20.deo

427 12 2
                                    


Pre četiri godine

Jako udahnem kada konačno izadjem iz kuće. Ima par ljudi, ali je glasno i velika je gužva. Ne podnosim to. Stajao sam kraj ograde na tremu kada osetim nečije prisustvo u blizini. A osetim i meki miris ženskog parfema. Poput vanile i nekog cveta slatkog mirisa.

"Ne ujedam.", kažem i popihem jedan gutljaj viskija iz čaše koju sam držao u jednoj ruci.

Na trenutak pomerim pogled sa moje desne strane gde se pojavi devojka zlatne kose. Svoje zelene oči je usmerila ka meni i nogama se navalila na ogradu, prenego što je progovorila. "Taj viski će ti samo škoditi."

Govorila je, dok je prstom pokazivala na času u mojoj ruci, a ja se samo nasmejem. "Ne brini za mene. Biću ja dobro."

Na moje reči je samo odmahnula glavom. "I ne brinem se."

"Kako si došla ovde?", upitao sam je, kako ne bi nastala tišina izmedju nas. "Prijatelj je doveo mene i drugaricu. Ostavila sam ih kako bi neko od njih možda preuzeo prvi korak."

Nasmejem se na njene reči, a ona skupi obrve na to. "Onda tvoja drugarica mora da je barbika. Ako bira nju pored tebe."

Njene obrve se još više skupljaju i gleda me, dok ja svoj pogled usmerim na nju. Od glave do pete. Alkohol radi svoje.

"Mislim da nisi dovoljno trezan za razgovor.", uputila mi je i krenula ka vratima.

Medjutim, ostavio sam čašu na ogradu i nju povukao za nadlakticu i vrstio me. "Gde misliš da si krenula, andjele?"

Njen ljuti pogled leti sa mojih očiju na moju ruku koja drži njenu. Besno je izvlači i upućuje mi pogled pun besa.

"Ne moram da ti polažem račune.", obrisala. I je, a ja odmahnem glavom.

"Lepo smo razgovarali."

"A ja sam odlučila da je razgovor gotov."

"Nije gotov dok ja ne kažem tako, andjele." Pogled joj leti na čašu koju sam spustio i već u sledećem trenutku ostatak viskija se našao na meni.

"Šta si to uradila ti..?", krenem, ali ne stignem da dovršim kada ona progovori i prekine me.

"Pazi šta ćeš sledeće reći!", viknula je i uprla prstom u mene.

Nasmejem se i progovorim, dok gledam u svoju mokru odeću. "Stvarno si luda."

"Nisi ti ništa video.", rekla je i samo otišla unutra.

Odmahnem glavom i navalim se laktovima na ogradu.

Pomisliš da je normalna, a u sledećem trenutku se pokaže suprotno. Moj pogled je jeste možda iznervirao i moj postupak, ali ovo je previše. Namrštim se i pogledam u daljinu, dok sam stajao tako navaljen i mokar. "Luda devojka."

Besno izdahnem i prodjem rukom kroz kosu.

Zvuk srcaOnde histórias criam vida. Descubra agora