Noćni čuvar

~Plakala si?~

Pola sata sam glumila da čitam, za to vrijeme je Filip zaradio masnicu na oku zbog Marka, Karlo se napio, a Dorian i Mario su se ubacili u svađu i uskoro je poletjelo nekoliko čaša. Nisam sigurna što je bilo u pitanju, ali s obzirom na dosadašnje glupe svađe, vjerojatno je netko nekom pojeo zadnji perec. Konjine. Okrenula sam stranicu i krajičkom oka pogledala prema stolu, još su bili u svađi, ali uhvatila sam Dorianov pogled. Glavom sam mu kimnula da me prati i neprimjetno projurila prema knjižnici. Došao je za mnom nekoliko minuta poslije.

"Hej."-promrmljala sam naslonivši se na policu Baldaccijevih knjiga.

Kimnuo je i izvukao mobitel, otključao ga je i prekapao po nekim mapama u galeriji. Potom mi ga je dodao oslonivši se na zid pored police. Zurila sam u sliku i promatrala svaki detalj.

"Padao je snijeg, pa slika nije baš dobra, ali može poslužiti."-promrmljao je.

Na slici se jasno vidjeo Mario koji je stojao na vratima dok mu je ususret dolazila cura, smeđa kosa do ramena, kaput.. Ništa po čemu bih ju mogla prepoznati. Zajecala sam odmaknuvši mobitel od lica. Zagrlila sam Doriana i uzdahnula.

"Zašto je sve tako komplicirano?"-upitala sam uzdahnuvši.

Slegnuo je ramenima, i nježno me zagrlio. Nekoliko trenutaka me držao u zagrljaju, a potom se odmaknuo od mene.

"Ne želim te uzeti Mariu."-šapnuo je namignuvši mi, spremio je mobitel u džep i izašao.

Zurila sam u prostor u kojem je do maloprije stojao. Što mu sad to znači? Izašla sam iz knjižnice i zaputila se prema kuhinji, morala sam proći pored njih, Karlo je spavao, još uvijek rukom držeći čašu. Izgledali su kao da će uskoro završiti partiju.  Nakon što sam popila vodu htjela sam se neopaženo provući pored njih i otići na kat.

"Hej, Nina, dođi."-Mario me zazvao.

Stegnula sam šake i okrenula se prema njemu. Prišla sam mu, omotao je ruku oko mog struka i povukao me k sebi. Sjedila sam mu u krilu izbjegavajući Filipove poglede. Nastavili su igrati, čvrsto me držao i nježno rukom prelazio preko moje.

"Mogu sad ići?"-šapnula sam spustivši svoje lice u njegov vrat.

"Mislio sam da voliš kad te tako držim..."-uzvratio je šaptanjem.

"Ma volim, samo... Nije baš prikladna situacija."-promrmljala sam na što je slegnuo ramenima.

Maknuo je ruku s mene kako bih mogla ustati, no, umjesto toga privukla sam se još bliže njemu i ponovno spustila lice na njegov vrat. Vratio je svoju ruku i osmijehnuo se. Htjela sam iskoristiti još ovih dva dana uživajući prije nego ga napustim. Osjetila sam da mu se puls ubrzao kad sam ga poljubila u vrat. Bilo je kasno kad su završili s kartanjem. Dečki su otišli, a Mario je sve pospremio. Sjedila sam na stolici i promatrala ga. Prišao mi je.

"Hej, ideš gore?"-upitao je i pružio mi ruku.

Prihvatila sam ju i ustala se. Zgrabio me oko struka i prebacio me preko svog ramena. Vrisnula sam i nasmijala se.

"Spusti me!"-povikala sam kroz smijeh.

Spustio me tek kad smo došli u sobu. Držao me rukama oko struka jako blizu sebi, proklinjala sam samu sebe što mu ne mogu odoljeti. Poljubio me, promatrala sam ga misleći da će odustati. Kad nije, morala sam ga sama odgurnuti.

"Čemu to?"-upitao je naglo prekinuvši poljubac.

"Nisam baš raspoložena..."-promrmljala sam odgurujući ga.

"Oh, u redu. Valjda."-uzdahnuo je promatrajući me.

Nije mi žao, ionako se viđa s onom drugom nek' mu ona ugađa.

"Znao sam da nije bilo problema s poslom, izbjegavaš me otkad je Dorian svratio."-prosiktao je namrštivši se.-"Što se mene tiče, možeš me izbjegavati, nisi raspoložena, u redu. Ali da si mi rekla zašto si ljuta na mene bilo bi mi puno lakše živjeti."-prosiktao je.

"A da malo promisliš sam? Pogledaj u ogledalo i zapitaj se malo!"-povikala sam prošavši pored njega.

Zaškrgutao je zubima i povukao me za ruku te okrenuo prema sebi.

Pogledala sam u njegovu ruku koja je držala moje zapešće i trgnula ju u nadi da ću se osloboditi, nije mi uspjelo.

"Kad mi misliš prestati proturječiti i odgovoriti mi, zašto si ljuta?"-prostenjao je spustivši glavu da me može gledati u oči.

"Mario, boli me ruka."-uzdahnula sam.

Naglo mi je ispustio ruku.

"Samo mi reci više. Umoran sam od ovoga."-prošaptao je i podigao me u zrak, omotala sam noge oko njegovog struka i uzdahnula.

"Nije ništa, živčana sam u zadnje vrijeme, zašto misliš da je do tebe?"-upitala sam spustivši pogled na pod.

"Hm, nisam siguran, ali moglo bi biti zato jer si maloprije vrištala na mene da pogledam u ogledalo i zapitam se."-promrmljao je i nasmijao se.

Uzvratila sam osmijeh i zagrlila ga. Nedostajat će mi nakon što ga mentalno i tjelesno oštetim prekosutra. Njegova glava je bila na mom ramenu. Grlio me neko vrijeme, no onda sam to odlučila prekinuti. Kad me spustio, odmah sam se presvukla u pidžamu i spremila za spavanje. Zavukla sam se u krevet jer je na katu bilo jako hladno. Zatvorila sam oči trudeći se što prije zaspati, nisam željela biti budna kad Mario dođe jer sam znala da ću ga zagrliti zbog toga da se ugrijem. A ako ga zagrlim, to bi mi moglo odvući misli od toga što znam da je stalno s nekom drugom. Ne želim ga nagrađivati zbog tog, želim da pati ta dva dana i onda mi kaže sve. I dalje ne vjerujem da će sve propasti za dva dana. Svaki put kad ga pogledam ne vidim više onog čovjeka koji me voli, vidim ogromno razočarenje. Mislila sam da ćemo on i ja trajati zauvijek, brak, djeca i sve što dolazi uz to. Ispada da nećemo dočekati ni Novu godinu zajedno, a kamoli bilo što drugo. Nisam htjela, ali isto tako nisam mogla ni spriječiti suze, klizile su mi niz lice i natapale moj jastuk. Mariove korake nisam ni čula, čula sam samo kad je legao pored mene i zagrlio me s leđa.

"Spavaš?"-upitao je i poljubio me u vrat.

Progutala sam knedlu.

"Ne."-šapnula sam jedva se sabravši.

Još nekoliko puta me poljubio u vrat, a potom me okrenuo na leđa i neko vrijeme smo samo ležali tako, a onda me poljubio ruke položivši na moje obraze. Prekinuo je poljubac vrlo brzo.

"Plakala si?"

Sranje.

A/N Vote and coment! 💞🌍