Stana je upravo završavala s pripremom ručka pa je imala nameru da pozove sina da se spusti u prizemlje da bi jeo. U toj nameri preseklo ju je zvonce na ulaznim vratima. Nije nikog očekivala, pa ju je zanimalo ko bi to mogao da bude. Otvorila je ulazna vrata.
-Dobar dan. Gospođa Raspopović?
-Da, izvolite?
Stana je gledala u visoku žensku osobu izuzetne lepote. Delovala je tako nestvarno, kao da nije sa ove planete.
-Želela bih da vidim Nebojšu, ako je on kod kuće?
-Jeste kod kuće je. Da ga pozovem?
-Ako vam nije problem želela bih da ga iznenadim, ja sam njegova stara prijateljica. Volela bih da mu se lično javim, ne brinite, neću vam ga ukrasti.
Stana je posmatrala ovu osobu sa čudnim predosećajem. Pogledala ju je u oči, ali iz njenog pogleda nije mogla ništa da zaključi. Verovatno je Nebojša zaboravio da je spomene. Znala je da je on u poslednje vreme upoznao puno novih ljudi. Ali ova lepotica je rekla da je ona njegova stara prijateljica. Stana joj je pokazala rukom u pravcu stepeništa. Dok se lepotica zavodnički njišući kukovima penjala uz stepenice, Stana se setila da je nije pitala kako se zove.
-Napred. - oglasio se Nebojša kad je čuo kucanje na vratima.
Od iznenađenja je poskočio iz kreveta kad je ugledao osobu na vratima.
-Došla sam da razgovaramo. - rekla je Nebojši koji je u nju buljio otvorenih ustiju i razgoračenih očiju. On je samo potvrdno klimao glavom, dok je stajao pored kreveta. - Mogu li da sednem? - upitala ga je potpuno spontano kao da je već tu dolazila bezbroj puta.
Nebojša je pokazao rukom na stolicu uz radni sto koji je bio krcat knjiga. Ona je prošla pored njega i umesto na stolicu sela na krevet. Neboša nije znao šta da radi pa je on seo na stolicu. Smatrao je da je ova udaljenost dovoljno bezbedna od ove napasti koja je zagospodarila njegovom sobom.
-Još čuvaš kacige za motor, - Nebojša ih je pogledao kao da ih vidi prvi put, - šta misliš o ideji da me odvedeš negde na kupanje? Recimo, na neku lepu peskovitu plažu pored mora.
-Ko si ti? - Nebojša je bio potpuno zbunjen.
-Ja sam Miranda, tvoja prijateljica. - Miranda je skinula štikle pa se ispružila u krevetu pokazavši prekrasno izvajane gole noge, kratka haljina niti je šta pokrivala niti je šta skrivala, te dodala, - udoban ti je ovaj krevet, sigurna sam da te za njega vežu lepe uspomene.
-Ne mogu se požaliti, - Nebojša je izbegavao da joj gleda noge koje su i previše pokazivale, ali je to uspevao s teškom mukom. Međutim ni pogled na gornji deo haljine nije bio bez opasnosti. Bilo je očigledno da labavi deo haljine neće dugo uspeti da joj zadrži gole grudi da ispadnu na sunce jer su već i previše virile.
-Potpuno je logično da te zanima ko sam ja i zašto sam ovde došla, - Miranda je bila potpuno svesna njegove zbunjenosti ali je nije imala nameru smanjivati, baš naprotiv, stalno se vrpoljila da bi njegov pogled držala na sebi. Bila je sigurna da on brine da joj grudi ne ispadnu, kao da bi ko zna gde otišle, - ali pre nego što odgovorim na tvoja pitanja, moram ja tebi postaviti neka od njih. Prvo bi bilo - kako napreduje tvoj rad na Razmnožavanju..., veoma me zanima dokle si na tom polju stigao?
-Da nisi ti neki agent, kad te zanimaju te informacije?
-Ti si baš naivan, kojeg bi to agenta zanimale biljke od kojih nema profita. Hajde odgovori mi?
-Priznajem da je to bila glupa pretpostavka.
-Pa dobro, kaži mi onda dokle si stigao?
-A da nisi ti neka studentkinja kojoj trebaju rezultati mog istraživanja?
