Noćni čuvar

~Molim?~

Karlo me vozio, pogledavao me i osmijehivao se.

"Kamo me vodiš?"-upitala sam nadajući se da će mi on nešto reći.

"Ako ti Mario nije rekao onda je i meni zabranjeno."-rekao je i skrenuo desno.

"Ma daaj!"-ponašala sam se djetinjasto.

Nasmijao se i zaustavio auto, izveo me van.

"Okej, i zašto smo ov..."-zastala sam, nalazili smo se ispred Dvorane Kristal.

Nasmješio se i kimnuo glavom prema ulazu u zgradu. Ušli smo unutra.

"Sjećaš li se u kojoj ste dvorani bili? Lijeva ili desna?"-upitao je, nasmješila sam se.

"Naravno da se sjećam."-rekla sam prisjećajući se apsolutno svega.-"Lijeva."-prošaptala sam.

Kimnuo je te sam ga slijedila po stubama do vrha. Uveo me u dvoranu, Mario je stojao nedaleko od vrata obučen jedinstveno, kao onoga dana.

"Jebote..."-prošaptala sam i rukama prekrila usta.

"Ostavit ću vas same."-Karlo je promrmljao i otišao.

"Sve izgleda identično. Kako...?"-nisam dovršila, zatrčala sam se prema njemu i čvrsto ga zagrlila.

"Nije ovo posebno, samo sam htio da znaš da mislim da si i dalje za mene posebna kao i onda."-prošaptao je i poljubio me.

"Naravno da je posebno! Hvala ti!"-rekla sam i poljubila ga.

Odmaknuo me od sebe te me poveo do stola za kojim sam sjedila te noći. Ponašao se kao pravi džentlmen, sjeli smo za stol.

"Pazio si na detalje."-prošaptala sam i pogladila ga po šaci, na rukama je imao bijele rukavice.

"Mhm.."-prošaptao je i nasmiješio mi se.

"Izgledaš tako savršeno."-zadrhtala sam i uhvatila ga za ruku.

Nasmijao se, onako savršeno kako jedino on zna.

"Čime da ti dokažem koliko si savršena?"-upitao je na što sam spustila pogled.

"Nisam savršena."-promrmljala sam, a on se namrštio.

"Naravno da jesi, Mala. Ništa ti ne nedostaje, nisi cura koja ima puno mana. Ja znam jedino za tvrdoglavost."-prošaptao je s osmijehom na što sam se i ja nasmijala.

"Svejedno. Nisi morao raditi sve ovo."-rekla sam s osmijehom.-"Samo sam htio da ti ovaj rođendan bude poseban. Pošto je jedini na kojem sam s tobom."-prošaptao je i snažnije mi primio ruku.

"Ne brini, od danas ćemo svaki tvoj i moj rođendan slaviti zajedno."-prošaptala sam.

Nasmijao se.-"Hoćemo."-prošaptao je i kimnuo.

Konobari su nam donijeli ručak. Isti koji sam jela tijekom večeri u kojoj sam upoznala Maria.

"Kako si to uspio?"-upitala sam ga i rukom prekrila usta.

"Ja mogu sve ako se radi o tebi."-prošaptao je.

Nakon što smo završili s ručkom, odbijala sam ići kući.

"Ne!"-prosiktala sam.-"Želim još ostati. Volim biti ovdje, a sada još mogu biti s tobom. Molim te, hajdemo ostati još."-rekla sam i spustila ruke na njegov struk.

"U redu."-rekao je i sagnuo se te me nježno poljubio u obraz.

Šetala sam se po cijeloj dvorani ne vjerujući da su mene i Maria spojili neki potpuno drugi ljudi. Nastavila sam hodati, a zatim sam osjetila njegove ruke na svom struku. Sagnuo se i šapnuo mi pored uha.

"Jesi li za ples, Mala?"

"Mhm."-prošaptala sam i okrenula se prema njemu.

