Nebojša se bezvoljan opustio na leđima. Podigao je jednu ruku pa je laktom zaklonio oči da mu u njih ne bije veštačko sunce. Solarija se počela lagano od njega odmicati, pa je on pomislio da hoće ustati i želi da se obuče. Da je otprati ili da je pusti samu da ide? Ako je pokuša otpratiti, pa ga ona odbije to će mu još teže pasti. Neka ide, zaslužio je da ona ode, kad se on onako ponašao.
Solarija se pridigla samo toliko da bi ostala na kolenima bez namere da se dalje podiže i udaljava. Golo dupe je okrenula Nebojšinoj glavi pa se malo nagnula prema njegovim kolenima, toliko da napravi dobru ravnotežu. Zavukla je obe ruke ispod lastiša njegovih bokserica tamno sive boje i veoma polako ih počela svlačiti sa Nebojše. On ispočetka nije shvatao šta ona pokušava, a svakako nije shvatao zašto to radi. To što registruje da je još s njim i još mu skida gaće ga je potpuno zbunilo. Samo malo je podigao kukove da bi joj olakšao skidanje. Ona je nastavila ravnomernom brzinom da ih spušta dok ih potpuno nije skinula.
Nebojša je podigao ruku samo toliko da baci pogled na njegova dešavanja dole. Imao je šta i da vidi. Njegov ponos je postao njegov anti ponos, nigde ga nije bilo na vidiku, sav se uvukao u svoju kućicu. Opet je laktom poklopio oči.
Začuo je Solarijin glas ali nije mogao da veruje u ono što je čuo.
-Gde si mališa, Nebojšiću moj. Dugo se nismo videli. Dugo i predugo. Da li si mislio na mene? Da li sam ti nedostajala? Ti meni jesi. Nemoj verovati Nebojši, on priča gluposti kad kaže da te ja ne volim. Ne znam samo kako mu je to moglo pasti na pamet. Ja ti savetujem da to shvatiš kao uvredu i na tvoj i na moj račun.
Nebojša je slušao njene reči ništa ne shvatajući. Ipak je znao jedno sa sigurnošću. Solarija od njega nije otišla. To je bilo najvažnije. To što govori sa nekim mališom mu nikako nije bilo jasno. Šta ona time pokušava da postigne? I zbog čega govori sa tim mališom a ne sa njim? Solaria je sigurno imala neki svoj naum, a Nebojši nije ništa drugo preostalo nego da bude strpljiv i sačeka šta će se desiti. Ona je nastavila.
-Kaži mi mališa šta ti se desilo, da li te je Nebojša naljutio? Meni je, čuo si ga, svašta ružno govorio, širi noge i ostale stvari, kako ga nije sram? A za tebe je rekao da si nevoljen. To je stvarno grozno, kako to možeš da trpiš? U stvari i vidim da ti nije prijatno, sakrio si se u neku rupu pa se skoro i ne vidiš. Vidi se samo ovo malo smežurane kožice na vrhu, sve ostalo ti se negde uvuklo. A nema nigde ni one dve loptice koje su uvek bile s tobom. I one su se sakrile kao ti. Hajde pokaži se, neću te ja pojesti.
Možda ću te samo malo grickati, neću te celog progutati ne brini. Hoćeš li da ti pravim društvo ako se bojiš? Približiću lice i prisloniti uz tebe, pa ću se praviti da spavam, a ti se slobodno pored mene opusti. Da li ti se sviđa dodir mog lica? I tvoja i moja koža na licu su skoro jednako mekane. Boja ti je malo tamnija od okolne na butinama. Čekaj malo da skinem gornji deo bikinija, baš se ljutim na Nebojšu što ga do sada nije skinuo. Sigurno je mislio da nema šta da vidi, da je sve isto kao pre.
A kad bi znao koliko su mi grudi narasle za ovih više od godinu dana baš bi se iznenadio. Možda bi ih i ljubio, ko zna? Baš gledam svoje bradavice i one su punije a njihova boja je ista kao i tvoja. Zar to nije dobar znak? Zar to ne znači da trebate biti zajedno? Vidi, vidi, jedna ti je loptica izašla iz skloništa. Čekaj da je pozdravim. Nikad je do sada nisam dirala pa ne znam koliko snažno mogu, ne bih želela da je zaboli, zato ću za početak da je uhvatim prstima veoma nežno.
Gle, zamisli, pojavila se i druga loptica, došla je da pravi društvo onoj prvoj. Šta sada da radim, da uhvatim obadve odjednom ili da hvatam jednu po jednu, baš se ne mogu odlučiti. Dobro, probaću i jedno i drugo pa ću videti šta im se više dopada. Ali šta je s tobom, nikako se ne pojavljuješ, izgleda da si baš doživeo veliki stres? Ne moraš se mene bojati, neću ti ništa. Mislim, neću ti ništa ružno. Imam i da ti ispričam nešto što je baš vezano za tebe.
