Noćni čuvar

~Mobitel~

Nakon što smo se vratili kući i istuširali. Presvukla sam se i sušilom osušila kosu. Večeras sam planirala skuhati nekakvu tjesteninu ili nešto slično te sam provjerila čega sve treba kupiti. Nakon što sam se uvjerila da treba dosta stvari uzela sam svoj novčanik i zbunjeno zurila u njega. Sjećam se da sam imala novčanicu od petsto kuna u novčaniku no trenutno je nije bilo. Zbunjeno sam se namrštila i zaputila na kat u našu sobu gdje sam pronašla Maria. Taman je oblačio sivu majicu dugih rukava s kapuljačom.

"Hej."-rekao je i odmah mi prišao spuštajući ruke na moj struk pritom me privlačeći k sebi.

"Hej."-promrmljala sam dopustivši mu da se sagne i poljubi me u obraz.-"Znaš li možda gdje je nestalo onih petsto kuna iz mojeg novčanika?"-upitala sam na što se odmaknuo zbunjeno me pogledavši.

"J-ja sam ih uzeo, trebalo mi je."-promrmljao je i okrenuo mi leđa te otšetao do svog noćnog ormarića zgrabivši mobitel te legao na krevet.

"Za što ti je trebalo?"-upitala sam na što je preokrenuo očima.

"Kriste! Nina, trebalo mi je, imaš u mom novčaniku tristo pedeset kuna. Okej? Ako ti treba još uzmi moju karticu i uzmi koliko god ti treba."-rekao je na što sam mu htjela prigovoriti, no samo sam se okrenula i izašla spustivši se u prizemlje. Uzela sam novce iz njegovog novčanika.

"Smijem li posuditi BMW?"-upitala sam na što sam čula kako se smije.

"Ako ga ogrebeš, gotova si."-povikao je odozgo.

Ušla sam u dnevni boravak i uzela ključeve auta, izašla sam iz kuće te sjela u auto, upalila ga i zaputila se u trgovinu.

Mario P.O.V.

"Da, jesam. Uzeo sam novce, da sve sam sredio. Ne brini ništa. Moram ići, Nina se upravo vratila. Čujemo se, bok."-rekao sam prekinuvši poziv.

Nabrzinu sam odložio mobitel na noćni ormarić i spustio se u prizemlje. Ona je ušla u kuću s rukama u kojima je bilo puno raznih namirnica i vrećica. Pomogao sam joj da to sve spusti na stol u kuhinji te sam otišao van i prvo pregledao cijeli auto da se uvjerim da nije oštećen, a zatim sam uzeo ostatak namirnica iz prtljažnika i unio ih u kuhinju zahvalivši Nini što je auto neoštećen. Stojala je u kuhinji, predosjećao sam da će opet početi prigovarati oko novaca pa sam joj prišao. Spustio sam ruke na njen struk i privukao ju k sebi. Lagano sam ju poljubio, zatim još jednom, a kad sam pokušao i treći put zadrhtala je i sklopila oči uhvativši me za zapešća. Sranje.

"Što je sada?"-upitao sam preokrenuvši očima.

"Samo..."-zastala je otvorivši oči.-"Želim znati na što si potrošio novce."-rekla je na što sam uzdahnuo.

"Trebalo mi je za nešto u vezi posla."-pokušao sam se izmotati.

Pogledala me podignutih obrva.-"Za što ti je za posao trebalo petsto kuna?"-upitala je ne vjerujući.

"Zašto te sve zanima?"-upitao sam namršteno.

Slegnula je ramenima.-"Samo me zanimalo..."-rekla je spuštenog pogleda.

"Nije ništa ozbiljno, ne brini."-rekao sam i uhvatio ju za bradu natjeravši ju da me gleda u oči.

Neko vrijeme me promatrala, a zatim se samo slabašno osmijehnula i uhvatila me za ruku.

"U redu."-prošaptala je i otišla u kuhinju.

Uzdahnuo sam i uzeo mobitel, na brzinu sam natipkao poruku.

Izvukao sam se, ništa nije primjetila! 😊 Dolazim kod tebe za pola sata, nemoj da te netko skuži inače bismo mogli nadrapati! Ja od Nine, a ti bi mogla nadrapati od svog dečka... Vidimo se za pola sata!

Poslao sam poruku i odahnuo, samo se moram izvući iz kuće, a da Nini ne bude sumnjivo. Odšuljao sam se na kat i obukao na sebe odjeću koju inače nosim na posao. Slagao sam Nini kako me trebaju za nešto na poslu i uspio neprimjetno otići van. Za točno pola sata sam pokucao na vrata čekajući da mi otvori.

"Hej."-rekla je zbunjeno pogledavši moju odjeću.

"Ne pitaj."-promrmljao sam.-"Smijem ući?"-upitao sam na što se maknula s vrata te sam ušao u kuću.

Zaključala je vrata i odahnula.

"Je li išta posumnjala ili primjetila?"-upitala me dok se penjala stepenicama na kat.

"Nije."-promrmljao sam i pošao za njom na kat.

"Imaš sreće. Bolje ti je da ne shvati što radimo inače sve propada i meni i tebi. A znam da niti jedno od nas ne želi da ovo propadne."-promrmljala je i namignula mi te smo se zaputili prema njenoj sobi.

Nina P.O.V.

Maria nema već dosta dugo, ne razumijem zašto ga baš večeras trebaju? Nastavila sam pripremati večeru, stigao je kući nakon otprilike četrdesetak minuta. Taman kad sam postavila stol.

"Hej, zašto su te trebali?"-upitala sam i prišla mu.

"Mah, duga priča."-rekao je i poljubio me osmijehnuvši se.

"Okej."-zbunjeno sam promrmljala.

Sjeli smo za stol i pojeli večeru u tišini, nakon večere ja sam ostala pospremati u kuhinji dok je on nešto tipkao po mobitelu.

"Što radiš stalno na mobitelu?"-upitala sam pomalo ljubomorno.

Cijeli dan samo tipka. Podigao je pogled do mog lica i nervozno se osmijehnuo.

"Ništa, provjeravao sam nešto."-promrmljao je jedva razumljivo.

"Cijeli dan provjeravaš nešto, a kad sam ja na redu?"-upitala sam stvarno se osjećajući zapostavljeno s njegove strane.

"Ti si uvijek na redu samo sam danas imao nešto za obaviti."-uvjeravao me spustivši mobitel.

Prišla sam mu, a on me poljubio. Osmijehnula sam se i prošla rukom kroz njegovu kosu na što je uzvratio blagim osmijehom.

"Volim te."-prošaptala sam spustivši glavu na njegova prsa.

"Volim i ja tebe."-rekao je i prošao svojom rukom kroz moju dugu kosu zadovoljno se nasmješivši.

"Koja si smjena sutra?"-upitao je i nasmiješio se.

"Prva."-promrmljala sam na što je kimnuo.

"I ja."-procijedio je pritom zazvučavši prilično nezadovoljno što me zbunilo no nisam htjela ništa ispitivati.

Kimnula sam glavom i zagrlila ga, uzvratio je i blago se nasmiješio.

A/N Vote and coment! Poglavlja nije bilo stvarno dugo, svjesna sam i stvarno mi je žao zbog toga no jednostavno manjak inspiracije, škola... Nadam se da razumijete... 💞💖