Renesmee - 2. deo

85 8 19
                                    

-Lea sam upoznala pre više od deset godina, slično kao i ti tvog Nebojšu, u Laboratoriji. Nakon školovanja više me je zanimala naučna od praktične medicine. Kad sam završila sa praksom došla sam u Istraživački centar. Leo i ja smo često radili na zajedničkim projektima gde me je on pozivao. Tada mi to nije bilo ni malo čudno, jer sam mislila da me zove samo zbog mog znanja. Znala sam da je oženjen, pa je naš odnos bio samo kolegijalan.

Sada kad malo bolje razmislim, izgleda da je ta kolegijalnost imala još neku vrednost, jer me za to vreme nisu zanimali kontakti sa drugim muškarcima. Jednog dana, u vreme kad si se ti pojavila, pozvao me je i rekao da pravi tim za androidsku decu u kojoj će biti i on. Pitao me da li bih i ja volela da idem jer sam potrebna toj deci i kao lekar i kao ekspert za adolescenciju. Dodao je da u mene ima poverenja i da bi želeo da budem pored njega. Nije me trebalo moliti, pristala sam iste sekunde.

Sećaš se da prve noći skoro niko nije spavao, jer smo bili budni skoro do jutra

Ups! Gambar ini tidak mengikuti Pedoman Konten kami. Untuk melanjutkan publikasi, hapuslah gambar ini atau unggah gambar lain.

Sećaš se da prve noći skoro niko nije spavao, jer smo bili budni skoro do jutra. Zato sam sledeće noći išla ranije da spavam. Leo došao u moj šator da me pita kako mi je i da li mi nešto treba. Ja sam već ležala u krevetu, a kako je šator nizak on je seo pored mene da ne krivi glavu. Tako smo pričali dok nije pao potpuni mrak, skoro se ništa nije videlo. Čuli su se samo naši glasovi kako šapućemo jedno drugom. Budući se nismo videli mogli smo samo da zamišljamo jedan drugog. Međutim to što je sedeo pored mene kao da je izazivalo neku posebnu energiju da izađe na površinu.

Kukovima sam se nameštala sve bliže njemu, toliko mi je trebala njegova blizina. Nisam razmišljala o tome ko je i šta je on, u onom mraku to je bila neka izmišljena osoba s kojom sam želela da osetim izuzetno jedinstvo. Glas mu je bi jednoličan i topao, kao da mi miluje uši. Dok sam ga slušala ja sam lebdela. Da li je slučajno ili ne, ali sam osetila sam da je stavio ruku na moj stomak. Od dodira njegove ruke sam se sva rastopila. Neka struja je prošla celim mojim telom. Uzela sam njegovu ruku i stavila je na svoje grudi da bude pored mog srca i potpuno mu se prepustila.

-Zavidim ti, - odgovorila je Solaria sa dodatnim motivom da je u priči podrži.

-Nema razloga za to. Videćeš i zašto. Leo je nastavio da me posećuje svake noći. Nastojali smo da to sakrijemo što više. Znala sam da je ovo sa Leom samo privremeno, ali je meni bilo zaista lepo i htela sam da u tome što više uživam. Svakom trenutku našeg poljupca ili nekog drugog dodira davala sam vrednost večnosti. Htela sam da me Leo zapamti po tome koliko sam mu se nudila svakim delićem svog srca, svakim delićem svog uma. Jednostavno on je za mene bio bog koji se spustio da bi mene posetio. Znala sam da će da se vrati tamo gde pripada, a mene je usrećio svojim prisustvom. Tako nam je bilo svih ovih dana. Uživali smo jedno u drugom koliko god smo mogli više. Međutim sinoć nije bilo tako. Na neki način je postalo kritično. Nakon što smo vodili ljubav, ležali smo i tiho pričali kao i obično. Tada sam mu rekla:

-Moram ti reći nešto veoma važno.

-Da možda nećeš reći da me voliš?

-To mi nije problem reći, ali ima nešto važnije od toga.

SolariaTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang