8.deo

729 23 1
                                        


Leonora Carrington

Udjem bez kucanja kod Camille i ugledam je kako sedi na kauču izbezumljeno, dok Naomi trči okolo i razbacuje igračke. Međutim, u trenutku kada me je videla je prestala i potrčala ka meni, te me zagrlila. Podignem je u naručje i krenem ka Camille.

"Hoćemo da pokupimo ove igračke i igrati sa par njih? Ne možemo da pravimo ovoliki lom. Važi?", objasnim joj lepim glasom, a ona klimne glavom kada je spustim na pod.

Odmah je krenula da radi ono što smo se dogovorile. "Bićeš odlična majka jednog dana."
To je bila Camille koja je gledala u mom pravcu. Nasmejem se na njene reči i prodjem kako bih sela do nje.

"Pogodi čija je kuća u kojoj majka radi." Odmah sam krenula sa temom, a ona me zbunjeno gledala. "Colin Foster."

Na moje reči nije imala nikakvu reakciju, već me je nemo posmatrala, ne znajući ko je to. Pogledala sam je smrknutim izrazom lica.

"Kako ne možeš da ga se setiš?", upitala sam je, a ona je slegnula ramenima. "Stvarno ne znam ko je to."

"Colin Foster. Nismo se podnosili. Pre četiri godine. Bilo je prokleto leto. Celo smo se svadjali.", objašnjavala sam joj, a ona podigne obrve.

Na kratko bacim pogled na Naomi koja se tiho igrala igračkama, dok ne začujem opet Camille. "Aaa taj Colin. Bila si zaljubljena u njega."

Skupim obrve i pogledam je. "Ne, nisam. Mrzela sam ga. I sad ga mrzim.", ubedjivala sam je u pravu istinu.

Nisam bila zaljubena. Mrzela sam ga. Išao mi je na živce i nervirao me je. Obožavala sam da ga odbijam i udaram mu na ego tada.

Medjutim, danas kada sam ga ugledala nisam imala želju da ga ubijem, već mi je na umu bila potpuno druga stvar. On u onom izdanju, nakon trčanja je bilo previše. A i ono veče u odelu. Pre četiri godine ga nisam gledala baš na taj način. Ili imala ovakve misli.

Misli prekine vibracija telefona. Izvadim ga iz džepa i ugledam poruku nepoznatog broja. Medjutim poruka mi je rekla ko je u pitanju.

"NARUKVICA JE KOD MENE."

Naravno da jeste.. Odakle mu uopšte moj broj?

"Ima i moj broj!", viknem i pokažem joj, a ona se nasmeje.

"SUTRA POSLE FAKULTETA DOLAZIM."

Uzvratila sam mu i bacila telefon na sto ispred nas. A misli su me okupirale. Kako je došao do mog broja?

Zvuk srcaWhere stories live. Discover now