Part 43

1.3K 65 16
                                    

Staša's pow

"Pa si zato odlučila da ostaneš bez mene?"

Pogledam ga uspaničeno, dok on smireno gleda u mene.

"Ma daj, Luka, znam da sam uprskala i da je trebalo da ti kažem, ali zar stvarno ne shvataš zašto sam ti to prećutala?", uspaničeno počnem da pričam, a on me razočarano pogleda.

"Ne, ne shvatam. Ja sam tebi mogao da kažem svaku moguću sitnicu, čak i kad to baš i nisam želeo, jer je reći istinu uvek pravi izbor. A ti si meni prećutala ovako bitnu stvar, i ne bih nikad ni saznao da se sve ovo nije desilo. Veza se zasniva na poverenju, a moje poverenje je nestalo.", izgovori malo glasnije, a ja ga tužno pogledam.

"Dao sam ti šansu da mi kažeš, a ti si odlučila da je bolje da me lažeš. Nisi mi ostavila drugi izbor.", izgovori slomljeno, dok ga ja gledam očima punim suza.

"Jedina stvar koju mrzim iz dna duše i koju ne praštam je laž. Zar si stvarno morala da me lažeš?", primetim suze u njegovim očima, ali dovoljno ga poznajem da znam da neće promeniti odluku, uprkos svojim osećanjima.

Priđe mi i poljubi me po poslednji put, pa se odmakne od mene.

"Želim ti brz oporavak.", tiho izgovori i izađe iz sobe, ostavljajući me u suzama.

Luka's pow

Izađem slomljeno iz bolničke sobe, dok mi u glavu dolazi da je sad sve gotovo. Nema više Staše, nema više savršene veze... Nema više ni mene.

Izađem iz bolnice i zaputim se kod Adže, jedine osobe koja mi sad može pomoći.

Adža's pow

Krenem ka vratima stana, jer se neko navalio na moje zvono. Otvorim vrata, spreman da jebem mater, onom ko mi u ovo doba zvoni na vrata, ali slomljeni izraz na licu mog brata, me natera da zaboravim sve što sam hteo da kažem.

Bez reči ga zagrlim, jer znam da će mi sam reći šta se desilo i da je upravo zagrljaj ono što mu trenutno treba.

Uđemo u dnevnu sobu i sednemo na kauč.

"Gotovo je...", pogubljeno izgovori, a ja ga zbunjeno pogledam.

"Šta je gotovo?"

"Gotovo je... Staša i ja smo gotovi... Sve je gotovo...", izgovori praveći pauze, a ja ga samo pustim da kaže sve što ima.

"Kako? Šta se desilo?"

"Rekao sam ti da mene osećaj nikad ne vara. Tačno sam znao da mi nešto ne govori."

Pogledam ga zainteresovano, ali shvatim da mi sam neće ništa reći.

"Šta ti je prećutala?", moje pitanje bude okidač za njegove nadošle emocije, pa samo odjednom počne da plače, što izazove moju brigu. On nikad u životu nije plakao, pogotovo ne zbog neke devojke. I kad ga je Lara ostavila, nije plakao, već je čak šta više odmah našao neku drugu. Ali Staša je ipak nešto posebno u njegovom životu.

Marko's pow

Uđem u bolničku sobu, u kojoj već par sati leži moja sestra. Zateknem je kako plače, pa se u par koraka nađem pored nje.

"Šta se desilo?", zabrinuto je upitam, a ona mi kroz jecaje kaže kako je gotovo.

"Šta je gotovo?", ne odgovori mi, pa je upitam još jednom.

"Luka i ja smo gotovi.", slomljeno izgovori i brizne u još jači plač.

"Šššš, smiri se. Ništa nije gotovo. To je on sad samo malo ljut, ali videćeš da ćete već za par dana biti ponovo zajedno. Ne može taj da živi bez tebe, veruj mi.", počnem da je smirujem, iako sam Bog zna, da sam jako loš u ovakvim trenucima.

