22.deo

415 11 0
                                    


Pogledala me je kratko preko ramena pre nego što je svojim prstima stupila u kontakt sa dirkama na klaviru, praveći nestvarno savršenu melodiju.

Prišao sam i stao kraj klavira, upijajući svaki zvuk, nakon što sam nam sipao po jednu času vina i spustio ih na klavir. Njene oči su bile zatvorene, dok je uživala u ovome. Svoju dušu daje za ovo i to muziku koju stvara čini još lepšom. Zvuk poput ljubavi. Ljubavi koja te doziva ka njoj.
Nije skromna, već pokazuje svoj pun talenat i potencijal. Pokazuje šta zna i ume. Ne krije to. I ide joj savršeno.

Nisam mogao da pomerim svoj pogled sa njenog lica. Nešto njeno mi nije davalo mira i stvaralo čudan osećaj u meni. Juče se pojavila i već je uspela da mi se uvuče pod kožu. Uspeva da me izludi na milion načina. I to mi se na neki način svidja kod nje. Način kako se ni ne trudi, niti pokušava, ali uspeva u tome. Ne mora ništa da uradi da bi krv u mojim venama proključala. Dovoljna je njena blizina. I samo jedan moj pogled u njenom pravcu.

Kada je otvorila oči i shvatila da je pomno posmatram, stala je i stvorila tišinu izmedju nas. Uzeo sam jednu čašu vina i seo do nje, te joj dao istu. Moja ruka se tada refleksno našla na njenom obrazu. A moj pogled preleteo na pune usne. Primetila je to, ali se nije pomerila. Čekala je moj sledeći korak. Njene grudi su se dizale i spuštale od napetosti. Njena koža ispod mojih prstiju je gorela, dok je ona na trenutak zatvorila oči uživajući u tom osećaju. Medjutim, ne uradim ništa, već se odmaknem od nje i ustanem.

"Colin.", dozvala me je svojim tihim glasom, ali ne odgovorim ništa, već odjednom popijem vino iz čaše i spustim istu nazad na klavir.

"Kasno je. Laku noć, Leonora.", rekao sam i samo otišao na sprat, ostavljajući je u dnevnoj sobi.

Imao sam toliku želju da spustim svoje usne na njene i pokažem joj koliko je savršena, ali onda mi je u glavi nešto govorilo 'to nije dobra ideja', 'to nije ispravno'. Samo sam ustao i otišao. Znao sam da će se možda osećati loše i da se sigurno oseća tako sada, ali sam i sam znao da je glas u mojoj glavi u pravu. Koliko god pokušavao da ne slušam, glas je bio jači. Prokleto nije prestajao da govori 'ne'.

A ja sam ga jebeno poslušao. Ali uradiću sve da se to promeni. Samo da se moja draga majka vrati. Sprečiću ono što je započela. 

Zvuk srcaحيث تعيش القصص. اكتشف الآن