Noćni čuvar

~Cigarete?!~

Na kraju je ipak odlučila da se neće ići provozati već da će ostati malo sa mnom. Odlučio sam otići do kuhinje da nam donesem piće.

Nina P.O.V.

Mario je otišao po naša pića, otvorila sam ladicu njegovog noćnog ormarića. Koji vrag? Upitala sam samu sebe pažljivo vadeći dvije kutije cigareta iz ladice. Ma koji vrag to radi tu?! Što se događa? Zašto su cigarete u ladici mog dečka!

"Evo me."-rekao je noseći dvije limenke gaziranih pića.

Ustala sam se držeći kutije cigareta u rukama. Zaprepašteno me pogledao.

"Objasni."-rekla sam i protresla kutije.

"Kopala si mi po stvarima?"-upitao je zbunjeno me pogledavši.

"Mario, molim te."-prošaptala sam.

"Vjerojatno ih je Karlo ostavio."-rekao je i slegnuo ramenima.

"Karlo puši?"-upitala sam ne vjerujući.

"Mhm. Nedavno je počeo."-promrmljao je slegnuvši ramenima.

"Aha."-rekla sam spuštajući cigarete natrag u ladicu.

"Što ćemo raditi?"-upitao je dodajući mi limenku.

"Ti ideš kod doktora."-ležerno sam promrmljala dok je on kašljao.

"Nema potrebe."-jedva je prostenjao nakon čega je uslijedio novi val kašlja.

Uzela sam mobitel i novčanik te ključeve njegovog auta, a on me mrsko slijedio. Sjeli smo u auto, on je vozio, pa naravno. Stigli smo i ušli u čekaonicu, on se stalno nervozno ogledao oko sebe.

"Mario! Smiri se, nisi na streljanju."-prošaptala sam i uhvatila ga za ruku.

"Ne volim to. Mrzim preglede, sve bih dao da ne moram biti ovdje sada."-prošaptao je stegnuvši moju ruku dok se tresao od hladnoće koju je samo on osjećao.

Nakon što su ga prozvali zajedno smo ušli unutra u ordinaciju. Nakon što nas je pozdravio i postavio nekoliko rutinskih pitanja poslao je Maria na rendgen. Nakon što su mu slikali pluća čekali smo barem sat vremena prije nego su nas pozvali da vidimo rezultate. Ušli smo u drugu ordinaciju i s doktorom pregledavali rendgenske slike.

"Pušite li gospodine?"-upitao je promatrajući čas sliku čas Maria.

Spremala sam se reći da ne puši niti jedno od nas, ali Mario me preduhitrio.

"Da, ja pušim."-rekao je na što sam ga pogledala razjapljenih usta.

"Ovo je definitivno upala pluća."-rekao je i kimnuo te se potpisao u kut rendgenske slike i predao nam nalaze.

"Hvala."-promrmljao je Mario te smo napustili ordinaciju.

"Ti pušiš?!"-ljutito sam upitala.-"Rekao si da su cigarete Karlove! Kako nikad nisam osjetila dim cigarete na tebi? Kako nikad nisam osjetila dim kad sam te ljubila?"-napadala sam ga s hrpom pitanja, a on je uzdahnuo i rukom prešao preko svog lica.

"Pričat ćemo poslije, u redu? Sad moramo pokupiti tablete iz ljekarne."-rekao je dok sam ga ja pratila gotovo trčeći za njim jer je imao prevelike korake naspram mene.

Kupili smo mu tablete, bila sam tako razočarana u njega. On puši! Da sam ja ikad povukla dim tata bi me raščetvorio. Pomislila sam u sebi.

"Gledaj, znam da imaš puno pitanja, i da si bijesna na mene. Ali ne znam što da ti kažem? Otišla si nije te bilo, moja depresija je rasla i rasla, povukao sam jedan dim od starog prijatelja Doriana. Ne znam, dogodilo se, povukao sam nekoliko puta, a onda sam počeo kupovati cigarete. Nisam htio, ali postao sam ovisan, samo sam se pokušavao smiriti i postalo je ovisnost."-rekao je promatrajući jedino tamnu cestu što se pružala pred nama.

"Kako nikad nisam osjetila dim?"-upitala sam.

"Uvijek sam pušio negdje gdje mi ti nisi bila blizu."-promrmljao je.-"Dorian me savjetovao za sve ostalo."-prošaptao je.

Odmahivala sam glavom zureći kroz prozor.

"Ubijaš se, trošiš svoj život. Mario, nemoj nastaviti, molim te prestani s tim! Ne želim da si skraćuješ život. Želim da ga provedeš sa mnom!"-prošaptala sam.

"Ma jes' ti to mene zaprosila?"-upitao je uz smiješak.

"Začepi!"-razljutila sam se.-"Mario, zašto to ne shvaćaš ozbiljno imaš upalu pluća, a što će se dogoditi s tobom za deset godina?"-upitala sam slomljeno.

Iznenađeno me gledao.-"Čovječe, pa samo sam se šalio. Gle, Nina. Ne znam hoću li prestati, ne znam kako prestati. Pokušao sam, ali ne ide mi bez cigareta, uvijek mi nedostaju i ne mogu prestati."-promrmljao je.

"Oprosti, samo ne želim da ti se išta dogodi. Volim te, a sve ovo skupa je trenutno užasno opasno."-zabrinuto sam prošaptala.-"Od svega pušenje?"-upitala sam ne vjerujući.

"Žao mi je."-promrmljao je.

"Zašto nisi išao na odvikavanje?"-upitala sam.

"Jer mi nije imalo smisla, bio sam užasno depresivan. Mala, žao mi je."-prošaptao je.

"Sad kad znam, um, pa... Pušit ćeš preda mnom?"-upitala sam.

"Ako ti to ne smeta... da."-promrmljao je.-"Ali izvan kuće."-prošaptao je.

Kimnula sam, zaustavio je auto na prilazu te sam izašla van. Ušla sam u kuću i spustila papire na stol. Nisam htjela plakati, ali sama pomisao na to da si krati život mi je natjerala suze na lice. Legla sam u krevet i pustila suze da se slijevaju niz moje lice. Mario je ušao u sobu sa smješkom, ali kad je primjetio suze na mom licu, smiješak je nestao i zamjenila ga je tuga.

"Mala, jesi dobro?"-upitao je.

"Mario... skraćuješ si život! Što ako jednom budemo imali dijete, i tebi se nešto dogodi?!"-upitala sam i snažno ga privila uz sebe.

"Ti... ti bi dijete sa mnom?"-upitao je snažno me privivši uz sebe, spustio je svoju glavu na moju.-"Mala."-prošaptao je i sretno i sažaljivo u isto vrijeme.-"Molim te nemoj plakati, molim te."

Prestala sam plakati, ali i dalje sam ostala uz njega.

"Naravno da želim, volim te."-prošaptala sam, a on je zadrhtao i nježno me pomazio po kosi.

"Sve će biti u redu, Mala."-prošaptao je.

Nježno me odmaknuo od sebe i sagnuo se te me poljubio u obraz. Blago sam se se osmijehnula i primila ga za ruku, a on ju je nježno stegnuo u svojoj.

"Idemo prošetati?"-upitao je.

Kimnula sam.-"Može."-prošaptala sam zainteresirano te smo izašli.

"Lijepo je ovdje."-promrmljala sam ogledavajući se oko sebe.-"Lijep gradić."

Nismo se dugo šetali, on je počeo kašljati pa smo se vratili. Odmah je produžio u dvorište. Vidjela sam kad je uzimao cigaretu i zapalio ju. Prišla sam mu...

A/N Vote and coment.