogleda.-"Sve je u redu?"-zabrinuto upitam.

Nesigurno slegne ramenima i obujmi si trbuh rukama.-"Strah me za bebu... sanjala sam neke loše stvari... ne znam."-naglo se stišala pogledavši me u oči.

Cijelo tijelo mi protrne na sekundu i nježno ju zagrlim poljubivši ju u kosu. Miris maline i meda mi ispuni nosnice dok ju držim u zagrljaju. Idalje nisam sasvim svjestan da ona nosi moje dijete. Mali čovjek napravljen od mene i nje, to je nešto fascinantno, dojmljivo. Ponovim poljubac u kosu i osjetim da se lagano opušta u mojim rukama. Nisam bio siguran da ikada želim djecu, ali sama pomisao na naše malo čudo. U sekundi u kojoj mi je rekla da je trudna u meni se stvorila odluka, to je to, nema povratka. Osnovat ću obitelj s ovom djevojkom koja mi leži u rukama, odgajat ćemo djecu zajedno i biti najsretniji. Mazim ju po kosi i razmišljam o svemu, jedva čekam da sve to prođe i da napokon držim svoje dijete u rukama.

Nina
Čujem meškoljenje na drugoj strani kreveta, polagano otvorim oči i vidim ga kako se proteže. Kad me primjeti pruži ruke prema meni i povuče me u zagrljaj. Naniže nekoliko poljubaca po mom vratu i prekrije nas dekom, nasmijem se i zagrlim ga. Pritisne svoje tijelo uz moje i zastenje prislanjajući usne na moje. Osmijehnem se i polako ga odgurnem od sebe uspravljajući se. Zahihoće se i odmjeri me pogledom sklopivši potom oči, zastanem i omotam plahtu čvršće oko svog tijela. Uozbilji se i zaškilji prema meni, ustanem se i lagano krenem prema kupaonici.

"Boli li te?"-promrmljao je, zastanem na  pola koraka i pogledam ga preko ramena.

Zaustim da mu odgovorim, ali se prekinem. Pozorno ga promatram i vidim mu trag krivnje na licu. Nakrivi glavu i promatra me sa zanimanjem, prođem si rukom kroz tamnu kosu i ugrizem se za usnicu. Kroz glavu mi prolete scene sinoćnjih događaja, sagnem se da skupim našu odjeću s poda i nastavim polako prema kupaonici. Shvatim da mu nisam odgovorila i da me idalje uporno promatra u isčekivanju. Dohvatim meki, sivi ogrtač s vješalice na zidu i pustim plahtu da padne na pod dok se omatam ogrtačem. Čvrsto ga stegnem oko struka i shvatim da se osjećam kao omotana komadom oblaka. Dohvatim plahtu s poda i složim ju vrativši se do kreveta, on se osloni na laktove i izazovno me pogleda. Blago se osmijehnem i preokrenem očima.

"Malo da, mogao si lakše."-promrmljam dok grizem usnicu, a on se podiže u sjedeći položaj.

Nasmije se.-"Ljubavi, oprosti, ali stvarno nisam. Kad sam te vidio onako obučenu...", sklopi oči i uzdahne uz maleni osmijeh.-"Nastojat ću biti nježniji, obećajem."-šapne i ustane kako bi mi udijelio nježni poljubac.

Stanem na prste i pričekam da sagne glavu kako bih mu uzvratila poljubac. Zagledam se duboko u njegove čokoladne oči i osmijeh mu zatitra na usnama. Trebalo nam je ovo vrijeme nasamo, kakav god da nam je odnos bio, sada je puno bolji. Ne mogu vjerovati da je čovjek kojeg sad gledam u oči moj, da je to čovjek koji će mi se na oltaru zakleti na vječnost. Spustim pogled dok pokušavam pojmiti koliko sam sretna s njim, čime sam ga zaslužila? Prišapnem to u sebi i poljubim ga u obraz.

"Želim sve s tobom."-prizna mi zagledan u moje oči.-"Želim sve u životu podijeliti s tobom, bit će ti najlijepše sa mnom. Obećajem.", prišapne i obujmi me rukama oko struka lagano nas zanjihavši u nježnom plesu.

Nasmijem se i naslonim glavu na njegova prsa. Ovo je ono čemu sam se cijeli život nadala i ovo je čovjek kojeg sam čekala. Ovo je ono pravo i vrijedi borbe, i znam da ćemo uspjeti.

A/N Vote and comment!