U tom smislu je video budućnost sa Solarijom ovde ili bilo gde da budu. Iako do sada nisu imali pravi intimni odnos, on mu sada nije bio prioritet. Nije mu to bila ni prva ni jedina želja sa njom, to je bilo nekako podrazumevano, nešto što nije čak potrebno ni naglašavati, naravno, pod uslovom da se potvrdi ona njihova bliskost za koju veruje da još postoji. A kad budu fizički zajedno tada će i razmišljati i planirati kakvu zajedničku budućnost će da stvaraju. Budućnost u kojoj će deliti sve svoje ambicije i snove, pa makar postali i najobičniji ljubavni par, to mu ni malo neće smetati.
Zamišljao je sliku u kojoj će Solarija i on odlaziti u razne posete i kod poznatih i nepoznatih ljudi i sa kakvim ponosom će on biti što je ona njegova. Mogao je i da zamisli lice svoje majke kad joj bude rekao da je Solarija njegova. Možda se neće iznenaditi ali će srećna biti svakako. Pa onda tu su i njeni roditelji. Nikad nije sumnjao da su ga prihatili kao izabranika svoje kćerke, a on to nikad nije želeo da promeni. Bilo mu je važno da bude prihvaćen od društva, možda je to pomalo malograđanski, ali je u tome svakako bilo zadovoljstva, ne samo da se hvali već i da svoju sreću koju ima sa Solarijom podeli i sa drugima, prvenstveno sa njima bliskim ljudima.
Nebojša je morao sebi priznati da mu se u glavi počelo značajno razbistravati. Renesmee, iako neverovatno draga osoba, ostala je iza njega u svakom pogledu i psihičkom i fizičkom. Ima svoje dete, ima svog muža ili što god da joj je Leo, ima svoju zajednicu u kojoj može biti srećna. Dakle, on o Renesmee ne mora da brine i ne treba da oseća bilo kakvu odgovornost prema njoj. Ništa joj nažao nije uradio i po tom pitanju je bio rasterećen.
Sasvim druga situacija je bila sa Mirandom. Imao je osećaj da joj je uradio nepravdu i to ne samo zbog Renesmee. To ga je veoma grizlo i činilo veoma nezadovoljnim. Nije bilo sporno da ona prekrasno izgleda, da ima natprosečne intelektualne sposobnosti, ali ona je pre svega ličnost, a to je izgleda zaboravio. Bila je i nežna i osetljiva i puna razumevanja, njemu potpuno posvećena. Što je mrzeo situaciju u kojoj se našao, to nije mogao opisati. Osećao je koliko ju je povredio i zbog toga bio veoma nesrećan.
Bezobzirno je ušao u njen intimni svet i tu napravio haos. Ona mu je delovala kao zanimljiv i prijatan eksperiment u kojem se njome nekad oduševljavao, ali je zaboravljao da je ona pravo živo biće, stvarnije nego mnoga druga koja je mogao zamisliti. Kako je mogao biti toliko neodgovaran? Kako da se iskupi, kako da smanji učinjenu štetu? On odlazi Solariji, a gde odlazi ona, kome ona ostaje? Ako je išta mrzeo to je bio osećaj samoće, a izgleda da će baš to proizvesti Mirandi. To ga je opasno činilo nervoznim. Kako da Mirandu pogleda u oči i kaže - izvini.
Ima li to uopšte nekog smisla? Još je gore što mu se ona nikad nije nametala, pogotovo ne psihički, fizički nije toliko ni važno. Uvek je govorila da ga čuva za Solariju, a jednom je čak rekla da bi ga ubila ako bi on Solariju prevario sa nekom drugom, a to se baš desilo. Bila je neverovatna količina tolerancije i razumevanja koju je Miranda pokazivala prema njemu. Ona je učinila da se on oseti mnogo vrednijim nego što stvarno jeste. A kao zahvalnost tome on je nju ponizio, tako što ju je od sebe odbacio. Izgleda da je stvarno poremetio pameću. Zašto je dozvolio da bude toliko slep? Ima li ikakve šanse da to ispravi?
Sve mu je sada izgledalo tako beznadežno u vezi nje. Da joj kaže da je pak još voli iako ide Solariji, da li bi joj to nešto značilo? Nije hteo da bude totalni kreten pa da je nemilosrdno odbaci od sebe. Kako će se ona snaći kad ne bude s njim? Ona pripada drugim civilizacijama, a on ju je prihvatio kao svoju najrođeniju, niko je više tako neće doživljavati. Ona svoj svet nema pa da zna čemu pripada, smisao svog postojanja je uvidela baš pored njega. A on? On je odbacuje kao igračku koja mu je dosadila.
A to sigurno nije tako, ili bar nije tako osećao, ali izgleda da je baš tako uradio. Nije mogao zaboraviti sve ono vreme dok su bili na brodu. Malo je reći da su uživali. Bili su posvećeni jedno drugom. Na momente je imao osećaj da su i jedno telo i jedna duša, toliku bliskost je osećao. A ovde na Frizumu nje nije bilo dva dana a on je odmah otrčao drugoj, kao da je od Mirande želeo da pobegne. Ako je to tačno, zašto je onda ušao u sve to sa Mirandom, zašto nije shvatao čemu sve to vodi?