Iako bih sad otišao i udavio Luku, jer je rasplakao Stašu, znam da ovaj put on nije ništa kriv. Umirao je od brige dok je bila u nesvesti i još se uvek tačno sećam njegovog izraza lica, kad nam je Damjan rekao za Stašinu operaciju. Ubila ga je ta njena, samo naizgled beznačajna laž.

Staša's pow

Poverovala sam kad je Marko rekao da ćemo se pomiriti uskoro, jer mi je trebalo da u nešto verujem, ali u dubini duše znam da nećemo. Ovo je definitivno kraj. Videla sam mu to u očima.

Doktor mi nešto priča već deset minuta, ali ga ja uopšte ne slušam.

"Gospođice Gobeljić, da li vi mene uopšte slušate?", doktor malo povisi ton, a ja prevrnem očima na nadolazeće uspomene iz srednje škole i profesora koji postavljaju isto to pitanje.

"Izvinite, malo sam odlutala. O čemu ste pričali?"

Uzdahne, pa krene da priča ispočetka.

"Pošto ste već jednom operisali kolena, ovaj put će oporavak biti znatno teži i duži. Čak šta više, plašim se da ćete ponovo morati na operaciju."

Iako bih u svakoj drugoj situaciji vrištala zbog ovoga, sad samo klimnem glavom. Mislim da je to zato što za mene ništa ne može biti gore od raskida sa Lukom.

"A postoji i mogućnost da se sve zakomplikuje.", oprezno izgovori, što izazove moj pogled na njemu.

"Kako mislite da se zakomplikuje?", pomalo uspaničeno izgovorim, a on me saosećajno pogleda.

"Pa u najgorem slučaju, mogli biste da ostanete invalid. Ali uveravam vas da su šanse za to jako male i da bi sve trebalo da ide kako treba.", požuri da izgovori drugi deo ne bi li sprečio moj slom živaca. Prekasno.

Isteram doktora iz svoje sobe i pokrijem se preko glave, moleći Boga da me odmah uzme sebi, da ne preživljavam ovaj pakao ponovo.

Damjan's pow

Ugledam doktora kako uplašeno izlazi iz Stašine sobe, pa mu odmah priđem.

"Doktore, šta se dešava?"

"Gospođica me isterala iz sobe.", izgovori kratko i ode brzim koracima niz hodnik, dok ja zbunjeno gledam za njim.

Uđem u sobu i primetim da je stavila jorgan preko glave. Znači ponovo krećemo s' ovim.

Priđem njenom krevetu i sednem pored nje.

"Ne brini, Staša, neće te uzeti sebi. Šta će Mu takva budala gore."

Začujem slabani povik da izađem iz sobe i ostavim je samu, što ja logično ne uradim.

"Ma daj, Staša, ne izigravaj budalu. Znam da ti je teško, ali preživela si ovo već jednom, preživećeš ponovo. I kao što sam bio uz tebe prošli put, biću i sad. Otićićemo u Italiju kod tvog doktora i za par meseci eto tebe opet na nogama."

Skloni pokrivač i pogleda me namršteno.

"Ja ne idem nigde. Izađi iz moje sobe. Ne želim ikog da vidim."

"Slušaj me, luda ženska glavo. Nećeš me oterati odavde. Neću se odvojiti od tebe dok ne prohodaš. Pa ti sad vidi da li ti se isplati ležati ništa ne radeći ili ćeš ipak da se potrudiš da što pre prohodaš."

Prvi za danas 😊

Hvala na 4k pregleda, niste ni svesni koliko mi to znači! 💙 Kad sam počinjala, to mi je delovalo nemoguće, a evo nakon malo više od 3 meseca, 4k su tu 😍

P.S.

Ako neko još uvek nije video, izbacila sam prvi deo nove priče, koju ću pisati kad završim ovu, pa pogledajte ako imate vremena 😊💙

𝑇ℎ𝑒 𝑊𝑎𝑦 𝐿𝑖𝑓𝑒 𝐺𝑜𝑒𝑠 ✅Место, где живут истории. Откройте их для себя