Colin Foster
"Znam šta si mislila, andjele.", kažem na njenim usnama, ali ne činim ništa drugo.
Odmaknem se od nje, a ona ispustim nečujni izdah. Pokušam da sakrijem mali osmeh, ali ne znam da li uspevam u tome.
"Izgleda da ćemo ostati neko vreme ovde.", rekao sam, dok se oko nas čulo udaranje velikih kapljica o krovove, oluke, prozore i beton. Nadstrešnica iznad nas je bila dovoljno velika da pljusak ne dopire do nas.
U trenutku ugledam Leonoru koja se trgne od svežeg povetarca koji dune. Kako je mija trenerka bila sva mokra, ostavim je sa strane i bez razmišljanja pridjem Leonori i obgrlim je rukama kako bih je barem malo utoplio. Poslednje što želim je da se razboli zbog ove kiše.
Čim je uvučem u svoj zagrljaj, ugledam njen iznenadjen pogled. Nije očekivala ovo, ali je prihvatila. Kako su se naša tela dodirivao na svojoj koži sam mogao da osetim kucanje njenog srca. A verujem da je i ona mogla da oseti moje.
"Srce će ti iskočiti iz grudi.", prokomentarisem namerno i pogledam njen izraz lica. "Umukni."
Nasmejem se na njene reči, odnosno reč."Trebalo je da idemo autom.", rekla je i prekidala tišinu.
"Stvarno ne znam čija je ideja bila šetnja.", govorim, a ona pokušava ljuto da se izvuče ix mojih ruku, ali joj to ne uspeva. "Samo se šalim, andjele."
Dodao sam sa ciljem da se smiri, što i uradi. Naša tela su stvarala toplotu i ni povetarac koji je duvao nije uspeo da dopre do nas.
"Dodji.", kažem i povučem je ka klupici koja se nalazila ispred jednog lokala.
Njeno telo je i dalje bilo odmah uz moje, dok sam rukom išao gore dole preko njene. Želeo sam da joj bude toplo. A nakon već par trenutaka sam osetio kako se opušta. Pogledam je i vidim da je zaspala. Spava poput andjela na mom ramenu. Polako je namestim da joj je glava u mom krilu, a ostatak tela na klupici. Bila je sklupcana kraj mene, od hladnoće, a ja nisam znao kako da je ugrejem. Lagano sam rukom prolazio kroz njenu kosu. Ništa ne može zameniti ono što osećam prema njoj. A kada budemo razgovarali sa njom sve će biti sredjeno i moći ću to da kažem naglas. Iako moje ponašanje i dela govore već sve to. Samo ne naglas.
Njeno lice je bilo mirno, ali telo se grčilo od hladne noći. Dohvatim trenerku i stavim je preko nje. Znam da nije potpuno suva, ali će pomoći koliko toliko da vetar ne dopire do nje.
Noć je išla sve dublje i dublje, a kako je kiša polako stajala, pozvao sam Michaela i rekao da dodje autom. Probudio sam ga ali moram Leonoru odvesti kući u topli krevet. Ne može spavati ovde na klupici. Iako meni ni malo ne smeta to što je u mom krilu. Naravno kada je čuo situaciju, nije se bunio. Odmah je krenuo ka nama. Dok nije stigao uzeo sam još koji trenutak da uživam u njenoj lepoti. Ova devojka ne može biti lepša. Jedna moja ruka je počivala na njenom struku, a drugom sam je milovao po kosi kako bi mirnije spavala. I kako bi se osetila sigurno kraj mene.

DU LIEST GERADE
Zvuk srca
RomantikBili smo greška. Dvoje ljudi na pogrešnom mestu u pogrešno vreme. Greška koju smo stalno ponavljali. Jer iako razum govori "ne", srce kaže "da". Voleti tebe je mogla bila moja kazna. Svejedno sam izabrala da te volim. Htela da prihvatim sve. Ko bi r...