Noćni čuvar

~Daj dosta~

Bilo je lijepo dok smo samo sjedili na plaži i dok sam ja pokušala nastaviti ono što smo započeli u sobi. Zatim se osmijehnuo i povukao me za ruku u vodu. Zastala sam.

"Ja ću ući poslije tebe, ne volim baš nagle ulaske."-rekla sam, a on je slegnuo ramenima i bacio se u vodu.

Čudim se da nema ljudi, gledala sam ga neko vrijeme kako pliva i zatim roni. Onda sam se odlučila i sama ući. Napravila sam nekoliko koraka u plićaku i krenula prema većoj dubini. Voda je bila ledena ne čudi me da nema ljudi. Ušla sam u vodu do struka, bilo mi je strašno hladno.

"M-Mario.."-prošaptala sam dršćući.-"Mislim da se danas neću kupati, ovdje je prokleto hladno."-rekla sam i htjela izaći, ali on me uhvatio za ruku.

"Ma daj, ostani malo sa mnom Mala."-prošaptao je i poljubio me.

"Ljubavi, hladno mi je."-prošaptala sam.

"Ja ću te ugrijati."-prošaptao je i ponovno me poljubio.

"Ne, Ljubavi stvarno mi je hladno."-rekla sam.

"Molim te."-ponovio je poljubac.

"Ah, u redu."-rekla sam na što me povukao u vodu.

Otplivali smo u dublju vodu, čvrsto me privio uz sebe pošto je on još uvijek mogao stojati u vodi. Bilo mi je hladno, ali toplina njegovog prekrasnog tijela me zgrijala. Omotala sam ruke oko njegovog vrata, a on me poljubio.

"Zar ti nije hladno?"-upitala sam pomalo suosjećajno i pomazila ga po kosi.

"Nah, u redu je."-prošaptao je, blago sam se osmijehnula.

"Meni je hladno, nisam navikla na kupanje u hladnoj vodi."-prošaptala sam i zadrhtala spustivši ruke u njegovu kosu.

"Izađi van onda, nemoj mi se tu smrzavati."-prošaptao je i poljubio me nekoliko puta.

"Kad ćeš ti doći Ljubavi?"-prošaptala sam i poljubila ga u vrat.

"Neću ni ja ostati dugo, daj mi još deset minuta, može Mala?"-upitao je i ponovno me poljubio.

"Mhm, čekat ću te."-prošaptala sam na što se nasmiješio i pustio me.

Odmaknula sam se od njega, a toplina njegovog tijela koja me do sada grijala je nestala čim sam se odmaknula. Drhteći sam izašla iz vode, sjela pored naših stvari i umotala se u ručnik. Gledala sam neko vrijeme kako on pliva, roni ili pluta na vodi. Neko vrijeme je još plivao, a zatim je plivao prema obali. Kad je došao do dubine na kojoj je mogao stajati, uspravio se i provukao ruku kroz svoju mokru kosu. Izgledao je tako savršeno, prišao mi je i sjeo pored mene. Zagrlio me i nasmijao se.

"Jesi se ugrijala?"-upitao je i poljubio me u vrat.

"Mhm."-rekla sam i dobacila jedan ručnik njemu te se naslonila na njega.-"Ljubavi, lijepo mi je ovdje s tobom i sve, ali... ja bih išla kući."-rekla sam i primila ga za ruku.

"U redu, nema problema, hajde."-rekao je i počeo se ustajati no povukla sam ga natrag.

"Ne Mario, ne želim ići u apartman, mislim stvarno kući u Sl. Brod."-rekla sam i pomazila ga po ruci.

"Umm, u redu."-prošaptao je.-"Otkud sad to?"-upitao je zbunjeno.

"Ne znam, želim malo biti sama s tobom i nedostaju mi Alfa i Grey."-rekla sam igrajući se prstima njegove desne ruke.

"U redu, ako hoćeš, možemo ići odmah sutra."-rekao je i nasmijao se.

"Može."-prošaptala sam spuštajući jednu ruku na njegova prsa.

Nasmijao se, znao je što želim i što pokušavam, ali nije htio maknuti moju ruku.

"Odmah odustani."-prošaptao je, ali mi se ipak nasmijao i poljubio me.

"Zašto?"-upitala sam pomalo razočarano i naslonila glavu na njegovo rame.

"Jer sam tako rekao, Mala."-prošaptao je i zagrlio me.

Preokrenula sam očima, stvarno mi se nije dalo svađati s njim.

"Okej."-rekla sam i zagrlila ga.-"Ionako si ti glavni."-rekla sam i blago se osmijehnula privivši ga uz sebe.

"Ne nisam i ti to znaš."-prošaptao je i ustao se.

"Mhm, sigurno."-rekla sam na što je preokrenuo očima.

"Hajde ustani, idemo kući."-rekao je i uzeo ručnik te ga složio.

"Eto, o tome ti pričam."-rekla sam, a on se namrštio.

"Nisam ti zapovijedio! Zašto si sad takva? Uopće nisam uvijek ja glavni! Koliko već puta sam ti popuštao? Zašto se sada praviš da ti zapovijedam? Samo sam rekao da ne pokušavaš to ovdje."-promrmljao je poprilično ljutito.

Preokrenula sam očima i složila drugi ručnik te krenula prema stazi. Mogla sam ga čuti iza sebe kako nervozno otpuhuje i ide za mnom. Ide mi na živce, istina je da on uvijek odlučuje, dobro nekad ne ako ne želi. Ali zašto uvijek mora odbijati priznati da je onako kako ja kažem?

"A da me recimo pričekaš?"-rekao je ljutito gotovo trčeći.

"Zašto? Što ćeš mi zapovijediti ovaj put?"-upitala sam na što je samo nešto ljutito prosiktao i nastavio me pratiti.

"Da barem nisi tako tvrdoglava."-rekao je na što sam dobila tako jak poriv da potrčim i odem od njega, malo dalje od te svađe.

Potrčala sam, nisam ni sama svjesna kako sam mogla i imala snage u nozi, ali eto. Čula sam ga kako je opsovao i počeo trčati za mnom. Trčala sam prilično kratko, a onda me čvrsto zgrabio za ruke i povukao k sebi.

"Što više nije u redu s tobom?!"-prosiktao je namršteno.-"Sve ti dopuštam, posvađamo se oko gluposti i ti sad pokušaš što? Otrčati, otići, pobjeći?"-upitao je, a njegov pogled se rastužio.-"Htjela si otići od mene?"-upitao je prilično povrijeđenim glasom.

Sranje. Nisam htjela da to tako shvati.-"Nisam tako mislila, naživcirao si me, posvađali smo se oko gluposti. Samo sam htjela malo potrčati i osloboditi se osjećaja koji me uništava. Volim te, i nikad ne bih otišla od tebe, samo sam umorna od svega i ne želim da se ja i ti stalno svađamo. Zadnjih nekoliko puta smo se svađali bez veze, umorna sam od svega ovoga. Želim se odmoriti od svađe, mrzim svađe s tobom, ali oboje smo previše tvrdoglavi da bismo se manje svađali."-prošaptala sam na što je odmahnuo glavom i spustio pogled.

"Sve ćemo raščistiti kad dođemo u apartman."-rekao je i uhvatio me za ruku.

A/N Vote and coment!