"Engleski valcer?"-upitao je.

"Aha."-prošaptala sam.-"Možemo li mi to plesati? Mislim, ja sam preniska za tebe, ne mogu ti dosegnuti do ramena."-rekla sam i spustila pogled.

"Možeš ti sve."-rekao je i poljubio me u obraz.

Uzeo je moju ruku i nježno ju spustio na svoje rame. Doslovno jedva. Spustio je jednu ruku na moj struk, te uzeo moju ruku u svoju drugu. Nasmijao se na što sam uzvratila blagi osmijeh te smo zaplesali.

"Lijepo plešeš. Gdje si to naučio?"-upitala sam znatiželjno.

"Kad je čovjeku dosadno sve je moguće."-promrmljao je ubrzavši korake.

Slegnula sam ramenima i ubrzala korak tako da ga stignem. Nakon što smo završili s plesom izveo me van.

"Ne razumijem zašto se ovoliko trudiš, ovo je samo moj rođendan."-promrmljala sam kad smo sjeli u auto.

"E, pa... ja smatram da je ovaj dan poseban."-prošaptao je i poljubio me.

Nakon što sam mu uzvratila poljubac izgledao je zainteresirano te sam se odmaknula naslonivši glavu na prozor. Uzdahnuo je i pokrenuo auto te smo za nekoliko minuta bili na prilazu. Izašli smo iz auta i ušli u kuću, bilo je već šesnaest sati. Naši bi trebali doći za dva sata. Ugledala sam Maria kako nadureno sjedi na kauču, prišla sam mu s leđa i tiho mu prošaptala pored uha.

"Odužit ću ti se zbog toga što sam se odmaknula, okej?"-upitala sam na što se podlo osmijehnuo i pogledao me.

"Na koji način?"-upitao je na što sam se podsmijehnula.

"Saznat ćeš kad budeš trebao."-promrmljala sam i poljubila ga u obraz.

Namrštio se, a ja sam se udaljila.

"Hej! Nemoj mi nikamo bježati! Želim znati!"-rekao je i ustao se te ponovno trčao za mnom smijući se.

"Nemoj!"-povikala sam i nasmijala se dok je on i dalje trčao.

"Baš hoću!"-rekao je i uhvatio me.

Prebacio me preko svog ramena, i odnio u sobu. Spustio me na krevet i ostao nadvijen nada mnom.

"Način?"-upitao je s podignutom obrvom.

"Dogovorit ćemo se."-rekla sam i slegnula ramenima.

"Može."-promrmljao je, a osmijeh mu je zatitrao na usnama.

Poljubio me i nasmijao se te ponovio radnju nekoliko puta. Začula sam zvono na vratima, zacvilio je i poljubio me u obraz te se odmaknuo. Sišla sam u prizemlje i otvorila. Uranili su. Nakon što su mi čestitali i predali darove iako sam rekla da nisu trebali ništa donositi, sjeli su za stol u blagovaonici i raspravljali o tome kako sam do prije nekoliko godina još bila dijete. Mario se spustio u prizemlje.

"Hej."-kratko ih je pozdravio i sjeo za stol nasuprot Karle, stajala sam iza njega.

Čula sam kad je Karla prošaptala:
"Jeste se već bacili na posao u vezi mog budućeg nećaka?"

Mario se okrenuo prema meni i zgrabio me za ruku te me pogledao pogledom koji je govorio: Molim te ne ostavljaj me samog s njom! Ona nije normalna!

Nasmijala sam se i donijela tortu i tanjure na stol. Sjela sam pored njega, a Karla nas je pogledala. Izgleda da je i njegov tata čuo pitanje te se također zainteresirao.

"Ima pravo. Jeste li razmišljali o našem budućem unuku?"-upitao je i pokazao na moju mamu, gospođu Štrlek te na sebe samoga.

Mario je uzdahnuo i rukom prekrio lice dok sam ja gledala u stol...

A/N Vote and coment!