56.deo

295 8 1
                                    


Na moje reči, mi pridje i pruži crnu kutiju sa zlatnom mašnom na njoj. "Od gospodina Colina."
Kada primim kutiju u svoje ruke, ne stignem ništa da kažem, čovek već odlazi.

Pogledam u kutiju i posegnem za trakom koju odvežem.

Pomerim je kraj mene i onda otvorim kutiju. U njoj se nalazila kartica sa porukom.
"Sutra 21h."

Bilo je sve što je pisalo na kartici. Medjutim, pogledam nazad u kutiju i ugledam ružu na kojoj je bio belom mašnom zavezan papirić. Odvežem mašnu i otvaram poruku, a srce mi treperi od uzbudjenja.

"Čekaću te andjele."

Kratko, ali opet i slatko. Njegov rukopis čitko napisan. U svemu je savršen. Da li je to uopšte moguće?

Čekaj malo. Gde će me čekati? Nigde ne piše adresa. Da li će doći po mene? Ne, ako me čeka neće doći. Da li će poslati nekoga po mene?

Bože, uzbudjenja sam. Kada je otišao jutros nisam mogla dočekati trenutak kada ću ga opet videti. Ali zato sutra hoću. Sutra uveče. Nikada nisam imala ovoliku želju da vidim nekoga. A njega želim gledati tokom celog dana i cele noći i nikada mi neće dosaditi njegov lik. Srećna sam. Zar nije to bitno?

Kako se sada ne mogu skoncentrisati na knjigu, uzmem nju i čašu vina, a onda udjem unutra. Ostavim ih na sto, a onda se vratim kutiji. Uzmem ružu i prislonim je licu. I na ovoj je njegov miris. To mi izmami osmeh. Da li je on stvarno maltretirao čoveka da bi mi dostavio ovo? Želeo je da bude romantično. Nikada nisam videla Colina romantičnog. Ranije je imao dosta devojaka i sa ni jednom nije bio romantičan. Mada, svi znamo zašto je bio sa njima. Ipak je svakog dana bila neka druga. Fuj. Ne želim da se prisećam tog Colina. Svidja mi se ovaj. Colin koji zapravo brine o nekome. A u toj grupi sam i ja. Pročitam opet poruku, a od ovog 'andjele' mi srce uvek preskoči, bilo da je to izgovorio ili napisao.

Navalim se na naslov pozadi i dohvatim telefon da otkucam poruku.

"Dobila sam tvoju poruku."

Odmah mi stiže odgovor.

"Rekao sam da ću se iskupiti, vidimo se sutra, andjele."

Opet. Imam osećaj da će mi srce stati jednom kada bude to izgovarao.

Jeste rekao da će se iskupiti i već je pronašao način. Kada kažu da nijedan čovek nije savršen, lažu. Jer ovaj čovek jeste savršen. Na toliko načina. On je zvezda koja obasjava moj put. Odjednom mi se vratio u život u tek tako zavukao pod kožu.. Koga ja zavaravam. Iako nije bio prisutan, svakako nije izašao iz mog života. Njegov povratak i trenutna situacija to potvrdjuju. Samo nisam želela da priznam. Bojala sam se. Bojala sam se da ako dopustim to, srce će mi biti slomljeno. To je još uvek moguće. Ali sada je kasno. Ukoliko se vrati stari Colin moje srce to neće izdržati. Polomiće se na toliko delova da nikada neće biti opet spojeno. A ja svesno ulazim u sve to. Rizikujem sa njim. Ali ne mogu protiv srca, zar ne?

Zvuk srcaTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang